Trebao je to biti video intervju, ali negdje je zapelo na relaciji Hrvatska - Srbija (Šabac). Nije prvi put, često zapinje u komunikaciji na relacijama između ovih dvaju zemalja, ali nismo dopustili da nam takva sitnica pokvari plan, pa smo razgovor odlučili napraviti telefonski...
Težak i poseban old school karakter
"Vama je slaba veza, kod vas, vi niste u zoni i loš vam je internet", tvrdi nam Veselin Vujović (62) jutros kad smo pokušavali shvatiti zašto nam ne prolazi, tj zašto nam se ne otvara prozor na kompjutoru za razgovor. Očito ne prolazi na relaciji EU - Srbija, nikako da uđu u euroatlantske integracije, evo niti video poziv, kao niti neke političke stvari za pristupanje Srbije u Europsku uniju, ne prolaze. Neće, pa neće...
Pustimo sad politiku, iako nikako pobjeći od nje, evo, svjedoci ste sami, a vidjet ćete i dalje u priči. Dakle, tvrdnja Veselina Vujovića, slavnog bivšeg rukometaša, osvajača 4 medalje kao igrač propale Jugoslavije, jako dobro dočarava njegov karakter koji ga je, kao što nam je otvoreno priznao u razgovoru koji je trajao 34 minute, koštao previše toga u karijeri...
Priznao nam je i kako je svjestan kako je teškog karaktera, onako "agresivnog", čvrstog, ali i objasnio da je odgajan da bude čvrst. Govorio je o brojnim stvarima, otvorivši nam se u potpunosti. Majstor nas je nazvao na wapp putem video poziva, neka se mi gledamo...
"Ja sam iz jednog grada (Cetinje op.a), iz jedne zemlje, Crnogorac, u kojoj... Vjerojatno jedino u Crnoj Gori i Dalmaciji kad dijete padne i udari se, obično roditelji kažu - 'jao, boli te, pao si, dođi da te poljubim da prođe'. U Crnoj Gori i Dalmaciji se kaže - Što je, pa gdje si gledao?! Hoćeš da ti ja sad opalim šamarčinu. Nemoj slučajno da bi plakao. Od mladih dana te takvo što tjera da budeš čvrst", kazat će Veselin Vujović, čija je igračka karijera bila velika.
Impresivna igračka karijera
Na reprezentativnoj razini osvojio je četiri odličja, od toga olimpijsko zlato - Los Angeles 1984. i olimpijsko srebro - Seoul 1988., te uz to ima još zlato sa SP-a iz Švicarske 1986. i srebro sa SP-a iz Njemačke 1982...
Bio je član slavne šabačke Metaloplastike, koja je tada bila jedna od vodećih jugoslavenskih klubova. Nakon Šapca, otišao je Vujo u moćnu i uglednu Barcelonu s kojom je osvojio Ligu prvaka, a karijeru je završio u Granollersu.
Uz onu u s Barcelonom, Vujović je osvojio još dva Kupa prvaka s Metaloplastikom (1985. i 1986.). Drugo mjesto u Kupu prvaka s istim klubom osvojio je 1984., a u finalu izgubili su od praške Dukle, te 1990. s Barcelonom, a u finalu je bio bolji SKA iz Minska. Godine 1986. imenovan je za najboljeg sportaša Jugoslavije, a dvije godine kasnije, bio je počašćen imenovanjem za prvoga Igrača godine IHF-a.
Veselin Vujović ostvario je i zvučnu trenersku karijeru. Igračku karijeru završio je 2000. godine, te je od tada radio na nekoliko trenerskih i izborničkih mjesta i živio u Sloveniji, obrazovao na kineziološkom fakultetu. U Skopju, u klubu RK Vardar, osvojio je i prvo izdanje SEHA Lige. Dana 21. rujna 2014. postao je trenerom RK Zagreb, sve do 17. listopada 2016. kada je otišao. U Zagreb se vratio u rujnu 2019.
Veselin Vujović je rukometni trener koji je u posljednjih desetak godina ostavio najveći trag u Zagrebu. Vujović je s najtrofejnijim hrvatskim rukometnim klubom dvaput igrao četvrtfinale elitne Lige prvaka i pokazao da stvari nisu nemoguće kakvim se danas čine...
Jednom je Vujo sporazumno otišao, jer je pitanje bilo ili reprezentacija Slovenije ili Zagreb, pa se odlučio za Sloveniju, makar je Zagreb dopustio da radi taj posao, ali je smatrao da klub, kako je to iskomunicirao osobno s medijima, ne zaslužuje nekog tko nije sto posto i samo posvećen klubu. Drugi put je, pak, otišao zbog administrativnog problema...
Radio je kao izbornik Slovenije s kojom je osvojio brončanu medalju na SP 2017., a u posljednjem angažmanu uspješno je kao izbornik vodio reprezentaciju Irana. I tada je odjednom došlo do praska... Vujo je poseban lik. S njim je uvijek ugodno pričati, a ovog puta potpisnik ovih redaka s Veselinom Vujovićem napravio je dosad najbolji intervju, a ima više obavljenih razgovora...
"Znate, ja vam nisam od onih Crnogoraca koji se u podne ustaju. Ja se volim ustati ranije", kazao nam je u šaljivom tonu Veselin Vujović kad smo ga jutros u pola devet nazvali. Pretpostavili smo da je budan...
"Odmaram u Srbiji, zdravlje je, Bogu hvala, dobro. Kad čovjek uđe u neke ozbiljnije godine, bole zglobovi, ovo ono, ali sve je to posljedica igranja i raubanja. Sve kad tad dođe na naplatu. Pripreme, igranje, padovi i operacije, evo danas sam i ja kao svi stari, osjećam na sebi promjenu vremena. Jao, kad sam bio mlad, pa kad sam govorio svojoj babi - 'ma kakva kiša babo, kako to možeš predosjetiti kišu po bolovima kostiju' - evo, i ja sam danas ta baba", dodao je.
Turbulentan listopad
Vujo je imao turbulentan prošli mjesec...
"Odbio sam nastaviti suradnju s iranskom federacijom zbog situacije na Bliskom istoku, zbog svega što se tamo događa. Pokušavali smo uvjeriti na ostanak na razne načine, čak su mi i zaprijetili da će me prijaviti IHF-u zbog jednostranog raskida ugovora. Rekao sam nikakav problem, vi dajte svoje argumente. Ne vidim način da vi smatrate da ću ja, ako me silom natjerati da se vratim u Iran, da ću imati istu motivaciju, da će bti čista situacija, a neće... U principu, oni su jučer ili prekjučer stavili dosadašnjeg trenera juniora za izbornika A selekcije Irana. Imaju u prvom mjesecu azijsko prvenstvo koje im je jako bitno zbog plasmana na SP. Sad sam trenutno u Šapcu i nakon puno vremena sam slobodan trener".
Vujović za vrijeme trenerskih dana u PPD Zagrebu. Uvijek je bio emotivan uz teren i na terenu kao rukometaš.
Žalite li za ičim i je li moglo završiti drugačije s poslom u Iranu?
"Iran je divan narod, ta propaganda koja se širi nije točna. Čini mi se da ljudi koji su prošli razne sankcije i probleme, to su normalni i kulturni ljudi. Oni koji žive u izobilju, u svemu, ajde da ne uvrijedim nikog, ljude u Kataru, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, oni su bogati i imaju naftu, da su oni manje obrazovani. Žao mi je što završilo na ovakav način. Bio bi to jedan ciklus koji je bio uspješan. Nisam smatrao da ja trebam biti tamo i strahovati što će se dogoditi, hoće li biti zatvorene granice, da li će Iran napasti Izrael. Ipak je to za mene preveliki rizik, prevelike su tenzije, da bi radio svoj trenerski, rukometni posao, u miru. Posebno kad se čeka veliko natjecanje."
Nevjerojatno kako vam život ispreplete priču, zakuha kašu... Bilo je ratova na našim napaćenim prostorima, a sad vam je rat došao itekako blizu, u daleki Iran, u taj dio zemlje gdje ste baš vi.
'Loša su neka vremena, nema više tradicionalnih vrijednosti'
"Slušajte, loša su vremena. Neke tradicionalne vrijednosti su devalvirane maksimalno. Biti pošten čovjek, biti obiteljski čovjek, ispada da nije nikakva prednost. Vladaju sekte, grupacije, loša je generalno situacija u svijetu. I ovaj rat koji se događa u Izraelu i Palestini je katastrofa. Neki odgovorni ljudi podržavaju genocid, bez obzira s koje strane dolazilo, ja to ne podržavam. Netko opravdava smrt 5000 djece, ali tko uopće može takvo što opravdati?! I jedna izgubljena žrtva je previše. Tu ne može biti mjesta nekom opravdavanju ciljeva jer ljudi ginu, djeca ginu, a to se ne može opravdati".
Nije tu stao...
"Tako se i nama događalo u bivšoj Jugi. Živjeli smo dobro, bili najjači, nisam razmišljao da li se netko zove Muhamed, Zorko, Zdenko, Branko, Đorđe ili Ante. To me nikad nije zanimalo, svi smo bili Jugoslaveni. Za mene su svi bili Jugoslaveni i tako smo jedan na drugog gledali. Ta raznolikost nas je spajala. Pa, Francuzi su ponosni na svoju raznolikost. Ponosni su što imaju sve rase i boje kože, oni su kao Benneton, one ujedinjene njihove boje. I oni su ponosni na tako nešto. Samo smo mi osjećali sram što smo tako u nekim stvarima različiti. I to nas je dovelo do, ali opet, kad ovako iskreno pričamo, do raspada svega nas je dovela svjetska politika nekih koji su učinili sve te stvari. I opet ne ulazim tko je kriv, tko je počeo, tko nije, nikad neče doći do dobrog rješenja ako se stalno vraćamo korak unazad. Stalno se slave progoni, bitke i ne znam što, govorim općenito. Ljudi, pa ostavite povijest po strani, vidite da nam nije donijela niti ne donosi ništa dobro. Idemo naprijed, idemo vidjeti što svi možemo dobrog napraviti. Veliki broj ljudi razmišlja kao ja, samo se ne čuje naš glas".
Idemo mi na sportske teme, bježi rat i politika..
"Ma i bolje, i bolje", odgovorio nam je Vujo...
Zagreb je sinoć u Areni skinuo skalp Pick Szegedu u Ligi prvaka 30-25. Momčad Andrije Nikolića pružila je sjajnu predstavu u 9. kolu. Nenada Šoštarića nije bilo zbog zdravstvenih problema, ali vidi se kako je dosad napravio dobar posao...
"Vidite, smatram da ovo što se u ovom trenutku događa nisu zasluge gospodina Šoštarića, kojem želim brz oporavak. Iskreno... Mislim da je odlazak Goluže trgnuo, na neki način, dečke. Nikolić je u klubu dugo godina, čovjek poznaje i zna sve, radi dobar posao. Tu su Ivan Čupić i Jakov Gojun, tu je i Dibirov. Oni imaju iskustvo. Tu su mladi momci, kojima navedeni znače puno, poput Kosa, Srne, Klarice imaju nevjerojatno veliku motivaciju. Osjetili su da mogu, osjetili su i znaju da taj europski vrhunski rukomet nije toliko daleko od njih. Igraju izuzetno dobro. Žao mi je što se zadnjih desetak minuta dogodio pad u igri, popustila je koncentracija, napravljene su neke rotacije i umjesto da ponize Pick Szeged, koji niti u jednom trenutku utakmice nije bio dostojan suparnik Zagrebu. Ali, čak i sad s takvom igrom i rezultatima, Zagreb je još uvijek, ruku na srce, daleko od druge faze natjecanja, jer imaju izuzetno teška gostovanja, dolazi PSG", objašnjava nam Vujović i dodaje:
'Zagreb je zaslužio proći dalje u Ligi prvaka, ali teško'
"Zagreb je zaslužio proći u drugi krug, ali možda zbog nadolazećih jakih susreta ostanu izvan tog kruga. Onako, realno... Međutim, da ne prođu, pa čak i tada, Zagreb je na dobrom putu i ne bi smatrao ne plasman u drugu fazu LP tragedijom. Bolje ostati izvan tog kruga s ovakvim rukometom, prezentirajući hrvatski rukomet na pravi način u Europi, nego biti dio drugog kruga, daljnje faze, na mala se vrata provući u skupinu i onda u nekim susretima doživljava rezultatsku sramotu."
Kako vam izgleda hrvatski muški rukomet i zašto više nije na onoj razini kao prije?
"Vidite, niti Zagreb par sezona nije bio na očekivanoj razini, pa evo, stasali su neki dečki na koje se ozbiljno može računati, neki igrači koji su bili mlađi, neiskusni, otišli u inozemstvo, pa su se zadnje dvije-tri godine promovirali u reprezentaciji, još uvijek nisu imali rejting onih igrača, da ih ne nabrajamo, tisuću su puta spominjani. U ovom trenutku Hrvatska ima jedan sastav i apsolutno pravo s njim razmišljati na velikom natjecanju napraviti odličan rezultat. I grupa koju imaju na EP-u sljedeće godine u siječnju, jako je dobra. Više bi bilo vrijeme da se napravi taj iskorak u vraćanju hrvatskog rukometa na mjesto, ajde ne gdje je nekad bilo, ne na one stare staze slave, jer još uvijek nije sazrelo za takvo što. No, Hrvatska može pomrsiti račune svim favoritima, a favoriti su Skandinavci, Njemci, Francuzi, Španjolci... To je tako".
Vujović nam je naveo i sljedeće:
"Znate što je meni interesantno. Zašto vi Hrvati zovete rukometnu reprezentaciju Kauboji? Pa, kakve to veze ima s Hrvatskom, to mi nije jasno. Kao, popularni Kauboji. Što to znači? Popularni Kauboji imaju šansu, a toliko ima prigodnijih nadimaka za te fantastične dečke, a to su stvarno vrhunski momci. Hrvatska kao narod zaslužuje najbolje. Koje veze Kauboji imaju s njom? To je kao da kažeš - Crnogorski indijanci super su započeli EP - pa, jesmo li u filmu s indijancima i kaubojima, gdje smo? "
Nakon indijanaca i kauboja, prihvatio je i aprostrofirao u svom stilu, poentirao sigurno kao brzanac u kontri, brzoj tranziciji koju zagovara Vujović...
"A dobro. Mislim da Kauboji imaju veliku šansu na EP-u, iskusnog i dobrog izbornika i iza sebe taj put koji je prije njih netko prošao i oni ga znaju slijediti. Znate, jako je bitno kad jedan narod, jedna reprezentacija, zna kako se pobjeđuje. To je velika stvar."
O trenerskoj filozofiji i Perkovcu, nadalje, Vujo priča:
"Nije svaki trener za svaku ekipu, tu se neke stvari moraju posložiti. Mora biti potrebne kemije između igrača. Treba se poklopiti i posložiti generacija. Svi vjeruju u jedan cilj, neku čvrstu ruku, a psihologija grupe vam je kao čaša. U jednom trenutku čvrsto vam je u ruci, pijete iz nje vodu, a odjednom se razbije i koliko god pokušavali zalijepiti čašu, nikad više ona neće biti ista. Goran Perkovac je izvanserijski trener i čovjek prije svega. Bio je igrač TOP klase, ima sve preduvjete za voditi s pedigreom hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Kakve će rezultate postići, to nitko u ovom trenutku ne može reći i tvrditi. Ja kad bi birao izabornika u ovom trenutku, to bi bio Goran Perkovac".
Osobno ga poznajete i igrali ste s njim...
"Igrali smo zajedno za reprezentaciju Jugoslavije. On je bio TOP topova od igrača, uvijek mi je bilo zadovoljstvo igrati s njim, pored njega... Poznajemo se i osobno, nemamo baš priliku često se privatno podružiti. Kad je Perkovac bio u Švicarskoj i tamo radio, ja sam bio po klubovima koji su igrali Ligu prvaka, nismo imali mogućnost da se sretnemo. S moje strane, imam ogromno poštovanje prema Goranu Perkovcu i smatram ga prijateljem."
Zašto nikad niste zakoračili, okušali svoje trenerske mogućnosti, talente, oplemenili ih u ženskom rukometu?
'Nisam za ženski rukomet, jednu sam igračicu Budućnosti svojedobno rasplakao'
"(Smijeh). Jao, ne znam što da vam kažem na ovo. Mišljenja sam da je u ženskom rukometu lakše napraviti dobar rezultat nego u muškom. Ako imate dobru golmanicu, kružnu napadačicu ili srednju vanjsku, imate već jednu ozbiljnu osovinu. Imate preudvjete dobre selekcije, reprezentacije. To nije za mene. Ja sam čovjek koji je čvrstog karaktera, agresivan, u jednom trenutku sam radio sa ženskom ekipom Budućnosti. Sedam dana sam bio tamo i nešto sam, kao, malo jače zagalamio, na nešto htio ukazati, ona mi se rasplače. Ja gledam i ne vjerujem... Ne znam dal' da joj kažem da izađe iz dvorane ili da ju zagrlim, utješim... To su neke situacije u kojima ja kao čovjek i trener se ne znam snaći. Možda bi u nekom vremenu adaptacije mogao to napraviti, ali nekako mi se čini da je malo kasno za takve stvari".
Ženska hrvatska rukometna reprezentacija sutra započinje nastup na SP-u protiv Senegala, očekivanja od nastupa naših djevojaka?
"Nažalost po ženski rukomet u Hrvatskoj, djevojke ispred sebe imaju sve ono veliko što je napravljeno u muškom rukometu, idole koji su tu prisutni. Što god ili koliko god naprave, nije to ta razina... Nije to Norveška, tamo je ženski rukomet popularniji od muškog, a njihova muška rukometna reprezentacija bilježi fantastične rezultate. Jučer nisu bile neke utakmice koje bi mamile uzdahe na terenu. Velika je razlika između van europskih reprezentacija u ženskom rukometu i onih europskih. Glavni favorit će opet biti Norveška, Francuskinje koje godinama imaju nivo i renking kojeg drže. Danska, Nizozemska, to su ekipe favoriti, a Srbija i Hrvatska nisu u tom krugu ekipa za obiljne rezultate. Hrvatska je jedna reprezentacija koja ima kvalitetu, borbenost i da bi pobijedio žensku reprezentaciju Hrvatske u rukometu moraš baš baš dobro zapeti... Ako ne odigraš na svojoj razini, nivou, dobit će te. Protiv Senegala Hrvatska neće imati problema, iako je to jedna reprezentacija koja je fizički izuzetno moćna i jaka. Hrvatski ženski rukomet ima aktivnost, brzinu, super golmana, što da kažem..."
Ima i Ivicu Obrvana na klupi. Prešao je iz muškog u ženski rukomet i preuzeo Podravku i ekipu Hrvatske. Je li to dobar potez ili nije? Čeka ga težak posao, njihova želja je četvrtfinale SP-a, odnosno kvalifikacije za OI?
'Obrvan je fantastičan trener'
"Iskreno smatram da je lakše prijeći iz muškog u ženski rukomet nego obratno i trener iz muškog rukometa može donijeti puno novina u žensku reprezentaciju ili klub, nego što je to slučaj obratno. Ivica Obrvan je fantastičan trener, bio je fantastičan igrač, svi igrači iz Hrvatske su opjevani, stvarno samo lijepi epiteti. Ima ih veliki broj koji su treneri i koji su bili vrhunski igrači. Nekako je opterećenje to što si bio fantastičan igrač, jer te svi uspoređuju s trenerskim postignućima. Trener ovisi o 16 igrača, o njihovim kvalitetama u datom trenutku i na datom natjecanju. Od svega onog što vodi ka dobrom rezultatu".
"Naravno da kad si izbornik jedne Hrvatske, da moraš na veliko natjecanje ići s nekim ciljem. Od srca im želim da to ostvare, iako smatram da će to biti jako teško.
Smatrate li da vas je vaš, ponekad težak karakter, koštao nekih boljih stvari u trenerskoj karijeri, ali i životu općenito?
"(Smijeh)... Što da vam kažem. Ja sam iz jednog grada, iz jedne zemlje, Crnogorac, u kojoj... Vjerojatno jedino u Crnoj Gori i Dalmaciji kad dijete padne i udari se, obično roditelji kažu - 'jao, boli te, pao si, dođi da te poljubim da prođe'. U Crnoj Gori i Dalmaciji se kaže - Što je, pa gdje si gledao?! Hoćeš da ti ja sad opalim šamarčinu. Nemoj slučajno da bi plakao.' Od mladih dana te takvo što tjera da budeš čvrst. Tako da sam ja odgajan u tom smislu, čvrstog karaktera i volje. Neću reći vojnički, ali smatram da u današnje vrijeme puno toga, ne samo u sportu nego i u životu. Ako vi danas ne možete kazati ženi - 'ajde u kuću malom' ili klinca malo uhvatiti za uho, netko će te prijaviti da je to mobing, nasilje u obitelji, e onda je sve otišlo dovraga. Pridržavam se nekakvih vrijednosti. Netko će reći da sam težak. Ja kad dođem u neku ekipu, kažem momcima ovako - "Ovakve kakve vas sad vidim, takve vas želim uvijek vidjeti. Te fore šišanje, farbanje u plavo, bušenje ušiju, neke lude fizure, to mi nemojte raditi. To je već urađeno. Ako vi na terenu možete napraviti nešto novo, što nije viđeno, izvolite, imate moju podršku. Ako želiš biti prepoznat na ulici po frizuri, a ne po igrama, onda si na krivom putu i mi ne možemo. Znam da su takvi moji stavovi ponekad radikalni i možda, a mislim da sam se malo promijenio na bolje (smijeh). Mogu odslušati, čuti igrača što oni misle, osjećaju... Moderna su to vremena, dostupne su im društvene mreže."
Pa kako onda pristupiti, objasniti mladima?
"Kako ćeš ti klincu objasniti da si ti nekad bio u vremenu bez toga, da tebe otac pusti da odeš van i onda dok ne padne prvi mrak, nitko te ne traži? Tek onda te zove da se vratiš kući. Danas je drugačije, puno je više izazova i najmlađi mogu zalutati na krivu stranu. Treba biti taktičan s mlađim generacijama."
Neki vaši time-outovi i izrečeno igračima nije baš bilo taktično. Veliki ste emotivac...
"Ja sa vam zbog svog karaktera i agresivnosti postao izbornik Slovenije. Trebao sam ih promijeniti. Time-out i moj komentar Aleksu Vlahu koji je sad i poslije toga jedan od najboljih na toj poziciji u Europi, za koji nitko u klubu, tog dana i tog trenutka nije smatrao tako loše, sem onog kako ga ja intepretiram, dovelo je do toga da ja više nisam izbornik Slovenije. Od tad pa do danas oni sami znaju što su napravili, koliko je i je li ispravno ili pogrešno bilo to što sam otišao zbog jednog komentara. Jedna ekipa, momčad je jedna obitelj u kojoj se događaju dobre i loše stvari. Ali, to je obitelj. Trener često u današnjem rukometu nisu svjesni blizine tog mikrofona, pa se čuje svašta, psovka... To su stvari koje izlete u afektu, zato jer si neposredan, direktan... Ne možeš se svakom svidjeti, ako se pokušavate svakom svidjeti, nitko ste i ništa. Bolje biti svoj, pa kakav - takav."
'Htjeli su me opet u Zagrebu nakon smjene Goluže, ali nisam mogao'
Što se dogodilo u Zagrebu s trenerskom licencom, bi li se ponovno vratili u klub i jeste li se ikome zamjerili?
"Ne, taman posla, svakodnevno sam na vezi s ljudima iz Zagreba. S igračima, s ljudima iz Zagreba i Zagreb je za mene druga kuća. Ja kad dođem u Zagreb, osjećam se kao kod kuće. Prvo se javljam, dogovaramo se oko čega, savjeti, to je takva jedna komunikacija. Ulaskom Hrvatske u EU promijenili su se neki zakoni i u sportu. Imao sam trenersku diplomu s fakulteta za fizičku kulturu iz Novoig Sada koja je u to vrijeme, da bi ju dobio, trajala dvije godine. U Hrvatskoj je stupio na snagu zakon da to mora biti trogodišnja diploma, da školovanje treba trajati jednu godinu više za nju. Ja diplomu nisam mogao riješiti za mjesec dana, možda bi ju netko kupio, ali to bi bila bruka i sramota. I nisam mogao dobiti tu licencu iz tog razloga. Završio sam s tim, otišao u Novi Sad, upisao i za godinu dana završio treću godinu. Sad imam uvjete", govori nam Veselin Vujović i dodaje:
"U Hrvatskoj uopće nije bitno imati diplomu koja je u cijeloj Europi osnova za trenerski posao. Ne, nego moraš imati i tu fakultetsku. Kad je Slavko Goluža smijenjen, mi smo bili u kontaktu, razgovarali smo, ali ja stvarno u tom trenutku nisam mogao napustiti iransku reprezentaciju. Nikad ne reci nikad povratku u Zagreb."
Znači, bili ste Zagrebu trenerska opcija?
"Ja nisam opcija, ja sam prioritet uvijek (smijeh).
Visoko mišljenje imate o sebi?
"(Smijeh) ma šalim se. Čujte, ako ja o sebi nemam visoko mišljenje, pogotovo mi Crnogorci to uvijek imamo, tko će te hvaliti."
Žalite li za ičim u karijeri? Bili ste dio slavne Metaloplastike...
'Ne žalim za ničim, iako sam previše izgubio zbog svog karaktera'
"Tako je. često su nas ljudi miješali Jugoplastika i Metaloplastika, a bile su dvije povijesne ekipe u košarci i rukometu. Kad bi ponovno sve ispočetka, radio bih isto. Jedino bih pokušao kontrolirati svoj karakter. Previše sam izgubio zbog svog oštrog, teškog karaktera, nekoliko puta sam bio kažnjavan od strane europske federacije. I zbog onog na terenu i zbog toga što nema dlake na jeziku. Ne bih bio tiši, ja to ne mogu biti. To ne bi bio onda ja. Iako, možda bi na terenu u nekim situacijama drugačije reagirao. Drugačije se ponašao. To bi me sigurno unaprijedilo, ali možda ne bi bio takav igrač da sam bio drugačijeg karaktera. Vaše pitanje je bilo hipotetički, moj odgovor je isto tako, u cvijetu sam starosti, polako idemo tamo gdje ćemo svi. Zadovoljan sam ostvarenim i privatno i sportski. Ne žalim za ničim".
Znači, ostat ćete uvijek isti, nikad se nećete mijenjati, kako ide ona pjesma...
"Ne trudim se mijenjati. Ostvaren sam i sportski i životno, imam i godina... U mojim godinama teško je nešto promijeniti, starog psa je teško naučiti novim trikovima. Makar, čovjek uči dokle je god živ. Trudim se pričati što manje kad sam s bitnijim ljudima, trenerima, trudim se što manje pričati. Jel kad pričate, ponavljate što znate, a kad šutite, e onda nešto možda i naučite. Treba se učiti kako slušati. "
Nemate nikakvih zavada i svađa s nekim u hrvatskom rukometu, jeste si možda nečim zatvorili vrata hrvatskog rukometa da jednog dana ne bi postali izbornikom?
"Nikad, samo smatram da će nakon Perkovca na klupu reprezentacije doći netko mlađi. Iskreno, mišljenja sam da Ivan Čupić ima sve predispozicije da postane vrhunski trener. Uskoro će završiti karijeru. Trebat će mu dati šansu. Od takvih momaka treba činiti i tražiti nove izbornike. Logično, nikad ne treba reći ne. Predviđam Hrvatskoj sjajne rezultate tako da će Goran Perkovac ostati izbornik još dugo."
'Čupić ako je ostao bez prsta, nije bez mozga'
Ivan Čupić je sinonim za požrtvovnost, upornost, hrabrost, karakter, otpornost na bolove... Čovjek je ostao bez prsta i dalje nakon toga igrao vrhunski rukomet na vrhunskom nivou.
"Ako je ostao bez prsta, nije ostao bez mozga. Što vrijedi nekom deset prstiju ako nema mozga. Ivan Čupić ima mozak, Ivan Čupić je čudo, nevjerojatno što je napravio u igračkoj karijeri. Pretpostavljam da su zvučnija imena Hansena, Balića, Duvnjaka, Karabatića, Vujovića, Dušebajeva, to su zvučnija imena od Čupića. Igra na toj poziciji pa nije toliko bio eksponiran, ali Čupić je napravio sa svim klubovima uspjehe. Sav je unutra, bodri igrače, veseli se.... Ima sve predispozicije biti dobar trener", zaključio je Veselin Vujović.
