O njemu će reći da je genijalac. Odrastao je uz petrolejku, napamet je znao Smrt Smail-age Čengića, do škole su ga pratili i vukovi – kasnije će postati nuklearni fizičar.

Ovo je priča o čovjeku koji nije planirao biti poduzetnik – nego je iz očaja napravio sustav.

Za Antu Mandića upućeni kažu da njegov potpis moguće stoji iza pola digitalne Hrvatske – ne možete prijeći granicu, ući u bolnicu ili zatražiti sudski spis, a da to ne prođe kroz softver na kojem je radio.

Iz vlastite muke stvorio je tvrtku za koju je mislio da vrijedi jedan polovni auto te nekoliko kompjutera. Kad je dobio prvu ponudu da ju proda, shvatio je: vrijedi milijune.

Kad u razgovoru spomenete njegovo ime, osjetite ono posebno strahopoštovanje - kao da govorite o čovjeku koji je tiho promijenio Hrvatsku, ali kao djetetu najveća mu je radost bili napitak od mlijeka u prahu i marmelada na bijelom kruhu.

Stvorio je regionalnu tvrtku koja je postala IT "div" od 650 ljudi, ali nije ispunio majčinu želju da postane svećenik.

Kao gost u našem podcastu "Ideje na stolu", Ante Mandić otkrio je detalje svog života: kako je od petrolejke došao do tvrtke višemilijunske vrijednosti, kako je naučio voditi sustav od nekoliko stotina ljudi, u čemu je griješio. Dao je mentorske savjete o poduzetništvu, ali i svoj pogled na umjetnu inteligenciju te sveprisutni strah – od nuklearnih bombi.