Toliko dugo čekate taj godišnji, zamišljate da kad dođete negdje sve će se posložiti. I onda stignete, raspakirate se, pa vidite da nema baš tog zamišljenog savršenog opuštanja. Živce vam grizu nedostatak parkinga, bezobrazni konobar koji vam krivo donese narudžbu, preskupa pedalina. A koliko god ih neizmjerno voljeli, koliko god bi učinili sve za njih da budu sretna jaako često nas znaju iznimno uzrujati, naša djeca. Nije to sramota priznati. Napetosti znaju jako brzo iskočiti na površinu, pa smo pitali struku za savjet - ali i na plaži. Ustvari kad se frustriramo zbog reakcija naše djece, ljuti smo sami na sebe jer smo se nadali da smo ih bolje odgojili. A klinci, pa uzmete im kokice, platite trampolin, a hoće još i još. I sad normalno vi imate osjećaj da se vaš roditeljski trud ne cijeni. Par smirenih riječi, može biti puno učinkovitije od puno vike