Julija Levčenko, ukrajinska visašica, jedna je od najboljih skakačica u vis na svijetu i najljepših sportašica današnjice. Njezina priča u svijetu vrhunske atletike, gdje se uspjeh mjeri centimetrima i stotinkama, nadilazi puke statistike i postala je sninonim za sportsku borbu protiv ruske agresije u Ukrajini. Julija Levčenko nije samo vlasnica svjetskog srebra. Ona je simbol otpornosti, sportašica koja svakodnevno balansira između surove ratne stvarnosti u Ukrajini i elitnih natjecanja, noseći na svojim leđima nadu i duh jedne nepokorene nacije. Julija Levčenko sportašica je kojom se Ukrajina ponosi, a ona se natječe za svoju zemlju. Julija Levčenko je jedna od najvećih sportskih ambasadorica svoje ratom napaćene zemlje. 

"U jednom trenutku se smiješ, a u drugom plaćeš. Uvijek misliš što se događa s ljudima u Ukrajini", rekla je Julija Levčenko u intervjuu za poznati britanski Guardian u lipnju 2024., 50 dana prije početka Olimpijskih igara u Parizu. Tada je razgovarala sa novinarom Nickom Amesom, koji je došao u Kijev samo kako bi napravio s njom intervju. Ta njezina izjava najbolje dočarava roller coaster emocija koje proživljava Julija Levčenko. 

ONA JE POJAVA /

O Nataliji priča svijet! Oslanjajući se na samu sebe ostvarila je snove: 'Neki to ne cijene'

Sve o Juliji Levčenko čitajte na portalu Net.hr. 

Sve o ratu u Ukrajini čitajte na portalu Net.hr. 

Od Bahmuta do svjetskog vrha

Punim imenom Julija Andrijivna Levčenko rođena je 28. studenog 1997. godine u Artemivsku, gradu u Donjeckoj oblasti koji danas poznajemo pod povijesnim imenom Bahmut i koji je, nažalost, postao sinonim za ratna razaranja. Njezin sportski put nije započeo na atletskoj stazi, već na školskom nogometnom turniru. Treneri su ondje uočili njezin izniman atletski potencijal, a učiteljica Tamara Konstantinivka prepoznala je priliku.

"Mogla je samo odraditi nastavu i reći: 'Doviđenja, naš sat je gotov.' Ali ona me uzela za ruku i odvela na trening. Ona je doslovno stvorila moj život, jer ne znam gdje bih bila da je ignorirala taj poziv", prisjetila se svojedobno Levčenko, kako prenose strani mediji.

Njezin uspon bio je nevjerojatno brz. Sa samo 17 godina, 2014. godine, osvojila je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama mladih u Nanjingu, preskočivši 1,89 metara. Bio je to tek početak. Dvije godine kasnije, uzela je broncu na Svjetskom juniorskom prvenstvu.

Godina 2017. bila je njezina godina iz snova. Postala je europska prvakinja do 23 godine, a zatim je na Svjetskom prvenstvu u Londonu oduševila svijet. U epskom finalu preskočila je tadašnji osobni rekord od 2,01 metra i osvojila srebrnu medalju, najavivši dolazak nove zvijezde u skoku uvis. Te je godine proglašena i "Zvijezdom u usponu europske atletike", a njezina gracioznost i natjecateljski duh privukli su pažnju globalnih brendova.

Osobni rekordi i život pod sjenom invazije

S osobnim rekordom od impresivnih 2,02 metra na otvorenom, postavljenim u Minsku 2019., te 2,00 metra u dvorani, Levčenko se etablirala u samom vrhu svoje discipline. Njezina karijera uključuje i dva nastupa na Olimpijskim igrama – u Riju 2016. te u Tokiju 2021., gdje je zauzela osmo mjesto. Kolekciji medalja dodala je i srebro (2019.) i broncu (2017.) s Europskih dvoranskih prvenstava. Njezin talent prepoznao je i luksuzni brend satova Richard Mille, čime je postala dio elitne "obitelji" sportaša i umjetnika. "Nekada sam satove smatrala modnim dodatkom, ali ovdje se radi o okupljanju prijatelja brenda. To je poput tima", izjavila je.

No, 24. veljače 2022. godine, njezin se svijet, kao i svijet svih Ukrajinaca, raspao. Ruska invazija pretvorila je sport u luksuz, a preživljavanje u prioritet.

"Mislila sam da je moja sportska karijera gotova. Prije svega, ne znate hoćete li uopće preživjeti. Dom bi trebao biti vaša tvrđava, a ja sam se probudila na jednom od najnesigurnijih mjesta na svijetu. Mislila sam si: 'Sport, dajte molim vas, kome sada treba sport?'"

Njezina prva reakcija bila je osigurati obitelj. S majkom, mlađom sestrom Polinom i kućnim ljubimcima krenula je na iscrpljujući put automobilom iz Kijeva prema sigurnosti u Estoniji. Ukrajinska sportašica zbog toga je jako patila i pozvala je na mir te napomenila da želi živjeti u svom domu u Kijevu.

"Nemam riječi. Samo bol i pakao. Hvala cijelom svijetu, hvala onima koji ne šute. Želim živjeti u svome domu. Kod kuće, u Kijevu, u Ukrajini. Umirem iznutra. Naši ljudi, naše ulice umiru. Rusija nas je napala 24. veljače i život nam otada više nije isti. Volim Ukrajinu. Volim ljude, vjerujem u našu zemlju. Vjerujem u moć cijelog svijeta. Ovo što se sada događa najveća je glupost, u ovom stoljeću zaratiti s ljudima."

Potom je dodala:

"Ovo se događa kada osoba pomisli da je svemogući bog. Kada poludi. Baš kao Putin", napisala je uz fotografiju na kojoj je poruka "samo želim živjeti u svojoj domovini Ukrajini, bez ruskih vojnika i Putina".

Krajem veljače 2022., Julija Levčenko odlučila je poslati poruku predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu i ostatku Rusije, a objavila ju je na svom Instagramu pa je screenshot objave brzo postao viralan na društvenim mrežama.

"Za one koji ne shvaćaju. U ratu smo. Rusija nas je napala. Pi*ke! Kako možete? Kako nas možete ubijati", napisala je pa dodala: "Ako obitelj i ja umremo, vaše će ruke biti krvave. Naša ukrajinska vojska nas štiti najbolje što može. Molimo se."

Levčenko se natjecala na Olimpijskim igrama 2016. godine, ali nije uspjela doći do finala. Više sreće imala je 2020. kad je završila osma, a 2017. proglašena je za najveću europsku atletsku nadu. Ima i srebrnu medalju sa Svjetskog prvenstva 2017. godine.

Potez za pamćenje

Tek nakon toga, na nagovor trenera, pridružila se trening kampu u Portugalu. Povratak natjecanjima bio je psihološki izazov. Na prvom mitingu u Eugeneu, u svibnju 2022., osjećala se, kako sama kaže, "kao totalni gubitnik". "Kad se natječete, morate biti borac. Ali ja sam bila sva u stilu: 'Ah, u redu je, volim sve!' Dobila sam toliko podrške od drugih sportaša da sam zaboravila da trebam skakati. Moja nagrada su bili ljudi koji su me podržali, i to je u tom trenutku bilo važnije od rezultata."

Julija Levčenko u lolovozu 2024. za vrijeme trajanja OI u Parizu, postala je hit na društvenim mrežama zbog jednog poteza. 

Naime, srpska atletičarka Angelina Topić izvrnula je zglob, no uspjela se plasirati u finale Igara. Pružena joj je medicinska pomoć, no naposljetku je odlučila da neće nastupiti u finalu. Dok je davala intervju za medije, Julija joj je prišla s leđa, poljubila je u obraz i rekla joj: "Ti si šampionka."

"Kako je divna", "Koliko su atletičari solidarni. Koliko podržavaju jedni druge", "Obje su šampionke. Kakva dirljiva, sportska, ljudska scena", "Bravo, prekrasna gesta Ukrajinke", pisali su ljudi u komentarima. Neki su naglasili da ih je Julija oduševila i svojim izgledom te da je jedna od najljepših sportašica na Olimpijskim igrama.

Glas Ukrajine na atletskoj stazi

Danas je život u Kijevu zastrašujuća rutina. Treninzi se prekidaju zbog zračnih uzbuna, a sportaši trče u skloništa. Levčenko se, kao i njezini sunarodnjaci, prilagodila nezamislivom.

"Užasno je to, jer je besmisleno, ali prilagodili smo se", rekla je u intervjuu za The Guardian. Priznaje da se bori s osjećajem krivnje što se bavi profesijom koja "nije važna drugim ljudima" dok njezini sunarodnjaci ginu na bojištu.

Ipak, upravo je sport postao moćan alat. Svaka ukrajinska pobjeda, poput one boksača Oleksandra Usika, budi nacionalni ponos.

"Moja majka inače kaže da boks nije za dame, ali čak je i ona plakala. Nazvala me i rekla: 'Julija, svaka pobjeda nam je važna.' I nakon toga osjetite da naš zajednički san, san o ukrajinskoj pobjedi, može biti stvaran."

Levčenko je postala ambasadorica svoje zemlje. U razgovorima s kolegama sportašima osjeća teret – kako govoriti o užasima rata, a ne opteretiti ljude koji imaju svoje živote i ciljeve. Posebno je bolna tema ruskih sportaša.

"Iskreno, na početku smo čekali da kažu: 'Žao nam je, ovo nije normalno, želimo nešto učiniti.' Ali bila je samo tišina. Ne mogu zamisliti kako mogu sresti nekoga na natjecanju i reći: 'Bok, sve je u redu.' Ne znam kako možemo odvojiti sport i stvarni život dok ruski projektili uništavaju naše sportske objekte i mnogi sportaši gube živote."

U ovoj borbi nije sama. S kolegicama iz reprezentacije, poput Irine Geraščenko i Jaroslave Mahučih, čini nevjerojatno snažan tim u individualnom sportu. "Partnerice u zločinu", kaže uz osmijeh.

Atletiku pratite na portalu Net.hr. 

Budućnost iskovana u prkosu

Dok se priprema za nove izazove, Julija Levčenko svjesna je da njezina misija nadilazi osvajanje medalja. Ona skače za pravo na postojanje, za pravo na normalan život i za mjesto Ukrajine u modernom svijetu. Njezina prisutnost na najvećim svjetskim arenama snažna je poruka da ukrajinski duh nije slomljen.

"Želimo predstavljati našu zemlju, naš tim, naš duh. Imamo pravo baviti se sportom i biti dio olimpijske zajednice. Normalni ljudi ne žele rat ni smrt. Treba nam mir, jer samo tako možemo stvarati svoju budućnost."

POGLEDAJTE VIDEO: Saša Pavličić Bekić u Maksanovom korneru po prvi put priča o demokratizaciji Dinama