Luis Ibáñez odmilja zvani Lucho i u 37. žari i pali nogometnim travnjacima. Sad igra drugu hrvatsku ligu u Jarunu kod svog prijatelja Jerka Leke i igra odlično. Zajedno s veteranom Tadićem redovito je najbolji igrač svoje momčadi, a nerijetko i utakmice. I dalje je lud za nogometom i ne misli stati. I dalje ima žara. I igrat će sve dok bude imao volje i želje, jer nogomet je njegova ljubav, njegova strast...
"Igrat ću dokle god budem mogao i imao volje, a imam ju još uvijek. Baš volim igrati nogomet", kazat će Luis Ibáñez koji je gostovao u podcastu Net.hr-a i pričao o svom životu, karijeri, planovima i željama, Jarunu i trenerskom poslu, Nenadu Bjelici, Dinamu, Crvenoj zvezdi... otkrio nam je Luis Ibáñez i kako su mu Bad Blue Boysi zamjerili odlazak u Crvenu zvezdu, a dotaknuo se i siromaštva, te odrastanja u Buenos Airesu. O nekim je stvarima govorio prvi put, neke prvi put otkrio. Luis Ibáñez otvoren je momak s kojim možeš pričati o svemu.
"Moraš biti kruha gladan da bi uspio. Vrlo je malo onih koji nisu to bili, a postali su profesionalni nogometaši, sportaši, vrlo malo je onih iz imućnijih obitelji", govori Luis Ibáñez.
Uspio je zato što nije u odrastanju imao puno. Njegovi su bili siromašni, ali bogati duhom, mučili se da bi preživjeli, da bi njihov Lucho postao nogometaš, što je jako htio. Zato je i uspio. Jer nije imao puno. Socijalna razlika između Argentine i Hrvatske jako je velika i dan-danas. Nogometna strast u toj južnoameričkoj zemlji nevjerojatna je i neka druga dimenzija u odnosu na sve zemlje.
"Mi kad smo bili klinci, živjeli smo za nogomet, igrali smo ga non-stop, bilo kad i bilo gdje. Imali smo samo loptu, ništa više. Bio nam je to izlaz, bijeg od siromaštva. Danas djeca imaju sve na pladnju, sve im je servirano i to nije dobro. Imaju sve mogućnosti, pogotovo u Hrvatskoj, dok u Argentini još uvijek klinci su siromašni, pa kao takvi uspiju postati profi nogometaši, jer se žele spasiti financijski, sebi i svojima osigurati bolji život, normalniji", priča nam Luis Ibáñez, s kojim smo razgovarali skoro sat vremena.
Što nam je Luis Ibáñez sve pričao, čega smo se dotaknuli, pogledajte u priloženom videu gore.
POGLEDAJTE VIDEO: 'Ne zanima me što javnost misli o meni. Ja se Zdravka ne odričem kao neki, iako praktički u Hrvatskoj ne mogu biti trener jer sam bio Mamićev čovjek'
