Hrvati odbrojavaju sitno, euforiju onog gola zabilježili su i seizmolozi: 'To je neopisivo'

Cijela Hrvatska odbrojava do prve utakmice i početka nogometne euforije koja će preplaviti ulice i trgove diljem zemlje. O emocijama koje svake četiri godine preplave Hrvatsku pitali smo sociologe, psihologe te navijače koji jedva čekaju novu nervozu, ali i eksploziju veselja kad budu padali golovi i protivnici.

Gol za finale u Rusiji zatresao je svijet. Doslovno - jer euforiju u Hrvatskoj tog su trenutka zabilježili i seizmolozi.

"Taj osjećaj se ne može opisati. Ne znam kako ga drugačije dobiti, jednostavno", kaže Lovro Božić iz Zagreba.

Osjećaj je to zbog kojeg grizemo nokte, čupamo kosu, patimo se i tresemo - kao da nam život ovisi o tome.

"Ako se baš skoncentriram na utakmicu koju pratim, onda me to u potpunosti proguta", kaže Ivan Mijoč iz Zagreba.

Na dočeku viceprvaka u Zagrebu 2018. godine okupilo se više od pola milijuna ljudi.

"To je neponovljivo", kaže Suzana iz Zagreba.

'Nogomet je snažan emocionalan ventil'

Jer malo što u životu izaziva toliku kolektivnu euforiju - kao nogomet. Fenomen prate i sociolozi i psiholozi.

"Spajamo dočeke s ispoljavanjem strasti, utapanjem u nečem većem od nas. Osjećamo se odjednom važnima", kaže Ozren Biti, znanstveni savjetnik s Instituta za etnologiju i folkloristiku.

"Kad nemamo svoje osobne uspjehe, možemo ih kompenzirati kroz reprezentaciju. To je u principu i pozitivno. Dobro je navijati, pa i sami nogometaši kažu da su im navijači još jedan igrač. Dobro je da se ljudi povezuju s pozitivnim stvarima i uspjesima", dodaje psihologinja Ida Juranić.

Upravo utakmicom protiv starog rivala - Engleske - hrvatska reprezentacija kreće u novu borbu za svjetski vrh. Iako će se utakmice zbog vremenske razlike pratiti u kasnijim večernjim i noćnim satima, navijači su spremni.

JE L' SE KLADE? /

Što kaže umjetna inteligencija? Evo kako su najpoznatiji AI modeli prognozirali pobjednika SP-a

"To mi bude stvarno događaj, definitivno najveći u te četiri godine. Lijepo je što nas to zbližava", kaže Ana Ćoza iz Zadra.

"2018. godine, kad su dolazili tu i kad su na Ilici bili, onda sam bacila majicu gore pa mi ju je Dejan Lovren potpisao i to mi je bila baš fora", kaže Elena Antunović iz Zagreba.

"Prošlo svjetsko prvenstvo, kad smo Brazilu zabili za 1:1 u produžecima, to je bio moment u kojem sam se naježio opasno. I kad gledam unazad reprize, i dalje se naježim", kaže Vilim Car iz Zagreba.

Jer nogomet je, kažu psiholozi, i snažan "emocionalni ventil".

"U određenoj situaciji kao što je nogomet puno smo slobodniji izraziti svoju frustraciju i izraziti emociju jer je u tim trenucima to društveno prihvatljivije", objašnjava psihologinja Juranić.

'Priča da smo mali jako dobro funkcionira'

A jača i ponos zbog osjećaja da su sve oči uprte baš u našu zemlju.

"Mnogi Amerikanci nisu znali ni gdje je Hrvatska ni da je to država, ali toliki uspjesi na prošlim svjetskim prvenstvima su Hrvatsku učinili međunarodno prepoznatljivom", kaže Carmen Gentile, doseljenik u Hrvatsku iz SAD-a.

Pa je tako nogomet brzo postao dio kolektivnog identiteta.

"Priča da smo mali jako dobro funkcionira, to se onda pakira i brendira. Napravi se cijela priča koja pomaže i prodaji televizora i ispijanju piva. Mala zemlja za velike stvari, uspješni u sportu. Mi već imamo taj narativ. Kad puno puta stvari ponavljate i kad dobro zvuče, naprosto se nalijepe", objašnjava Ozren Biti.

Dobro zvuči i treće polufinale zaredom kojem se - zasad potiho - mnogi nadaju.

"Vjerujem, kak' ne bi vjerovala, to nam je još jedino i preostalo. Sve drugo je onak'. Zato što onda postanemo jedinstveni", kaže Suzana iz Zagreba.

Dogodilo se to zbog nogometaša u Francuskoj, Rusiji i Katru - pa zašto ne bi opet i ove godine - u Americi.