Mundijalske priče: Osam godina od najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa

Kako se Svjetsko prvenstvo u Sjevernoj Americi bliži kraju, tako vas mi kroz naš serijal "Mundijalske priče" nastavljamo podsjećati na ona prošla svjetska prvenstva koja su nam ostala u pamćenju.

DAN PONOSA I SLAVE /

Prije točno osam godina Hrvatska je osvojila srebro na SP-u, prisjetite se povijesnih trenutaka

Jedno od takvih je i Svjetsko prvenstvo 2018., igrano u Rusiji, najljućem protivniku SAD-a, ali za nas puno bitnije – prvo na kojem je Hrvatska stigla do finala. Ovo je priča o tome kako su "Vatreni" ostvarili najveći uspjeh u svojoj povijesti na prvenstvu na koje se umalo nisu ni kvalificirali.

Trnovit put do Rusije

Na početku ove priče vraćamo se u listopad 2017. Hrvatska je odigrala 1-1 protiv Finske i opasno visjela u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, u kojima je bila smještena u skupini s Islandom, Ukrajinom, Turskom, Finskom i Kosovom. Nakon utakmice izbornik Ante Čačić odlazi s klupe, a na njegovo mjesto sjeda Zlatko Dalić.

Novi izbornik, koji je prije toga radio većinom na Bliskom istoku, dobio je zadatak "probuditi" momčad i pokušati izboriti nastup u Rusiji. Prva je utakmica bila ključna – dvoboj protiv Ukrajine za drugo mjesto u skupini. Naši su reprezentativci pod vodstvom novog izbornika to i napravili, a heroj utakmice bio je Andrej Kramarić.

Slijedile su dodatne kvalifikacije protiv Grčke, a pobjeda 4-1 i remi 0-0 bili su dovoljni da se Hrvatska plasira na svoje peto Svjetsko prvenstvo.

Niska očekivanja

Malo je reći da je većina ljudi imala niska očekivanja od naše reprezentacije. Nakon bronce na debiju 1998. naša je reprezentacija sljedeća tri svjetska prvenstva završavala u grupnoj fazi, a porazi protiv Brazila i Perua u pripremnim utakmicama sigurno nisu dali naslutiti da Hrvatska može napraviti iskorak.

No, onda je prvenstvo počelo. U prvoj utakmici skupine D Hrvatska je pobijedila Nigeriju 2-0, da bi u drugoj deklasirala Argentinu 3-0. Utakmica protiv Gaučosa mnogima je i danas u pamćenju zbog dva sjajna pogotka koji su je prelomili.

Foto: Mikhail Serbin/Sputnik/Profimedia

Najprije je u 53. minuti Ante Rebić pogodio iz voleja nakon pogreške Willyja Caballera, da bi potom Luka Modrić u 80. minuti dalekometnu "bombu" poslao u mrežu finalista iz 2014. Do kraja utakmice pao je još jedan pogodak, a postigao ga je Ivan Rakitić.

U posljednjoj utakmici grupne faze pao je Island, reprezentacija koja je u kvalifikacijama završila ispred Hrvatske.

Scenariji za Oscara

Ono što je uslijedilo u nokaut fazi spada u sfere čuda i najnapetijih filmskih trilera jer je Hrvatska u osmini finala naletjela na Dansku. Da je grupna faza bila samo sreća, pomislili su mnogi kada je Zanka već u prvoj minuti zabio za vodstvo Danaca. No, Hrvatska se vratila već tri minute kasnije kada je pogodak postigao Mario Mandžukić. Nakon toga gledali smo nadmetanje koje je završilo raspucavanjem jedanaesteraca, u kojem je naša reprezentacija bila bolja zahvaljujući trima obranama Danijela Subašića.

Uslijedilo je četvrtfinale protiv domaćina Rusije. Nova utakmica, isti scenarij. Rusija zabija u 31. minuti (Cheryshev), Hrvatska izjednačuje u 39. (Kramarić), pa slijede još dva gola u produžecima (Vida 101', Fernandes 115') i raspucavanje s bijele točke. Ondje Subašić brani jedan udarac, a jedan promašuje Fernandes, čime Hrvatska odlazi u polufinale protiv Engleske.

I u polufinalu smo imali déjà vu, već viđeno. Trippier u petoj minuti iz slobodnog udarca zabija za vodstvo, u 68. minuti Perišić poravnava, a ovog puta se za naše mentalno zdravlje pobrinuo Mandžukić, koji u 109. minuti produžetka postavlja konačnih 2-1 i tako smo izbjegli nove jedanaesterce.

Tri utakmice, tri prolaska nakon produžetaka. Hrvatska je postala prva momčad u povijesti svjetskih prvenstava koja je do finala stigla na taj način. Tri puta su gubili, ali su na kraju izlazili kao pobjednici, demonstrirajući poznatu srčanost i inat.

Srebro zlatnog sjaja

A što reći o finalu? U Moskvi nas je čekala moćna Francuska koja i osam godina kasnije i dalje dominira nogometom. Utakmica je to koja je za mnoge i dalje bolna rana. Sve je krenulo kada je u 18. minuti Mario Mandžukić nes(p)retno postigao autogol. Iako su se naši igrači vratili pogotkom Perišića deset minuta kasnije, prestrogo dosuđeni jedanaesterac koji je dosudio argentinski sudac Néstor Pitana preusmjerio je utakmicu. Do kraja su pogađali Griezmann, Pogba i Mbappé, a "utješni" pogodak postigao je Mandžukić.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Upravo je jedanaesterac ono o čemu mnogi i danas najviše pričaju kada govore o toj utakmici, no za one neutralne jedna je tema ipak bila glavni poučak tog finala. To je srčanost Hrvata koju smo mogli vidjeti na samom prvenstvu, ali i na dočeku, gdje su Vatreni dočekani kao heroji, te činjenica da je Luka Modrić jedinstven i nezamjenjiv. Unatoč porazu, naš je kapetan proglašen igračem turnira, a nekoliko mjeseci nakon toga stigla je Zlatna lopta i prekid dominacije Cristiana Ronalda i Lionela Messija.

Samo četiri godine kasnije naši su reprezentativci osvojili novu medalju, a osam godina kasnije opet se najviše pričalo upravo o pogrešci osobe koja bi u nogometu trebala biti "nevidljiva".

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!