Je li Luka Modrić, zapravo, postao problem za hrvatsku nogometnu reprezentaciju?
U protekle dva izdanja naše kolumne "Iz voleja", dotakli smo se, parcijalno, veoma osjetljive teme kada je u pitanju hrvatska nogometna reprezentacija, a to je kako će reprezentacija izgledati bez Luke Modrića. U netom odigrana tri kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine u Kataru, Hrvatska je bila prisiljena igrati bez svog kvalitetom i utjecajem najvažnijeg igrača i kapetana, Luke Modrića i mnogi su, s potpunim pravom, bili veoma skeptični glede toga kako će Hrvatska izgledati bez njega.
Moramo to tako reći, ali nažalost, Hrvatska je još puno prije ere Zlatka Dalića počela gravitirati isključivo oko Modrića, a u Dalićevoj eri njegov su utjecaj i moć samo dodatno porasli, budući da je igrao u gotovo svim utakmicama. Potaknemo li malo maštu i zamislimo li da je reprezentacija Sunčev sustav, Modrić bi bio upravo - Sunce. Modrić je pokretač svega, diktira tempo igre, kreira, iznosi loptu, nekada zabija, nekada asistira ili "predasistira", pomaže obrani, napadu, bodri suigrače, podiže moral, drži atmosferu u svlačionici, barem tako kažu, a dosta često upravo on bude taj koji riješi utakmicu.
Dalić je nakon podosta loše odrađenog Europskog prvenstva rekao jednu vrlo zanimljivu rečenicu. Kazao je, parafrazirat ćemo, da se oko nekih odluka vezanih za reprezentaciju mora dogovarati s Lukom Modrićem. Dakle, jasno je da je Modrić, koji je upravo zagazio u 37. godinu života, ujedno i nekakva vrsta pomoćnog trenera, produžene ruke ili kako već to želite nazvati te da će ga se itekako puno pitati kada je u pitanju taktika, selekcija i sustav igre.
Kovačić je budućnost
Ipak, u ovom jesenskom dijelu natjecanja dogodilo se neminovno, Modrić je zbog ozljede bio prisiljen propustiti tri kvalifikacijske utakmice i to je, kao što smo ranije pisali, zapravo dobra stvar. Dobili smo uvid u to kako će reprezentacija izgledati jednom kad se Modrić oprosti i dobili smo nekoliko igrača koji su, zbog izostanka Modrića, de facto, prodisali. Možda malo ružno zvuči kada kažemo da Modrić, kada igra, zapravo guši nekolicinu suigrača, a neke cementira i za klupu, ali to je gola činjenica i najbolje se to vidjelo u ove tri utakmice.
Prije svega, već se sada vidi da će jedan od glavnih nositelja igre u budućnosti biti Mateo Kovačić, a upravo je on najveća, opet ćemo se ružno izraziti, ali moramo, žrtva Modrićeve igre. Modrić ima tendenciju, svjesno ili nesvjesno, preslikavati svoju igru iz Real Madrida u reprezentaciju. Tamo ga također ima po cijelom terenu, tamo također razigrava, sudjeluje u svim segmentima igre, ali tamo pak igra sa igračima totalno drugog profila i igra se potpuno drugačiji nogomet nego u reprezentaciji, znatno uigraniji, automatiziraniji s mnoštvom već dobro uigranih mehanizama, kojih u reprezentaciji, gotovo da i nema.
Dalić je u odsutnosti Modrića bio prisiljen promijeniti sustav igre i formaciju, što je i logično i u tri je utakmice isprobao nekoliko varijanti od kojih se ona posljednja, koju smo gledali protiv Slovenije, pokazala najboljom. Postavio je obranu nešto bliže centru i time je automatski vezna linija pomaknuta, u početnoj fazi napada, gotovo na protivničku polovicu. Veznjaci se skoro pa uopće nisu spuštali po loptu, trošili su manje energije i igrali bliže golu, a imati, recimo, Kovačića bliže golu i to u ovom slučaju dosta bliže golu, znači ogromnu prevagu na terenu.
Dobili smo Pašalića i Kramarića
Posljedica takve igre je i vrlo aktivna igra u međuprostoru, a tu su briljantan posao odradili Mario Pašalić i Andrej Kramarić. Pašalić je fantastično otvarao prostor iza svojih leđa u koji je onda ulazio Kramarić i odakle je napadač Hoffenheima vrhunski razigravao suigrače i stvorio nekoliko vrlo opasnih prilika. Pašalić je pak malo igrao s loptom, ali je svojim kretnjama unosio razdor u protivničkim redovima i na kraju je svoju partiju okrunio pogotkom i to prekrasnim. Ušao je iz drugog plana na centaršut i poentirao, a spomenimo kako je i kod prvog gola on prvi, ušavši iz drugog plana, pucao glavom i pogodio stativu te na kraju indirektno asistirao za gol Marka Livaje.
Dakle, protiv Slovenije smo dobili, konačno, upotrebljivog Andreja Kramarića, s kojim Dalić nije znao što bi već neko vrijeme. Dobili smo Marija Pašalića koji je, de facto, naš najbolji "međuprostoraš" i jedini veznjak koji iz drugog plana može napraviti golemu štetu protivniku i na kojeg se može računati da će to raditi iz utakmice u utakmicu, ali samo u ovom sustavu. Dobili smo, možda i najvažnije, Matea Kovačića, koji sada, kada mu prostor ne zagušuje Modrić i kada ne mora glumiti "vodonošu", igra puno okomitije, puno više se priključuje napadu, ima znatno više suradnje s bočnim i ofenzivnim igračima, dosta više kombinira, razigrava i gotovo maksimalno iskorištava svoj moćan dribling, igru jedan na jedan i svoju vrhunsku viziju.
Vidjeli smo, protiv Slovenije najviše, da obrana itekako može odigrati prvu fazu napada i da nam za to nije potrebno spuštanje veznih igrača gotovo do stoperskih pozicija, a igrali su, još k tome Dejan Lovren i Domagoj Vida, koji ne preferiraju igru daleko od svojih vrata. Vidjeli smo da su Josip Juranović i Borna Sosa odlična rješenja za bekovske pozicije jer su vrlo moderni igrači, imaju odličnu moć ponavljanja, opasne centaršuteve i veliko odgovornost igranja u obje faze.
Sve se mijenja povratkom Modrića
E sada, povratkom Modrića, gotovo sigurno se možemo pozdraviti s ovakvim sustavom i barem dvojicom igrača koja su oduševila protiv Slovenije. Jednom kada se Modrić vrati Dalić će, pretpostavljamo, vratiti onu svoju već odavno izlizanu 4-2-3-1 formaciju s dvojicom veznih igrača na "šesticama" i jednim ofenzivnim veznjakom. U tom sustavu stvara se veliki brisani prostor između "šestica" i "desetke", obrana igra gotovo u krilu vratara, Modrić ili Marcelo Brozović koji obično igraju na pozicijama "šestica" iliti defenzivnih veznih, iznose prvu fazu napada, dok ofenzivni vezni, kojeg uglavnom igra Nikola Vlašić služi kao dodatna spona između veze i napada i on to dobro radi upravo zbog svoje eksplozivnosti, brzine i trkačkih, ali ne i playmakerskih sposobnosti. Dakako, kada igra Modrić, često se događa da se i on priključi napadu i uđe u prostor Vlašiću ili tko već igra na polušpici, kojeg onda automatski anulira i zaguši.
U tom sustavu žrtva je upravo Mateo Kovačić, koji biva ili zacementiran za klupu kada igra Vlašić ili u sustavu u kojem on i Modrić igraju u istoj liniji (4-3-3), a Brozović na defenzivnom veznom, biva u potpunosti podređen Modrićevoj igri i praktički mu služi, kao što smo već rekli, kao "vodonoša". Kovačić, u svakom slučaju, u svim varijantama u kojima mora igrati s Modrićem, teško može igrati "svoju" igru, ovu koju je pokazao u trima kvalifikacijskim utakmicama u kojima je bio, prema našem sudu, najbolji igrač. Iako nije isti slučaj, ali Brozović također igra puno limitiranije u napadu kada igra Modrić. Luka često zna odlutati s pozicije i Brozović je taj koji onda pokriva i njegov prostor, pa se samim time ne može priključivati napadu koliko bi inače mogao. Isto tako, Brozović je neloš dubinski playmaker, zna dati okomitu loptu, zna proigrati krila i napadače po zraku, ali sve je to nekako zakamuflirano kada igra Modrić.
Hrvatska može bez Modrića
Povratkom Modrića, gubi se i ovakav Mario Pašalić. Pašalić može igrati na poziciji Nikole Vlašića, ali onda iza leđa ima golemu prazninu i teško može ovako kombinirati Kramarićem, kao što je kombinirao protiv Slovenije jer od Kramarića se ne može očekivati da će trčati sprint u obranu ako sijevne kakva kontra ili da će odjednom razviti instinkt za presretanje lopte i prekid kontre. Dakle, može se očekivati da Kramarić opet zaglavi na klasičnoj "devetki", a tu je uglavnom neupotrebljiv ili pak da ponovo ispadne iz prve momčadi i njegovu ulogu preuzme netko od preostalih centarfora.
Kada se podvuče crta, Hrvatska bez Modrića itekako može. Dakako, novi se sustav treba uigrati, treba odigrati barem još jedan set utakmica, kao recimo ovaj nadolazeći jesenski, u istom sustavu, s uglavnom istom postavom, s istim ulogama i stilom igre. Time bi se možda stvorili neki automatizmi u igri, koji silno nedostaju, ali bi se već sada počela stvarati momčad koja bi mogla napraviti nešto više na Svjetskom prvenstvu.
Mundijal se igra sljedeće zime, Modrić će tada već biti u 38. godini života, odigrat će još 40-ak možda i više, većinom zahtjevnih, utakmica, možda pokupi i pokoju ozljedu i pitanje je u kakvom će biti stanju za više od godinu dana. Možda je uistinu baš sada vrijeme da Dalić konačno odustane od alibi-igre, odustane od gomilanja hijerarhijski najjačih igrača u prvi sastav i počne uigravati tu "novu generaciju", koja, kako smo nakratko imali prilike vidjeti, ima pregolem potencijal. Ipak, s obzirom na to da Dalić na Modrića gleda kao na pomoćnog trenera, desnu ruku, a on je ujedno i kapetan pa ga se ne može tek tako eliminirati iz jednadžbe, nekako ipak očekujemo da će se vratiti na staro, no, eto, možda nas sve iznenadi.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
