SASVIM NEOČEKIVAN PROBLEM / Što se događa s Livakovićem? Bio je neprobojan u reprezentaciji i Dinamu, a preko noći je postao možda i najslabija karika

Kolumna 'Iz voleja': Od heroja Dinama i reprezentacije, od dečka koji je skidao zicere, koji je zadavao glavobolje nekim europskim velikanima, kojeg su na koncu željeli dovesti i neki vrlo ugledni inozemni klubovi, Livaković je odjednom postao jedan od najomraženijih igrača

Bruno Herljević

Bruno Herljević

18.10.2021.
20:27
Igor Soban/PIXSELL

Prije otprilike tri godine tadašnji trener Tottenhama i aktualni trener PSG-a, Mauricio Pochettino, držao je medijsku konferenciju uoči susreta Hotspura i Barcelone, a tijekom te presice očitao je vrlo zanimljivu lekciju prevoditeljima, novinarima, a na koncu i svim poklonicima nogometa.

Pochettino je jedan od rijetkih menadžera, trenera, koji golemu važnost pridaje vratarima. Dakako, većina trenera svjesna je uloge vratara na terenu i da oni nisu ovdje samo da bi spašavali mrežu, već su tu kako bi sudjelovali u gotovo svim segmentima igre, ali Pochettino je jedan od rijetkih koji im daje na dodatnoj važnosti.

Novinar je upitao Pochettina misli li da će Barcelona igrati u 4-4-2 formaciji, što je prevoditeljica tako i prevela, a ovaj ih je odmah srezao. "Ne, ne. Oprostite. Nije 4-4-2, već je 1-4-4-2. Vidite, moramo naučiti ljude da je vratar jedan od najvažnijih igrača na terenu, možda i najvažniji igrač. Prostor koji on brani je najvažniji prostor na terenu", kazao je to Pochettino i time je zapravo ukratko rekao koliko je u današnjem nogometu vratar važan, odnosno, koliko momčad zavisi upravo od njega.

Vratari se modernizirali

Pochettino je u potpunom pravu, vratara se ne bi trebalo isključivati čak niti u razgovornom nogometnom jeziku u kojem se barata, eto, recimo, formacijama i taktikama. Vratari, činjenica je, do prije nekih desetak godina nisu imali niti približno važne uloge kao što imaju danas. Nekada je bilo važno da vratar ima dobar refleks, dobar odraz, dobar doseg, visinu, skočnost, i možda nije bilo toliko važno naglašavati njihove uloge u igri, ali danas im se set vještina drastično proširio i oni itekako utječu na igru.

Nogomet se razvija u smjeru u kojem će gotovo svi vratari vrlo brzo postati, de facto, pokretači napada, postat će igrači u polju, drastično će im se povećati radijus kretanja, morat će igrati na 20-ak metara od vrata, morat će poboljšati pass-igru, morat će naučiti slati precizne duge lopte, morat će znati pokrenuti kontranapad, morat će više izlaziti s crte, morat će se naučiti nositi s učestalim presingom protivničkih igrača pa čak ih i navlačiti kako bi se protivničke linije pomakle bliže golu i kako bi se otvorio prostor za protuudar.

Dobar dio vratara danas već tako i igra, sjajni su primjeri Ederson iz Manchester Cityja, Gianluigi Donnarumma iz PSG-a, kao i Keylor Navas, također iz PSG-a, Marc-Andre ter Stegen iz Barcelone, te praktički pionir novog vratarskog vala, Manuel Neuer. Klubovi sve više ulažu u razvoj vratara, pokušavaju postojeći kadar modernizirati i nove generacije modelirati, a to im se na kraju višestruko isplati, jer ako bacimo pogled samo na vrijednost vratara danas i prije desetak, čak možda i manje, godina, vidjet ćemo drastičnu razliku. Eto, Donnarumma vrijedi 65 milijuna eura i jedan je od najplaćenijih igrača svijeta, Ederson košta 50 milijuna eura, Jan Oblak čak 70, Ter Stegen 55 milijuna eura i da ne nabrajamo, vratari su danas među najskupljim igračima svijeta i to ponajviše zbog toga jer klubovi od njih imaju višestruku korist, odnosno, oni više nisu samo čuvari mreže već su, kao što Pochettino kaže, možda i najvažniji igrači na terenu.

Od heroja do omraženog

Glavni protagonist ovog našeg pisanog djela, Dominik Livaković, sve donedavno bio je upravo to. Najbolji igrač Dinama, najvažniji igrač kluba kao i reprezentacije, bio je neprobojan, siguran, stamen, izbornik i treneri Dinama bili su u potpunosti rasterećeni, ali jednako tako, nitko ga sve ovo vrijeme nije blokirao niti u klubu niti u reprezentaciji, dakle, imao je kontinuitet i mogao je održavati formu. Međutim, stvari su danas znatno drugačije po Livakovića. Od heroja Dinama i reprezentacije, od dečka koji je skidao zicere, koji je zadavao glavobolje nekim europskim velikanima, kojeg su na koncu željeli dovesti i neki vrlo ugledni inozemni klubovi, Livaković je odjednom postao jedan od najomraženijih igrača u Dinamu, a vidjeli smo prije nekoliko dana i u reprezentaciji.

"Rupa". Riječ je to od koje se vratarima diže kosa na glavi, ali ovih dana po društvenim mrežama i nogometnim kuloarima često se uz Livakovićevo ime može pročitati upravo ta pogrdna riječ, koja obilježava vratara koji prima puno golova i to mahom zbog svoje krivice. Iako brani već pet sezona u kontinuitetu, Livakovićev uzlet počeo je negdje tamo u sezoni 2018./2019. i to mu je ujedno bila statistički najbolja sezona u kojoj je primio samo 21 gol u 34 utakmice, odnosno, svega deset golova u Prvoj HNL. Nakon toga održavao je formu i sljedeće sezone kada je primio 31 gol, ali to ponajviše zbog toga što je Dinamo igrao u vrlo jakoj skupini Lige prvaka sa Cityjem, Šahtarom i Atalantom, a u HNL-u je primio tek 15 golova.

U ljeto 2020. godine očekivalo se da će Livaković napustiti klub jer bio je tada jedan od najboljih i najjeftinijih mlađih vratara (vrijedio je tada oko 13 milijuna eura), ali to se nije dogodilo. Livaković je nekim čudom, bilo svojom odlukom ili Mamićevom, ostao u klubu i to čitavu sezonu. Međutim, prošle je sezone, negdje potkraj drugog dijela, polako počela padati forma Dinamovu vrataru. Otkako je momčad preuzeo Damir Krznar i otkako je promijenio formaciju i, praktički, sustav igre, Livaković je postajao sve nesigurniji i forma mu je s vremenom počela padati.

Preko noći pao

Stiglo je ljeto, Livaković je s reprezentacijom odradio vrlo loš Euro i nekako su svi očekivali da bi se Dinamo mogao odlučiti na prodaju, očekivali su da će Livaković sam tražiti izlaz iz kluba i konačno napraviti taj korak dalje u svojoj karijeri. Ipak, Livaković je ostao, a kako se čini iz Dinama, pogotovo u ovako slaboj formi, neće tako skoro. Livaković je u Dinamu najskuplji igrač, i dalje. Klub je svjesno-nesvjesno očistio prostorije od Livakovićeve konkurencije, ostavivši samo Danijela Zagorca kao rezervu i Livaković je uživao, odnosno i dalje uživa, sav komfor koji je imao dok je bio na vrhuncu.

Digresija. Pochettino je u PSG-u nagomilao čak trojicu vrhunskih vratara Donnarummu, Navasa i Sergija Rica, a poanta je da njih dvojica ili trojica budu jaka konkurencija i da traje borba za prevlast na vratima. U većini respektabilnih europskih klubova, a naročito reprezentacija, imamo istu situaciju. Osim u Dinamu. Dinamo ima Livakovića i Zagorca, a olako su se odrekli Adriana Šempera, Ivana Nevistića kojeg su doveli kao zamjenu za Livakovića kada ovaj ode, Dinko Horkaš je tu, ali teško da će uskoro na vrata, svako malo u Dinamu bljesne neki mladi vratar, ali ga Livaković "pojede". Sve do sada Livaković je "jeo" ostale vratare i nije mu se moglo prigovoriti, ali ove sezone stvari su malo drugačije.

Trenutno smo negdje na polovici prvog dijela sezone, a Livaković je do sada primio čak 16 golova i još dva ako računamo reprezentaciju. A upravo je ta posljednja utakmica za reprezentaciju, protiv Slovačke kada je skrivio dva gola, bila svojevrsni okidač da se počne govoriti o problemu s Livakovićem. O njemu je govorio čak i izbornik Zlatko Dalić koji vrlo rijetko komentira individualne performanse svojih igrača.

"Primili smo prelagano ta dva pogotka, ono što prije nije ulazilo, sada je olako ušlo. Obrana u prekidima nam je bila dobra u zadnje vrijeme i ovaj pogodak poslije centaršuta u peterac nismo smjeli primiti", rekao je Dalić bez da je imenovao krivce, ali čitate li između redaka bit će vam sve jasno.

Slabe točke

Slovaci su u toj utakmici dva puta puknuli u okvir gola i oba puta su zabili i to, nažalost, upravo zbog Livakovićevih pogrešaka. Kod prvog gola, Livaković je ponovo pokazao svoju možda i najslabiju točku. Ostao je na crti umjesto da je izašao na centaršut Mareka Hamšika koja je doletio na svega metar i dva od Livakovića i to na glavu Ivana Schranza. Kod drugog je gola vrlo loše reagirao prilikom izlaska s vrata. Lopta je nakon lijepog centaršuta s desne strane došla u noge Haraslinu koji je ostao sam na nekih 11-12 metara s lijeve strane iskosa. Slovak se malo namještao, a Livaković je napravio najgoru stvar, izašao je do pola i loše zatvorio prvi kut. Slovak je gađao upravo u prvi kut i pogodio je.

Nakon tri godine nedodirljivosti, Livaković je sada na korak od gubitka "jedinice" u reprezentaciji. Osijekov Ivica Ivušić u znatno je boljoj formi i oduševio je u svom debiju za reprezentaciju, pogotovo u segmentima u kojima Livaković nije dobar. Tu je i Ivo Grbić koji briljira u Lilleu i vrlo lako može postati prva opcija upravo zbog toga što je moderni vratar. Livaković je bez sumnje sjajan na crti, ima odlične reflekse, dobar doseg, solidno čitanje igre, ali činjenica je da mu igra nogom, dodavanja, ispucavanja, izlasci s vrata i bilo kakvo sudjelovanje u igri, dakle ono što se traži od modernog golmana i što Dalić i Krznar očekuju, baš i nisu jača strana.

Spomenuli smo Krznarovu promjenu sustava ranije, a u toj promjeni sustava vidljivo je da trener traži da u početnoj fazi napada sudjeluje i vratar, kao i da stoperi vraćaju loptu Livakoviću u trenucima kada protivnik radi intenzivan visoki presing. Samo ove sezone imali smo nekoliko situacija u kojima je Livaković vrlo loše radio distribuciju kada bi se našao pod pritiskom, nerijetko zna loptu ispucati u aut, ili još gore pokloniti je protivniku. Primio je nekoliko zaista katastrofalnih golova i to s distance, a zbog lošeg pozicioniranja i loših izlaska koštao je Dinamo pobjeda i bodova u nekim važnim utakmicama, poput onog gola protiv Slaven Belupa na otvaranju prvenstva kada je izašao na tridesetak metara i sapleo se te je poklonio gol protivniku.

Bilo je tu još situacija sličnih onim kao kod drugog gola Slovačke u kojima je loše istrčavao, na pola distance, loše pokrivao kuteve ili loše procijenio situaciju, kao kod prvog gola West Hama u Zagrebu, kada mu je Teophile-Catherine, prilikom presinga londonske momčadi, vratio loptu, ali on je ostao ukopan i loptu je na kraju presjekao Michail Antonio te ga vrlo lako matirao. Bacite li pogled na sve golove koje je ove sezone primio, teško da biste stekli dojam da je Livaković sve do jučer bio na glasu kao jedan od najtalentiranijih vratara u Europi. Problema za Livakovića ima manje kada Dinamo igra reaktivno, kada mu, de facto, leže u krilu, kada igra u čvrstom bloku i traži priliku iz protunapada, ali jednom kada Dinamo, ili konkretnije Dinamova obrana, treba odigrati fazu napada, što im nije jača strana, tada će protivnik uglavnom odigrati presing napasti slabe točke u zadnjoj liniji, kao što je to radio West Ham ili Slovačka eto u reprezentaciji i tu do izražaja dolaze Livakovićevi nedostaci.

Što se dogodilo?

E sada, glavno je pitanje zašto? Što se Livakoviću dogodilo da je preko noći postao problem, da su mu sve mane odjednom isplivale na vidjelo i da toliko često dolaze do izražaja, da mu je upitno mjesto u početnoj postavi reprezentacije i da će Dinamo imati golemih problema prilikom njegove prodaje? Odgovor smo već djelomično i dali. U Dinamu on nema konkurencije, u Dinamu je dosegao svoj maksimum i očito ili on sam ne želi ili mu klub više ne može omogućiti dodatni razvoj. Livaković ima samo 26 godina, dakle ima još desetak godina, možda i više, karijere, ima još puno prostora za popravak svih svojih nedostataka, puno prostora za napredak, ali čini nam se, ovako iz promatračke pozicije, da Livaković već duže vrijeme stagnira i to baš u godinama u kojima bi se trebao razvijati.

Nažalost, stekli smo dojam da Dinamo Livakoviću više nema što za ponuditi, osim da održava ovaj status quo, a on će mu uskoro postati golemi problem. Vratari su vjerojatno jedini igrači na terenu od kojih se očekuje instantna prilagodba. Niti jedan klub neće kupiti, a pogotovo za 15 milijuna eura koliko Livaković vrijedi, vratara koji nije u formi, koji stagnira, kojem set vještina ne odgovara parametrima koje je postavio moderni nogomet.

Vratari su danas jedini "plug and play" igrači, odnosno, igrači kojima nije potrebna prilagodba, koji igrači koji moraju odmah opravdati uloženo i kojim se daje vrlo malo kredita. Primjera imamo pregršt i to u najvećim klubovima, eto recimo, Kepa je u Chelsea došao kao najskuplji vratar svijeta, a loša forma, karakter i neprilagodljivost, doveli su ga do statusa rezerve. Livaković je, pak, do sada vrlo dobro maskirao svoje nedostatke, ali igra u reprezentaciji i Dinamu dosta se promijenila i traži od vratara element ili dva više u igri, a Livaković se naočigled nije adaptirao. Dodamo li tome svemu i lošu formu, gomilu "pacerskih" golova koje je primio s distance ili svoje loše procjene, Livaković će se, ako se uskoro ne probudi i ne zapne, jako teško prodati sljedećem ili sljedeća dva prijelazna roka.

Koje je rješenje?

Da se razumijemo, rješenje nije da se Livakovića makne s gola u Dinamu i reprezentaciji, on je i dalje najbolji hrvatski vratar, ali on pod hitno treba promjenu ili podstrijek. Livaković u reprezentaciji ima jaku konkurenciju i možda će mu svojevrsni "kick" biti ako ga Dalić makne s vrata na jednu ili dvije utakmice, ali na Dinamu je zapravo da pronađe način kako podići Livakovića na novu razinu i natjerati ga se pokrene.

Dojam je trenutno takav da se Livaković očito ne želi maknuti iz svoje zone komfora ili možda ne zna kako ili je možda riječ o trećoj krajnosti, odnosno, o zasićenju. U Dinamu zna da ga nikada niti jedan trener neće skinut s gola ma koliko loše branio i kao što smo kazali ionako su klub očistili od vratarske konkurencije, možda je čak moguće da se njemu niti ne da napuštati idealnu sredinu u kojoj dobro zarađuje i u kojoj ga svi cijene i štuju bez obzira na sve, a možda je jednostavno došlo do sitosti s njegove strane i možda je pomalo razočaran činjenicom da ga klub nije prodao u protekla tri prijelazna roka.

Koji god da je razlog u pitanju, Dinamu je ipak u najvećem interesu prodati Livakovića jer na njemu mogu zaraditi golemi, spasonosni, novac, ali od toga neće biti ništa sve dok je on u ovakvom stanju. Livaković sada mora pronaći način da se dovede u formu, mora poraditi na svojim nedostacima jer drugačije se neće prodati i prijeti mu gubitak statusa u reprezentaciji, a realno, kada je u formi on je svakako golman koji može braniti u najboljim klubovima "lige pet". I Dinamu i reprezentaciji potreban je onaj "jedan" u 1-4-2-3-1 formaciji i zaista bi grijeh bio vidjeti Livakovića u, takozvanom "declineu", u 27. godini života, ali na kraju, čini nam se, sve će ipak ovisiti o njemu samom.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Možda će te zanimati

Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču
Imaš priču? Javi nam se!
Imaš priču, ekskluzivu ili jednostavno temu za koju bi se trebalo čuti? Javi nam se, a mi ti jamčimo anonimnost.
Pošalji priču

Izdvojeno

Regionalni portali