Ovogodišnje Europsko prvenstvo u rukometu donijet će novi spektakl. Počinje danas, 15. siječnja, utakmicom Španjolske i Srbije u danskom Herningu, a završit će se u istoj dvorani velikim finalom 1. veljače, a možete ga gledati na RTL televiziji i platformi Voyo.

EKSKLUZIVNO /

Duvnjak progovorio o funkciji sportskog direktora reprezentacije: 'Jednu stvar bih volio'

Euro će donijeti rukometni spektakl, u to nema sumnje, ali puno toga više nije isto i postavlja se pitanje je li zbog toga cijeli sport postao manje zanimljiv.

CRNO NA BIJELO /

Rukometna abeceda: Ove pojmove morate znati za Europsko prvenstvo

Kao prvo, više nema starijih rukometnih superzvijezda, igrača kojima su se klinici divili i koji su bili magnet za privlačenje pažnje za cijeli sport. 

A gdje su zvijezde?

Izostanak zvijezda posebno je očit u hrvatskoj reprezentaciji. Na ovaj Euro stiže "neka nova Hrvatska", bez kapetana Domagoja Duvnjaka koji je desetljećima bio srce i duša momčadi, bez velikog borca Igora Kračića koji je za Lijepu Našu davao sve i sjajnog vratara Ivana Pešića. Oni su u zasluženoj mirovini i otišla je golema kvaliteta i iskustvo koje se ne može nadomjestiti preko noći.

Hrvatska nije jedina u ovakvoj situaciji, kroz egzodus velikih zvijezda koje su obilježile rukomet posljednjih godina prošle su i druge vrhunske reprezentacije.

Sve o rukometu čitajte na Net.hr-u

Francuska na natjecanje stiže bez braće Karabatić, N‘Guessana, Portea i i Nedima Remilija, MVP-a prošlog Eura. Danska je bez Madsena, Arnoldsena i Greena, Švedska bez Ekberga, Thulina, Pellina i Nilssona, Norveška je bez Gulleruda, Barholda, O‘Sullivana,  Seaverasa, Bjornssena, Overbyja, Tonnesena i Roda. Španjolska će biti bez ponajboljeg vratarskog dvojca na svijetu, Pereza de Vargasa i Corralesa. Island je ostao bez odličnog Arona Pálmarssona i Gudjonssona.

Slovenici su bez Zarabeca, Vlaha, Kodrina i Blagotišenka, a Makedonci Georgievskog i Talevskog. Srbija je bez Kosa i Abutovića, a Poljska bez Syprzaka i Sićka. Crna Gora ne može računati na Anđelića, Lazovića, Grbovića i Simića, a naši drugi protivnici u skupini, Nizozemci, nemaju Smitsa i Ravensbergena.

Ogroman je to broj zvijezda koje nećemo gledati na Euru, koji je zbog toga puno siromašniji.

"Vjerojatno će ovaj Euro patiti. Znamo dobro kvalitete tih igrača koji do sada su uglavnom bili glavni igrači, velike zvijezde velikih natjecanja. Ali mislim da ima puno novih mladih igrača i da je to smjena generacija koja se obično radi u nekom olimpijskom ciklusu ako je to moguće. Reprezentacije su iskoristile ovaj trenutak prije Los Angelesa da pomlade momčad i da stvaraju neke nove igrače i nove generacije. Naravno da će nedostajati jedan Karabatić, jedan Duvnjak i da ne nabrajam sve dalje redom. Ali pojavljuju se nova lica, mlade zvijezde", rekao je o toj temi legendarni hrvatski rukometaš i bivši izbornik naše reprezentacije Zdravko Zovko.

Foto: Marijan Susenj/pixsell

Igrači na mukama

Toliki broj odlazaka u vrlo kratkom razdoblju ne otvara samo pitanje o nasljednicima, već i o održivosti modernog rukometa. Fizički zahtjevi postali su ekstremni; igra je brža, kontakti su jači, od igrača se očekuje da cijelo budu najbolji što mogu. U klubovima i reprezentacijama sezone su prenatrpane utakmicama i obavezama pa vremena za oporavak i odmor jednostavno nema dovoljno.

Novac diktira tempo tog nemilosrdnog ritma, a danak uzima tijelo sportaša. Raste fizički i mentalni pritisak te igrači "pucaju" i prije vremena se povlače iz reprezentacija.

Rukomet gubi zvijezde, a ne stvara nove, barem ne onakve kakve je stvarao posljednjih desetljeća i to je alarmantno.

"To je jedno dugoročno pitanje. Rukomet je dugo bio sport koji je imao mali broj velikih natjecanja. Mi smo negdje u 94. prvi put imali Europsko prvenstvo. Igralo se svake četiri godine Svjetsko i Olimpijske igre, a sad imamo svake dvije godine svjetsko i svake dvije godine europsko prvenstvo plus Olimpijske igre. I kad pogledamo koliko se promijenio ritam igranja u klubovima koji su postali profesionalni, a Liga prvaka ima svoj sustav natjecanja koji traje u kontinuitetu. Osobno, slažem se da je to previše i da bi vjerojatno i IHF i EHF trebali razmisliti o manjem broju velikih natjecanja ili nekako kalendar posložiti da igrači imaju vremena za oporavak. Čim završi Europsko prvenstvo, svi vrhunski igrači idu u vrhunske klubove gdje nastavljaju igrati ligu, Ligu prvaka, Europsku ligu. Znači, puni ritam i to je sigurno previše i morat će razmisliti o tome jer dolazimo do saznanja da ima puno ozljeda i da bez vrhunskih igrača neće biti ni interesa za gledanje rukometa. Cilj nam je da igrači traju, da igraju u kontinuitetu i da se ne ozljeđuju. Moraju pronaći neki modul koji bi pomogao da igrači ne budu pod takvim stresom, pod takvim opterećenjima, jer krajnja posljedica svega toga je veliki broj ozljeda", smatra Zovko.

Problem je i to što bez rukometnih superzvijezda nema igrača u koje će se ugledati djeca, zbog kojih će se mladići i djevojke htjeti početi baviti rukometom.

"Velike zvijezde daju primjer nekim novim mladim ljudima da se bave tim sportom i da se uključe u taj sport. Ali kažem, mislim da dolaze neke nove zvijezde i kod nas se pojavio Martinović, Kuzmanović, Glavaš. Znači, to su igrači koji igraju Ligu prvaka i igraju za reprezentaciju. To su već neka nova lica koja se pojavljuju i koji postaju idoli tim mladim ljudima. Tako je u Francuskoj i u Danskoj. Ima puno novih lica, novih igrača koji se pojavljuju i koji će sigurno kroz velika natjecanja i dobre igre biti ono što su bili Duvnjak i Balić. Znači, uzori za kojima će se povoditi mladi i baviti se tim sportom. Ne sumnjam u to. To je neki normalan proces smjena generacija i moramo to prihvatiti kao što su prihvatili i sami ti igrači koji još uvijek igraju po klubovima, ali ne igraju vise u reprezentaciji jer to postaje preopterećenje za njih i za njihov organizam", prokomentirao je Zovko.

Kriza identiteta ili prilika za renesansu?

Rukomet je odlaskom svih zvijezda kratkoročno definitivno postao manje zanimljiv i privlačan, no to bi se moglo vrlo brzo promijeniti. Europska rukometna federacija (EHF) promovira ovaj Euro kao "početak nove ere", s fokusom na mlade talente koji bi mogli doseći zvjezdani status

Portugalac Francisco Costa (20), briljantni desni vanjski,  pokazao je da ima potencijal svjetske klase. Oli Mittun (20) s Farskih Otoka čudo je od igrača, dok je Marko Grgić (22), Nijemac hrvatskih korijena, već postao ključni igrač jedne od najjačih svjetskih liga.

Ovi mladići, zajedno s mnogim drugima, donose novu energiju, drugačiji stil igre i glad za dokazivanjem.

Europsko prvenstvo bit će veliki test za sve reprezentacije. turnir je to bez izrazitih favorita i trebao bi biti nepredvidljiviji nego ikada prije. Teško da će biti poteza na koje smo navikli i na kojima su mnogi odrasli, ali iskočit će nove zvijezde. 

A to kada će se pojaviti novi Duvnjak ili Karabatić teško je reći. Rukomet ulazi u novu eru i ništa više nije kao prije.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Ekskluzivno na platformi Voyo: Europsko prvenstvo u Futsalu