Nakon više od dvadeset godina vrhunske rukometne karijere, u kojoj je branio boje Hrvatske i najvećih europskih klubova, legendarni rukometni vratar Marin Šego objesio je tenisice o klin. No, za njega mirovina ne znači odmor. Marin Šego, naime, ima karijeru nakon sportske i kao takav idealan je gost specijala Net.hr-a "Karijera nakon karijere".

'UŽIVAM U ŽIVOTU' /

Poznati trener napravio zaokret: 'Imamo paradajz, krumpir, kapulu.... Puno mi to znači'

Specijal Karijera nakon karijere možete čitati svakog utorka na portalu Net.hr

U velikom intervjuu Marin Šego otkriva kako je rukometni teren zamijenio poduzetničkim vodama, privatnim biznisom, vrativši se u rodno Međugorje gdje s obitelji vodi uspješan hotel. 

"Trenutno sam profesionalni penzioner, mladi", kazao nam je u šali uvijek duhoviti Marin Šego...

Povratak korijenima nakon života u inozemstvu

Iako je tijekom karijere živio u čak pet različitih zemalja, a posljednju dionicu odradio u Njemačkoj, Šego i njegova supruga nikada nisu dvojili gdje će sviti svoje obiteljsko gnijezdo. Odluka o povratku u Međugorje bila je logičan korak, unatoč mogućnostima koje je nudio život u inozemstvu.

Foto: Luka Stanzl/pixsell

"Ideja o hotelu bila je moja oduvijek, pošto sam imao sreću da sam se rodio u Međugorju i da sam iz Međugorja, a ljudi se ovdje pretežito bave turizmom. Moja vizija je išla isto u tom smjeru. Sportska karijera je ograničenog vijeka i ja sam se htio nakon nje baviti turizmom. Znači, ideja je bila obiteljski biznis u turizmu, hotel. Kad je prije godinu i pol došao kraj, u potpunosti sam se posvetio hotelu. Hotel inače radi već 5-6 godina, još tamo od prije korone smo ga pustili u pogon. Svugdje sam bio, svugdje putovao, puno toga vidio. Moja rukometna karijera je stvarno bila duga i putovali smo i živjeli stvarno svugdje. Četiri do pet zemalja, puno toga smo prošli i vidjeli", priča nam Marin Šego i nastavlja: 

"Supruga i ja smo susjedi, nikad nismo imali opcije da ćemo ostati negdje vani živjeti. Možda koju godinu radi djece, ali ona su već sad narasla, a kad su bili mlađi, ostali smo u inozemstvu zbog njih da oni sad ne mijenju život, školu, navike, jer su ipak bili djeca. Završili smo u Njemačkoj u Göppingenu. Na kraju smo odlučili vratiti se kući", otkriva Šego. 

Ideja o ulasku u turizam nije došla preko noći. Plan se kovao godinama prije kraja karijere, potaknut činjenicom da potječe iz obitelji koja se tradicionalno bavi turizmom u Međugorju. Hotel Tau, koji uspješno posluje već pet do šest godina, bio je njegova misija za život nakon rukometa.

Obiteljski biznis u kojem supruga vodi glavnu riječ

Hotel Tau je smješten u srcu Međugorja, pravi je obiteljski posao. Sa 30 soba i kapacitetom za primanje do 75 gostiju, zahtijeva puni angažman cijele obitelji. Iako je hotel njegov san, Šego skromno priznaje tko je pravi šef.

"Radimo doručak, ručak i večeru. Rade se i puni pansioni, a pretežno su polupansioni. Sezona traje do negdje tamo od trećeg mjeseca pa do kraja desetog. I onda tih par mjeseci oko Božića to je kod nas 'gluha' sezona. Nema posla, lagano se objekti zaključaju. Malo renovacija, novi projekti, ulaganja. Moja supruga ima iskustva s turizmom, jer njezina obitelj je dugo držala hotel i ona od kad je dijete je počela lagano raduckati u hotelu i ona ima iskustva u tome, ona je šefica, ona vodi komunikaciju s ljudima, dovođenje gostiju, Ja baš nisam neki ekspert, ona više vodi posao što se tiče komunikacije s gostima i nabavke, a ja pomažem okolo. Ja sam kao neki osobni vozač, kućni majstor, leteći", kroz smijeh objašnjava bivši rukometaš svoju ulogu u poslu.

Uz njega i suprugu, u posao je uključen i njegov brat, a ovisno o sezoni, zapošljavaju još tri do četiri radnika non stop.

"Ekipica u hotelu je četiri - pet - šesti ljudi, kako kad. Vrhunski to funkcionira i ako čovjek nije u nekim ogromnim dugovima i ako se nisu neki krediti dizali, od toga se može dosta solidno živjeti", navodi Marin Šego. 

Poljski hodočasnici kao najbrojniji gosti

Jedan od najzanimljivijih detalja je struktura gostiju. Čak 80 do 90 posto posjetitelja hotela su Poljaci, što je izravna posljedica Šegine četverogodišnje karijere u Poljskoj. Tamo je naučio jezik i stvorio kontakte koji su se pokazali ključnima za posao.

"Mi s njima pričamo njihov jezik, što im puno znači. Postaneš s tim ljudima prijatelj. Imamo goste koji dolaze pet, šest, pa čak i deset puta godišnje. Jednostavno se povežeš s njima", ističe Šego.

Naravno, dolaze i brojni Hrvati, posebno vikendom. Mnogi od njih znaju čiji je hotel, a Šego uvijek rado popriča s gostima, osobito ako su u pitanju obitelji s djecom koje prate sport. Iako ne misli da mu slavno rukometno ime presudno pomaže u poslu, priznaje da je to "jedan plus" koji olakšava komunikaciju i stvara ugodnu atmosferu.

"Ne bih se htio hvaliti, ali naravno da mi moj rukometni back ground i ime malo i pomažu u poslu. Kao, to je hotel od Marina Šege, ali stvarno ne bih htio komentirati u tom kontekstu. Naš hotel je produkt obiteljskog mukotrpnog i predanog rada, a ne rukometnog imena Marina Šege", naglašava nam Marin. 

Foto: Luka Stanzl/pixsell

Ipak, naglašava kako gosti u Međugorje primarno dolaze iz vjerskih razloga, a ne zbog njega. Velika prednost hotela je njegova lokacija. Smješten je u mirnom dijelu, pomalo uvučen "u polje", daleko od prometne buke koja je karakteristična za Međugorje tijekom sezone.

"Ima dosta i Hrvata, posebno dolaze vikendom. Međugorje je popularna turistička destinacija, a naši gosti u hotelu su standardni. Lokacija našeg hotela je jedinstvena. Ljudi dođu u Međugorje radi brda ukazanja, a naš je hotel točno u sredini ta tri mjesta. Ljudi ostave auto ili autobus i ne pale ga dok ne krenu kući. Sve im je na desetak minuta hoda. Ta tišina i idealna lokacija su nešto što gosti najviše cijene i zbog čega nam se vraćaju i preporučuju nas dalje", kaže Šego.

Ključan savjet za sportaše: 'Planirajte kraj dok još igrate'

Iz vlastitog iskustva, Marin Šego nudi dragocjen savjet svim sportašima koji se približavaju kraju karijere. Prijelaz iz profesionalnog sporta u "običan" život može biti ogroman problem ako se ne pripremi na vrijeme.

"Sportaši moraju organizirati svoj život poslije karijere, ali moraju ga organizirati dok još igraju. Zadnje dvije, tri ili četiri godine karijere već se mora planirati što poslije, jer kraj dođe jako brzo. Godinama sam bio najmlađi član u klubu i reprezentaciji, a onda se preko noći sve promijenilo i odjednom sam postao najstariji, i to debelo", slikovito je opisao brzinu protoka vremena.

Upozorava da mnogi sportaši upadnu u probleme jer se ne snađu, novac se potroši i tada nastaju poteškoće. Zato je ključno ne čekati zadnji dan karijere, već na vrijeme osmisliti novi put, kao što je on to učinio sa svojim uspješnim ulaskom u svijet turizma.

POGLEDAJTE VIDEO: Veterani drže Hrvatsku u igri: Karačić zabija, Šego brani zicer