Pobjeda protiv Švicarske (28:24) bila je imperativ i Hrvatska ga je ispunila. Dva boda su upisana, san o polufinalu Europskog prvenstva i dalje živi, a momčad Dagura Sigurdssona pokazala je karakter vrativši se iz ponora nakon katastrofalnog otvaranja utakmice. No, upravo ta pobjeda, izborena više srcem i energijom nego lepršavom igrom, poslužila je kao savršeni lakmus papir koji je razotkrio sve ono što u igri naših rukometaša valja, ali i ono što hitno treba popraviti želimo li se boriti za medalju. Iz teške večeri u Malmöu izvukli smo pet ključnih lekcija.

IDEMOOO /

EP 2026: Evo kad igra Hrvatska! Donosimo kompletan raspored i satnicu svih utakmica

Vratari su ključ za medalju, osam obrana nije dovoljno

Dominik Kuzmanović proglašen je igračem utakmice, što na prvu zvuči sjajno. No, pogled na statistiku otkriva drugu stranu priče. Mladi vratar upisao je sedam obrana, dok je Dino Slavić dodao jednu. Ukupno osam zaustavljenih udaraca u šezdeset minuta rukometa na ovoj razini jednostavno nije dovoljno. Istina je da je Kuzmanović skinuo nekoliko važnih lopti u ključnim trenucima, ali za pobjede protiv momčadi poput Slovenije ili Mađarske, koje nas čekaju u nastavku natjecanja, trebat će nam dvoznamenkasti učinak vratara, a pogotovo ako se plasiramo u polufinale. Obrana je temelj svake velike momčadi, a vratar je njezin posljednji i najvažniji stup. Bez barem 12-14 obrana po utakmici, sav trud u napadu i obrani može pasti u vodu. Kuzmanović i Slavić imaju kvalitetu, no sada je moraju pokazati u kontinuitetu.

Ako igra Srna, igra i Hrvatska

Početak utakmice bio je slika i prilika onoga što je Zvonimir Srna kasnije opisao kao ulazak u utakmicu s "nula emocija i nula motivacije". Emotivno pražnjenje nakon velike pobjede protiv Islanda ostavilo je traga i Švicarci su to iskoristili povevši s 4:0 i 5:1. Hrvatska je izgledala izgubljeno, a onda se probudio Srna. Njegova energija u obrani, tranzicija i pet postignutih pogodaka bili su motor koji je pokrenuo cijelu momčad. Upravo je on bio taj koji je povukao ekipu iz letargije i pokazao da je, uz iskusnije lidere, postao jedan od ključnih igrača ove generacije. Kad Srna igra s ovakvim žarom, njegova se borbenost prenosi na suigrače i Hrvatska izgleda kao potpuno drugačija, moćnija ekipa.

Krila i Lučinova hrabrost kao taktičko rješenje

Švicarska agresivna 6-0, povremeno i 5-1 obrana, stvarala nam je ogromne probleme u početku. No, kako je utakmica odmicala, Dagurov stožer i igrači pronašli su rješenje. Prostor koji se otvarao iza leđa visoko postavljene suparničke obrane postao je plodno tlo za naša krila. David Mandić (tri gola), Filip Glavaš (četiri gola) i Marin Jelinić (jedan gol) sjajno su koristili utrčavanja i širinu, kažnjavajući svaki milimetar ostavljenog prostora. Uz njih, kao čovjek odluke u ključnom razdoblju prvog dijela profilirao se Tin Lučin. Njegov prodor i pogodak za 13:11 u 27. minuti donio nam je prvu osjetniju prednost i psihološku stabilnost. Lučin je s tri pogotka pokazao da se ne boji preuzeti odgovornost kada se utakmica lomi, što je kvaliteta od neprocjenjive vrijednosti.

Kapetanski, ali i rizično: Martinović nije smio toliko igrati

Ivan Martinović ušao je u igru već u jedanaestoj minuti pri rezultatu 1:5. Iako je magnetska rezonanca pokazala da nema loma gležnja, bol je bila očita. Odigrao je kapetanski, postigao pet golova i bio lider kada je to bilo najpotrebnije. Međutim, postavlja se pitanje je li rizik bio prevelik. Držati na terenu ozlijeđenog igrača, ma koliko on bio važan, u utakmici protiv Švicarske nosi opasnost od pogoršanja ozljede koja bi ga mogla izbaciti iz odlučujućih dvoboja. Sigurdsson je povukao potez koji mu se isplatio, no za budućnost valja razmisliti o racionalnijoj raspodjeli minutaže ključnih igrača, pogotovo onih koji vuku ozljede. Martinović nam je prijeko potreban za završnicu turnira, i to potpuno zdrav.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Pobjeda je tu, a to je najvažnije. Hrvatska je pokazala da ima mentalnu snagu za povratak iz teških situacija i taktičku širinu za prilagodbu protivniku. No, ova utakmica bila je i jasno upozorenje. Želimo li otići do kraja na ovom EHF Euru, sitne pukotine u igri moraju se zakrpati, a razina koncentracije i izvedbe podići na najvišu moguću razinu. Prostora za napredak ima, a vremena je sve manje.

POGLEDAJTE VIDEO: Kakva lucidnost Tina Lučina! Ovu asistenciju nitko nije vidio...