Ozljedama desetkovana i pomlađena hrvatska ženska rukometna reprezentacija u svom je prvom nastupu na Croatia Cupa u Novigradu u petak navečer šokantno izgubila od Senegala sa 27-29 (12-14). Bila je to prva od dvije pripremne utakmice za SP, koje počinje sljedećeg četvrtka u Njemačkoj i Nizozemskoj, a u drugoj i završnoj utakmici priprema naše rukometašice igraju protiv Poljske.

Jackpot za Podravku, ali ne i za Hrvatsku

Vjerujemo da se poraz protiv Senegala ne bi dogodio da je u rosteru Hrvatske Katarina Pandža (23), lijevi vanjski koja je u ovom trenutku jedna od najboljih europskih rukometašica. Hrvatska bi s njom bila jača ekipa...

Utakmicu Hrvatska - Poljska u nedjelju od 17.00 možete gledati na platformi VOYO. 

Utakmice hrvatske ženske rukometne reprezentacije na SP-u od 27. studenog gledajte na RTL-u 2 i platformi VOYO, a u tekstualnom prijenosu pratite na portalu Net.hr. 

NEOČEKIVANO /

Šok uoči Mundijala: Hrvatske rukometašice u Novigradu izgubile od Senegala

Katarina Pandža jedna je od ključnih igračica koprivničke Podravke. Otkako je iz njemačkog Metzingena stigla u Koprivnicu, nametnula se kao liderica momčadi i postala gračica koja bez zadrške napada gol, odrađuje obranu i pritom drži visoku razinu igre u kontinuitetu. Podravka je njezinim potpisom pogodila pravi rukometni jackpot, jer takvih rukometašica danas na tržištu gotovo da i nema.

Pod vodstvom trenera Ivice Obrvana, Katarina je izrasla u jednu od najboljih europskih vanjskih igračica, u to nema nikakve sumnje. U tandemu s Mateom Pletikosić i uz reprezentativnu golmanicu Luciju Bešen na golu, Podravka je jača ekipa. Katarina je ondje među najistaknutijim pojedinkama. Prošle sezone dominirala je, a isti ritam nastavila je i ove, unatoč tome što je zbog ozljede gotovo sve pripreme odradila izvan terena.

UOČI SP-A /

Brončana reprezentativka otkrila zašto je napustila reprezentaciju: 'Curama želim ovo poručiti'

I u reprezentativnom rukometu mogla je biti jedna od glavnih figura hrvatske vrste. No, Katarina ne igra za Hrvatsku, već za Austriju, jednako kao i njezina mlađa sestra Ana, također igračica Podravke i austrijska reprezentativka, srednji vanjski. Time je Hrvatska, složit će se mnogi koji prate ženski rukomet, izgubila potencijalno ogroman dobitak. Dvije vanjske igračice koje su mogle godinama biti oslonac nacionalne selekcije.

Foto: Igor Soban/pixsell

'Puno mi znači što igram sa sestrom Anom. Poznaje me u dušu'

Zašto se to dogodilo, gdje je puklo između obitelji Pandža i Hrvatskog rukometnog saveza, tko je pogriješio i što je prava istina iza njihovog “ne” Hrvatskoj? O svemu tome Katarina Pandža otvoreno je progovorila za Net.hr u ekskluzivnom intervjuu.

"Trenutno se nalazim u Rumunjskoj s reprezentacijom Austrije, igramo Karpati Cup s Rumunjskom koja je suparnik Hrvatskoj na SP-u u prvoj utakmici, Portugalom i Češkom. Treniramo, pripremamo se, uvjeti su ovdje odlični. Pripremamo se za SP", kaže u uvodu za portal Net.hr Katarina Pandža.

'TO PROLAZI ISPOD TEPIHA' /

Ivica Obrvan otvara oči čitavoj naciji: 'Napravila se u prošlosti strahovita pogreška'

Koji su dometi Austrije na SP-u, što očekuje austrijska javnost, izbornik i vaš Savez?

"Austrija je u dosta teškoj situaciji. Ove godine smo formirali totalno novu ekipu. Puno igračica je prestalo igrati za reprezentaciju Austrije, ali mislim da je to, s druge strane, jedna velika šansa za mlade igračice. Mislim, ja sam isto dosta mlada, ali ovdje govorim za nove igračice. Imamo odličnu ekipu, stvarno su ambicije velike, ali ipak nam nedostaje malo iskustva. Vidjet ćemo kako ćemo to odigrati. Imamo puno talenta u reprezentaciji i to nije sporno".

Koliko vam znači što vaša sestra Ana nastupa s vama i u reprezentaciji i igrate zajedno i u Podravci?

"Naravno da mi puno znači. Ana mene poznaje u dušu, ipak smo sestre, ona je dio mene, poznajemo se u dušu i najlakše je igrati sa sestrom, ali dosta Ana i ja igramo dugo za reprezentaciju, evo sad je i u Koprivnici već treću godinu. Mislim, smatram, da je nešto najljepše igrati za svoju zemlju sa sestrom."

'Od kad sam u Podravci, više ljudi za mene zna'

Spomenuli ste zemlju. Nije li vaša zemlja, u biti, - Hrvatska?

"Je, istina, moja je zemlja Hrvatska, ali rođena sam u Austriji, u Beču i čitav život nastupam za Austriju. I Hrvatska i Austrija su moje zemlje."

Zašto ne nastupate za Hrvatsku? Mnogi u Hrvatskoj žale što vi i sestra ne igrate za hrvatsku žensku rukometnu reprezentaciju.

"U Hrvatskoj ima dosta igračica koje bi mogle igrati za Hrvatsku."

Vi ste isto sjajna igračica, nemojte se podcjenjivati...

'Priče su počele nakon dolaska u Podravku

"Hahaha... Hvala vam puno. Ne podcjenjujem se, nikako, nego mislim da sad, otkada igram za Podravku, više ljudi u Hrvatskoj znaju za mene. Igrala sam dosta dugo i u Bundesligi. Taj transfer u Podravku je bio isto razlog gdje su zaljubljenici u ženski rukomet u Hrvatskoj mene i Anu upoznali i onda je bio, ne bi rekla problem, ali onda su počeli isto pričati zašto sestre Pandže, Ivančok, Dramac i Pletikosić ne igraju za Hrvatsku, ali takva je bila situacija. Iskreno ću vam sad reći, otkriti neke stvari..."

Iskreno, kako drugo...

"Meni vam je do 15.-16. godine stvarno bila želja igrati za Hrvatsku. Ipak je to drugačiji filing. Hrvatska je moja domovina, bez obzira što sam se rodila u Beču. Svi moji su iz Hrvatske, svi su u Hrvatskoj, meni kroz vene teče hrvatska krv i naravno da mi je nastupati za selekciju Hrvatske bila želja. Mislim, znamo svi kako je to igrati za Hrvatsku. To je jedna ljubav i emocija. Znam sve hrvatske pjesme i uvijek mi je teško gledati Hrvatsku u rukometu ili nogometu na velikim natjecanjima, ali dogodilo se to što se dogodilo i to je bila takva situacija. Dogodio se splet okolnosti u trenutku. Dakle, prije nisu htjeli, nisu me iz HRS-a zvali da igram za Hrvatsku, tako da sam ostala igrati za Austriju. Imala sam već prvi nastup za seniorsku ekipu sa 17. godina. Naučila sam igrati u Austriji i u tom pogledu ništa nisam imala s Hrvatskom. Tako se jednostavno poklopilo da igram samo za Austriju."

'Probale smo, nije išlo'

Vašem ocu je velika želja bila da vi i sestra Ana nastupate za Hrvatsku...

"Naravno, ali ne samo našem ocu nego i nama isto, kao što sam rekla do 16. godine i onda, mislim da smo nekako i probale igrati za Hrvatsku, ali nisu htjeli ili nije se poklopilo, imali su u Hrvatskoj svoj krug igračica za nacionalnu selekciju i to je isto totalno OK. Ne zamjeram nikom ništa. Ni Ana, ni ja, ni druge Hrvatice u Austriji, ne žalimo što igramo za Austriju. Tako je ispalo, tako je jednostavno moralo biti i nije dobro gledati u prošlosti nego biti u sadašnjosti i gledati prema budućnosti. Nije se dobro osvrtati u prošlost. Što je bilo, bilo je, ne može se promijeniti i to je sad iza nas. Ipak sam sve naučila u Austriji i to je isto OK".

Foto: Igor Soban/pixsell

Jeste li vi i Ana ikad dobile konkretan poziv iz HRS-a?

"Ne, nismo."

Čudno, spomenuli ste da ste 'nekako probale igrati za Hrvatsku'. Možete li nam malo bolje pojasniti što znači probale i gdje je konkretno zapelo na relaciji Katarina i Ana Pandža i HRS?

Kapetanica Austrije

"Tada sam imala 15. godina i htjela sam igrati za mlađe selekcije jer sam za mlađe selekcije i mogla nastupati. Kad govorimo o tome moram naglasiti kako se radi o juniorkama, ne o seniorkama. Igrale smo više puta protiv Hrvatske isto, ali nikad ništa nije bilo. Čak mislim da su Anu htjeli, ali ne znam to stvarno u detalje i poslije tek, kad smo zaigrale prvu utakmicu za Podravku, mislim Ana je već bila godinu dana u Koprivnici, onda je i trener Ivica Obrvan bio izbornik ženske reprezentacije Hrvatske u rukometu zvao i kazao kako bi lijepo bilo da možda pauziramo od ekipe Austrije. Mislim, pričalo se o tome i to je isto OK, ali nije došlo do toga. Za mene je isto bilo jasno da ću igrati za Austriju, dala sam obećanje, imam u Austriji svoj status, od ove godine sam i kapetanica ekipe i nisam sve to kasnije htjela pokaziti. Lijepo se sve poklopilo."

Kakav je osjećaj nastupati protiv Hrvatske?

"To je bilo SP 2021. u Španjolskoj. Bilo je emotivno, emocije su bile teške. Ono, čuješ himnu svoje zemlje, Lijepu našu, a na krivoj si strani, naravno da su emocije teške, ali ipak sam i tad sa 19., a i sad sam profesionalka sa 23. i brzo sam zaboravila. Morala sam se u glavi brzo prebaciti. Naravno, kao sportašica želim igrati najbolje što mogu za svoju ekipu, ovo je sport, ne želim i neću svoju ekipu, svoje cure, ostaviti na cjedilu. Moram priznati da mi je bilo jako drago kad smo tu utakmicu dobili, opet govorim, sportašica sam i normalno je da tako razmišljam."

'Nema ljutnje, ali da mi je bilo žao, bilo je'

Osjećate li da je ta priča oko očiglednog propusta HRS-a, malo preuveličava ili razumijete reakcije medija i javnosti, kao i zanimanje za vaš slučaj?

"Naravno da razumijem, ali s druge strane, da nisam došla u Podravku, rijetko tko bi znao za mene. Zato što se u Hrvatskoj baš ne prati žensku Bundesligu ili neke druge rukometne lige, tako da mislim da je više to reakcija na to bila što smo Matea, Ana, Kiki Dramac itd, sad u Podravci, igramo dosta dobro, a ne nastupamo za Hrvatsku. I to je sad, ono, kako je to moguće?! Mislim da je to više ta neka reakcija, potpuno razumijem sve, ali smatram da je ponekad malo to too much. Opet ponavljam - tako se poklopilo, takva je sudbina bila i mislim da je isto ovako OK. Nema ljutnje, nismo ljute, dogodilo se. Dok sam bila mlađa bilo mi je žao što ne mogu igrati za Hrvatsku, što ne nastupam za Hrvatsku, ali nako što sam odigrala prvi put za Austriju sa 17. godina kao seniorka, jasno mi je bilo da je to to. Da u reprezentaciji Austrije imam ljude koji vjeruju u mene, moju igru i moju sestru Anu i to sam stvarno dobila od Austrije."

Foto: Igor Soban/pixsell

Ivica Obrvan vas često ističe kao jednu od ključnih igračica. Kako izgleda vaš odnos i tko vam je najviše pomogao u vašem igračkom razvoju?

'U Podravci igram bolji rukomet'

"Od kad sam u Podravci, stvarno sam bolja i otad igram dobar rukomet. Trener Obrvan je vjerovao u mene, dao mi šansu, nije sumnjao u mene, imao je povjerenje. U Podravci imam veliku minutažu. Kad ne igraš ne možeš griješiti, ali niti zabijati, ali isto tako, dogodio se i tu splet nekih okolnosti. U mojoj prvoj godini u Podravci ozlijedila se Tina Barišić, pa sam imala još veću minutažu. Bile smo dobar duo i jesmo dobar duo na toj poziciji, ali zbog ozljede je sve ostalo na meni, nismo imali lijevog beka, back up. Nekad moraš imati malo sreće u karijeri i sve se to tako poklopilo. Dobar rukomet igram od kad sam u Podravci. Kad sam bila u Njemačkoj, u Bundesligi, bila sam OK, ali nitko za mene nije znao. Sestra Ana i ja dajemo uvijek sve od sebe".

U Ligi prvakinja ste često među najboljim strijelcima. Što je vaš najveći iskorak u igri u posljednjih godinu dana?

"Povjerenje od trenera Obrvana, od ekipe, nema nas puno, pogotovo sad zbog ozljeda i mislim da ekipa nema neke superzvijezde poput Norvežanke Henny Reistad ili Mađarice Katrin Klujber u FTC-u, koje mogu pobijediti utakmicu same. Mislim da je kod nas ekipa, kolektiv, zajedništvo, u Podravci je to najbitnije i u prvom planu. To je u Podravci ključni detalj".

Kakvi su dugoročni planovi što se tiče života u Hrvatskoj, hoćeš li ostati živjeti kod nas?

"Dečko mi je iz Hrvatske, tako da ćemo sigurno biti u Hrvatskoj. Volim biti u Hrvatskoj, volim što sam u domovini, među svojima, uvijek sam htjela, bio mi je to san, živjeti u Hrvatskoj ili biti pola - pola Austrija - Hrvatska. Nismo to još skroz odlučili, ali jako se dobro osjećam u Hrvatskoj. Vidjet ćemo. U Koprivnici mi je jako dobro trenutno, uvjeti su TOP, lijep - mali gradić. Cure su stvarno predobre i jako se dobro osjećam u Koprivnici".

POGLEDAJTE VIDEO: Počinje borba za svjetski tron: Pomlađena Hrvatska otvara SP protiv moćne Rumunjske