Sigurdsonova magija, rukometna bronca, doček na trgu, viralna fotografija s Martinovićem... Puno je tema za gošću RTL Direkta. 

Sportsku novinarku koja je neumorno izvještavala iz Švedske i Danske, radila 19 dana bez odmora, i onda nakon neprospavane noći vodila program dočeka na Trgu bana Jelačića. 

Ines Goda Forjan bila je gošća Direkta s Mojmirom Pastorčić.

DAGUR ZASVIRAO /

Zadar je potpuno poludio kada su se pojavili Sigurdsson, Klarica i Tomašević

Jesi se uspjela oporaviti i odmoriti ili je još prerano?

Još uvijek se nisam dovoljno naspavala, ali i to će doći. Odmorit ću se narednih dana jer sam dobila slobodne dane, tako da neću raditi idućih par dana.

Ona fotografija na kojoj grliš kapetana Ivana Martinovića postala je viralna. To su zapravo bile suze radosnice zbog ulaska u polufinale...

Kad je ta fotografija nastala nisam imala pojma ni da nas netko fotografira niti da će ta fotografija postati toliko viralna i da će prikupiti toliko simpatija, lajkova i reakcija. Nastala je spontano. Ivan Martinović je došao na našu flash poziciju s koje se javljamo uživo odmah nakon utakmice. Bio je izvan sebe, govorio mi je da ne zna što se upravo dogodilo, da nije svjestan ničega.

Ja sam ga uhvatila za ramena i rekla: ej, vi ste u polufinalu Europskog prvenstva. I on je samo počeo plakati. Bio je to baš dirljiv, emotivan trenutak. Bili smo euforični, ludi, iskreni i stvarno sretni zbog tog uspjeha jer je to bila velika stvar.

Što je tebi bio trenutak prvenstva?

Teško mi je izdvojiti samo jedan trenutak. Mislim da se onaj klik u reprezentaciji dogodio nakon one teške utakmice s Gruzijom. Iako je bila prva, mislim da je bila ključna jer ih je zdrmala. Shvatili su da ne možemo igrati ovakav rukomet, da moramo bolje. I nakon toga je samo krenulo.

Užasno mi je draga pobjeda nad Mađarskom kad smo ušli u polufinale Europskog prvenstva. U tom trenutku sam mislila: to je to, osvojit ćemo medalju, iako na početku prvenstva nisam vjerovala da će se to dogoditi.

I naravno onaj trenutak kad sam ih nakon utakmice s Islandom vidjela u dvorani u Herningu kako primaju tu broncu. Osjećala sam ponos, sreću i ogromnu zahvalnost što sam dio svega toga. Taj trenutak kad izlaze, kad primaju broncu oko vrata i kad su najsretniji na svijetu, stvarno je nešto posebno.

FORZA FIUME /

Ovaj je grad dao puno reprezentativaca: Pridružio im se bivši rukometaš, a jedan je šal ukrao pažnju

Ti zapravo pratiš utakmice s klupe?

Da, to je ta pitch reporter pozicija. Sjedim odmah iza naše klupe, vidim sve i čujem sve što se događa. To je stvarno gušt gledati. Ponekad zaboravim da se možda vidim u kadru pa onda bude svakakvih reakcija. Ali pokušavam biti normalna i pristojna.

Užasno je to dinamično, uzbudljivo i zabavno gledati iz prvog reda. Čujem što si međusobno govore, kako se bodre, što izbornik govori, kako međusobno komuniciraju. Kad sve to završi, imam osjećaj kao da sam i ja odigrala utakmicu jer sve to proživljavam s njima.

Pitala sam već Filipa Brkića kako uspijeva zadržati mirnoću u tim kritičnim zadnjim trenucima. Kako ti? Utakmica završi, dvije minute nakon već si u liveu...

Najizazovniji dio posla su upravo te prve minute nakon završetka utakmice. Bilo pobjeda ili poraz, ja se moram smiriti, pribrati, biti realna i objektivna, znati koja ću pitanja postaviti. Biti kritična ako treba, a podrška ako im treba podrška.

U tom trenutku sve oko mene nestaje. Fokusiram se samo na tog igrača koji mi je gost u liveu i pratim ga po dvorani, hoće li doći na vrijeme. Mašem, trčim okolo da ga dovedem na poziciju. Svi smo vruće glave kad utakmica završi i nemaš puno vremena da se priberes i odradiš posao profesionalno. Nekad tih par minuta prođu užasno brzo, a nekad su kao cijela vječnost.

Spomenula si da i sama nisi mislila da rukometaši mogu do medalje, imam osjećaj da je i općenito vladalo takvo mišljenje. Je li takva bila atmosfera prije Eura?

Da, zaista je bila takva atmosfera. Dojam je bio da će teško ponoviti ono što su napravili na Svjetskom prvenstvu. Mnogi su mislili da se to dogodilo jer smo bili domaćini, da su se stvari poklopile.

I ja sam strepila i bojala se jer nisam znala što očekivati. Nadala sam se da možemo do polufinala i borbe za medalju, ali da sam čvrsto vjerovala, iskreno nisam. Dečki su me ugodno iznenadili jer je jako teško spojiti dva velika natjecanja i odigrati ih na vrhunskoj razini.

Dva puta zaredom u godinu dana osvojiti svjetsku i europsku medalju, a europska je još zahtjevnija, to je za svaku pohvalu i naklon do poda.

DAGUR SIGURDSSON /

Ustani, prije no izgovoriš njegovo ime! Ovo je portret Islanđanina hrvatskog srca

Zanima me taj fenomen Dagura Sigurdsona iz prve ruke. U čemu je tajna tog Islanđanina? Je li on stvarno toliko dobro razumije Hrvate? Što je govorio igračima? Čula si s klupe što viče...

Imala sam ga prilike upoznati i mislim da je tajna njegova uspjeha u tome što je, naravno, ogroman rukometni stručnjak, ali i u njegovoj mirnoći, hladnoj glavi i disciplini koju je donio reprezentaciji.

Uvijek ima isti izraz lica, djeluje ozbiljno, ponekad i zastrašujuće. Ne trudi se biti prijatelj s igračima niti pridobiti njihovu naklonost. On odrađuje posao. Ima s njima korektne odnose, ali nije tip izbornika koji će sjediti s njima u hotelu, piti kavu ili se družiti.

Mislim da je upravo to nešto što je trebalo ovoj generaciji rukometaša. Vrlo brzo ih je uspio razumjeti i pridobiti, dogodio se taj klik i odličan spoj. On je baš ono što je njima trebalo.

I na kraju onakav doček na trgu... Ne znam jesi li dosad govorila pred 70 tisuća ljudi, ali odlično si se snašla. Kakvi su tvoji dojmovi s dočeka?

Kad sam se popela na pozornicu i vidjela to mnoštvo ljudi, noge su mi se odsjekle. Prije izlaska nisam gledala društvene mreže niti televizijski prijenos jer nisam željela znati koliko ljudi je vani.

Kad sam izašla i vidjela sve to, pomislila sam: ja ovo ne mogu. Nisam ni znala da imam to u sebi, da mogu stajati pred tolikim brojem ljudi i vikati, ali evo, izašlo je iz mene. Na kraju sam bila zadovoljna i sretna i drago mi je što sam bila dio toga.

Sve se dogodilo užasno brzo i neplanirano. U 13:30 sam doznala da ću uvoditi program, a u 18:00 sam već bila na pozornici, tako da vremena za pripremu nije bilo.

Izgledala si toliko profesionalno, kao da ti je to već stoti put, nije se vidjela nikakva trema niti drhtanje glasa. Reci mi za kraj, vidim da imaš ovaj ljubičasti sako, pročitala sam da si dvaput imala ljubičasti kostim i da su oba puta izgubili naši rukometaši. Je li to točno?

Sva sreća prvenstvo je završeno i medalju imamo, tako da se nadam da ovaj ljubičasti sako nikome neće donijeti nesreću.