Gdje se vaš dom nalazio prije 320 milijuna godina? Otkrijte pomoću ove nove interaktivne karte

Tlo pod našim nogama čini se čvrsto i nepromjenjivo, kao da je oduvijek bilo baš tu gdje jest. No, istina je da se svaki djelić Zemljine kore milijardama godina nalazi na neprekidnom putovanju.

Sada, zahvaljujući novom digitalnom alatu, svatko može pratiti to epsko putovanje i otkriti gdje se točno nalazila bilo koja lokacija na planetu u dubokoj prošlosti.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Utrechtu u Nizozemskoj predstavili su ažuriranu i poboljšanu verziju svoje internetske platforme Paleolatitude.org.

Riječ je o interaktivnoj karti koja korisnicima omogućuje da prate geografski put bilo koje lokacije na Zemlji u posljednjih 320 milijuna godina, sve do vremena kada je postojao superkontinent Pangea.

Prema pisanju portala Science Alert, ovaj alat nije samo fascinantna igračka za znatiželjnike, već i moćan resurs koji geološke i paleontološke podatke stavlja u potpuno novu perspektivu.

Vremeplov za tektonske ploče

Značaj ovog alata možda najbolje ilustrira primjer iz kojeg je i proizašla potreba za njegovim razvojem. Znanstvenici su proučavali fosile biljaka i životinja stare 245 milijuna godina, pronađene u kamenolomu blizu nizozemskog grada Winterswijka.

Svi dokazi upućivali su na to da su ti organizmi živjeli u klimi koja je više nalikovala današnjem Perzijskom zaljevu nego istočnoj Europi - s pustinjom u blizini i tropskim morem.

To je otvorilo ključno pitanje: je li cijeli planet tada bio drastično topliji ili se Nizozemska u to vrijeme nalazila puno bliže ekvatoru? Novi model, temeljen na detaljnoj rekonstrukciji kretanja tektonskih ploča, potvrdio je drugu pretpostavku.

Prije 245 milijuna godina, kopno na kojem se danas nalazi Winterswijk bilo je smješteno na geografskoj širini današnjeg Arapskog poluotoka.

"Ovo znači da po prvi put imamo dostupan uistinu globalni model koji omogućuje povezivanje stijena s njihovim izvornim pločama, od kojih su mnoge u međuvremenu nestale u Zemljinom plaštu", istaknuo je voditelj studije, profesor Douwe van Hinsbergen.

SPREMITE SE ZA KAOS! /

Stiže retrogradni Pluton: Ove znakove čeka turbulentno razdoblje, zadesit će ih hrpu problema

Kako funkcionira rekonstrukcija prošlosti?

Stvaranje ovakvog modela složen je proces koji se odvija u dva glavna koraka. Prvo, znanstvenici moraju shvatiti kako su se tektonske ploče kretale jedna u odnosu na drugu.

To čine tako da proučavaju deformirane stijene u planinskim lancima i, slikovito rečeno, "odmotavaju" ih kako bi poništili oštećenja nastala sudarima ploča i vratili dijelove na njihova izvorna mjesta.

Ovaj je pristup pomogao u identifikaciji tragova takozvanih "izgubljenih kontinenata" poput Velike Adrije ili Argolanda. To su drevne kopnene mase koje su se odvojile od većih kontinenata prije više od stotinu milijuna godina, da bi na kraju bile smrvljene i ugrađene u planinske lance Mediterana i jugoistočne Azije.

Nakon što se dijelovi slagalice ponovno sastave, slijedi drugi korak: postavljanje te rekonstrukcije na ispravnu geografsku širinu na drevnom globusu.

Za to se geolozi oslanjaju na paleomagnetizam. Kako je objasnio koautor studije dr. Bram Vaes, mnoge stijene sadrže magnetske minerale koji su u trenutku svog nastanka "zabilježili" smjer Zemljinog magnetskog polja.

Budući da se kut magnetskog polja postupno mijenja od polova prema ekvatoru, ti minerali služe kao prapovijesni GPS, otkrivajući na kojoj su geografskoj širini stijene izvorno nastale.

Više od geološke znatiželje

Osim što zadovoljava znatiželju o putovanju naših domova kroz vrijeme, alat Paleolatitude.org ima ključnu ulogu u razumijevanju biološke raznolikosti i klimatskih promjena u prošlosti. Precizno lociranje fosila omogućuje znanstvenicima da odgovore na neka od najvažnijih pitanja o povijesti života.

"Ovo nam omogućuje da, primjerice, pokažemo što se događalo s globalnom bioraznolikošću tijekom i nakon masovnih izumiranja, uzrokovanih naglim zagrijavanjem ili hlađenjem Zemlje", objasnila je paleontologinja dr. Emilia Jarochowska. "Koje su geografske širine prve postale nenastanjive, a koje su postale utočišta? Koje su vrste migrirale, koje su se prilagodile, a koje su izumrle?"

S novim modelom, dodaje Jarochowska, razumijevanje bioraznolikosti prelazi iz jednodimenzionalnog (vrijeme) u trodimenzionalno (vrijeme i prostor). To znanstvenicima pruža važne lekcije o otpornosti života koje se mogu primijeniti i danas.