Ormarići kornatskih heroja su zapečaćeni. Na svakom je crna traka i svijeća: '18 godina prošlo u sekundi'
Već 6.475 dana bez istine. I danas se tako osjećaju obitelji tragično stradalih 12 vatrogasaca, jer, kažu, još nisu dobili sve odgovore. A 18 godina poslije strašnog požara na Kornatu ostaju tuga i uspomene
Na još jednu tužnu obljetnicu na mjestu stradavanja kornatskih heroja njihove su obitelji palile svijeće. Ivice (52) i njegovog 24-godišnjeg sina Ante, Arijana se slabo sjeća jer imala samo tri godine kad je požar niskog raslinja na Velikom Kornatu odnio živote njezinom djedu i ujaku. Njezin 19-godišnji brat Andrija još i manje.
"Potučeni smo. Svake godine isto. Dođemo tu, obavimo, pomolimo se. Baka je bolesna, više ne dolazi jer ne može hodati. Ajde što mi, ali što moje mama i baka ne znaju istinu, bez tate i muža, bez sina i brata. Žalosno", ističe Arijana i potvrđuje nam kako su oni svi u obitelji u jednom trenutku bili vatrogasci, pa i njezini roditelji, ali i brat Andrija koji je svježe položi za vatrogasca i angažiran je u DVD Planina Donja unutar Vatrogasne zajednice Grada Zagreba.
Dan koji je sve promijenio
"Upravo zbog njih sam i postao vatrogasac", priznaje nam Andrija kraj jednog od 12 suhozidnih kamenih križeva koji su prema ideji akademika Nikole Bašića podignuti kao spomenici vatrogascima od kojih su šestorica poginula na otoku, a šestorica su za nekoliko dana bolničkog liječenja podlegla teškim opekotinama.
Preživio je tada jedino Frane Lučić, vatrogasac iz Tisnoga koji je zadobio teške opekotine ruku i lica.
Stradanje vatrogasaca, među kojima su bila i dvojica maloljetnih, potreslo je Hrvatsku na kraju kolovoza 2007. Kolege iz njihovih postrojbi svjedoče kako ih je taj dan zauvijek promijenio.
"Od samog toga dana, od gradnje križeva, svaka godišnjica, priprema svake godišnjice, to su posebne emocije i dosta je teško", govori šibensko-kninski županijski vatrogasni zapovjednik Darko Dukić. Taj dan mu ne izlazi iz glave sve ove godine jer su tog dana bili raspoređeni na različite požare, pa su se prije odlaska na zadatke pozdravili. Ispostavilo se po posljednji put.
"Njihovi ormarići u DVD-u Tisno su zapečaćeni. Na svakome je crna traka i kraj njega svijeća. To nitko ne dira, tako to ostaje do daljnjega", kaže zapovjednik DVD-a Tisno Tome Belakušić. Četvorica su bila pripadnici njegovog DVD-a: "Teško je povjerovati da je prošlo 18 godina jer je prošlo kao sekunda. Nema dana da ih se ne sjetimo, ne razgovaramo o njima. U kontaktu smo i s njihovim obiteljima".
Požar nastao od nemarno odbačenog opuška u Nacionalnom parku Kornati po jakoj južini zahvatio je otok, a vatrogasci su na njega prevezeni vojnim helikopterom iz Šibenika.
"To kao da je bilo jutros. Oni su se digli helikopterom, spašavati ovo otoka, a dogodilo se najgore... Tu mi je tuga. Svima ću zapaliti svjieću. Pokazat ću mojim prijateljima gdje su stradali", dodaje Radoslav Juričev Sudac, rođak i prijatelj poginulih vatrogasaca iz Vodica, u društvu članova Udruge maratonaca Sisačko-moslavačke županije "Heroji ne umiru". Njihov član Danijel Tomac dodaje: "Trčimo od Šibenika do Tisnog i time odajemo pijetet poginulim kolegama vatrogascima. A biti ovdje poseban je osjećaj zahvalnosti svima njima".
Uzrok požara
Tadašnji županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica pravomoćno je oslobođen krivnje za stradavanje vatrogasaca. Kao uzrok stradavanja službeno je prihvaćena teorija o eruptivnom požaru. O njemu uče i vatrogasci drugih zemalja.
"I nas to boli. Naravno da razmišljaš kako si to mogao spriječiti ili kako to može spriječiti u budućnosti, a to nije lako jer svaki zadatak je drukčiji", kaže Michael Wegel, predsjednik Vatrogasne zajednice njemačke pokrajine Baden-Württemberg
Najveća civilna tragedija u Hrvatskoj promijenila je cijelo vatrogastvo.
"To je bila lekcija cjelokupnom hrvatskom vatrogastvu i naravno da se nakon toga sve promijenilo - od nabavke opreme, od vozila, pa do samog pogleda da je danas vatrogastvo u Hrvatskoj postalo treći sustav domovinske sigurnosti", zaključuje glavni vatrogasni zapovjednik Hrvatske Slavko Tucaković, a predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader smatra: "Svaki vatrogasac koji dođe ovdje osjeća bol, ali osjeća i opomenu. Vatrogasci često idu srcem, a ovo je preopasno zanimanje. Mi nikad nismo sigurni i iz najmanjeg požara hoćemo li se vratiti živi jer se svaki požar može zakomplicirati".
Taj opasni posao postao je životni je poziv i 19-godišnjem Zagrepčaninu koji je ljeto proveo na sezonskoj ispomoći u Skradinu.
"Od 8. godine sam želio doći tu na Kornate jer od 8. godine sam u DVD-u i ta kornatska tragedija me i povukla u vatrogastvo", ističe kaže Filip Tinaher iz zagrebačkog DVD-a Trešnjevka.
Nakon 18 godina stasali su neki novi klinci, mladi vatrogasci kojima su uzor upravo kornatski heroji.
403 Forbidden