Mirisalo je na debakl ili na grandioznu pobjedu, ovisno s koje strane ste promatrali najveći derbi hrvatskog nogometa. Hajduk je u utakmicu ušao potpuno preporođen, s četiri pobjede zaredom, s novim trenerom, s poboljšanom igrom i uređenijim sustavom, s nekoliko igrača u vrhunskoj formi i što je najvažnije - mentalitetom pobjednika.
S druge strane, Dinamo je bio čista suprotnost. Momčad je u teškom disbalansu, a ako kažemo i rasulu nećemo pogriješiti. Prije nekoliko dana igrači, od kojih su neki u potpunosti izvan forme, ostali su bez trenera Damira Krznara, koji je htjeli vi to priznati ili ne ipak održavao kakvu takvu homogenost u ekipi i sprječavao je veću katastrofu, koja je pak, kako sada vidimo, bila neizbježna.
Sve do prije nekoliko dana navijači, brojni mediji, brojni kauč-analitičari i kafanski stručnjaci, prstom su upirali u Krznara i označili isključivo njega kao glavnog krivca za lošu formu Dinama u Prvoj HNL i u Europa ligi. Krznar neznalica, Krznar vječno pomoćni trener, Krznar ima Ferrarija, a vozi kao fiću, Krznar odlazi, Krznar ovo, Krznar ono. Krznar je na kraju otišao i to na vlastitu inicijativu jer valjda je i njemu, koji ima izrazito debelu kožu i čelične živce, dojadilo glumiti grudobran klubu koji, de facto, ne stoji javno iza njega i izlaže ga svoj teškoj artiljeriji, a ona udara sa svih strana. Dojadilo mu je izigravati pancirku i upijati svu štetu, priznavati krivnju za nešto za što zapravo ne bi trebao odgovarati, barem ne jedino i isključivo on.
Što je Dinamov problem?
Krznar se sklonio s mjesta trenera i svi su valjda mislili da je to, to. Momčad je preuzeo Željko Kopić dotadašnji šef omladinske škole i bivši trener Hajduka čija je epizoda na Poljudu ponajviše poznata po onom ponižavanju pred Torcidom usred Zagreba i po tome što je dobio otkaz zbog sastanka s Igorom Štimcem. Kopić je trebao biti šok-terapija, ali ta psihološka metoda ima jedino smisla ako je momčad prethodno imala loše, neautoritativno vodstvo, koje je potpuno izgubilo kontrolu nad momčadi pa i nad svojim ponašanjem. Ali to, vidi se sada, nije bilo tako. Sada je potpuno jasno da Dinamov problem nije bio Damir Krznar, Krznar je bio flaster na golemoj rupi oronule bačve iz koje bujica vode samo što ne poteče.
O glavnom problemu Dinama već smo ranije pisali, pa da se ne ponavljamo previše, skratit ćemo. Dinamo nema sposobno vodstvo, nema jasnu sportsku politiku, transfer-politiku, nema jasno uređenu hijerarhiju, nema kvalitetne ljude, operativce, koji se razumiju u nogomet na ključnim pozicijama. Klubom upravljaju ljudi koji su u kratkom periodu, od fizičkog odlaska braće Mamić iz kluba, donijeli više loših odluka nego što ih je Zdravko Mamić donio u cijelom svom aktivnom mandatu. Kažemo aktivnom jer trenutno je u odsustvu i klubom upravlja više pasivno, odnosno, preko svojih znatno manje sposobnih poslušnika. Da nas ne shvatite krivo, pod time što kažemo da je Mamić sposobniji voditi Dinamo ne mislimo na onaj dio koji ima veze s kriminalnim radnjama koje je počinio, već ne neke operativne stvari poput sportske politike, selekcije igrača, trenera, pa na koncu i održavanja morala u ekipi, ovim ili onim njemu svojstvenim metodama.
Kopić nije rješenje
Da se vratimo na temu. Dinamovo aktualno vodstvo, iz našeg kuta gledišta, potpuno je izgubilo kontrolu nad gotovo svim segmentima operative. Svatko tko je očekivao da će Kopić preko noći riješiti sve probleme ili je lud ili ne poznaje dovoljno dobro prilike, odnosno, neprilike u Dinamu. Ovako s naše točke gledišta, Dinamova svlačionica postala je država u državi. Igrači, djeluje nam tako, rade što žele, igraju kako i kojim intenzitetom žele, ponašaju se kako žele, što smo mogli vidjeti nakon utakmice s Hajdukom kada su, eto, odlučili da ipak neće davati izjave za medije i objasniti zašto su u najvećoj utakmici godine odigrali tako anemično. U Dinamovoj svlačionici kolo ne vodi trener, već očito netko drugi jer da je Kopić protiv Hajduka bio "glavni" ne bi na teren poslao onakvu alibi-momčad s, "kakti", najvećim zvijezdama, da se, eto, valjda nikome ne zamjeri. A s druge strane tim igračima da je imalo stalo, ne bi onako bezvoljno odigrali derbi protiv najvećeg rivala, ma koliko taktika i priprema bili loše odrađeni.
O samom pripremi utakmice, taktici i ideji s Dinamove strane, nema smisla niti govoriti. Djelovalo je da Kopić uopće nema plan za Hajduk, da ništa nije pripremio, osim možda iščupati bod ili se ne osramotiti. S takvim pristupom najvećem derbiju, dobro je i prošao i više od ovoga nije niti zaslužio. Dojma smo, zapravo, da je i Hajduk ostao malo zatečen ovako šepavim Dinamom i da je mogao slaviti sa znatno većom gol- razlikom da je Dambrauskas odlučio malo riskirati i podići tempo.
Ugrožena sezona
Međutim, teško da se i Kopića može previše kriviti za ovaj debakl. OK, Krznar bi vjerojatno bolje pripremio utakmicu, barem možda ne bi eksperimentirao s Danijelom Štefuljem na lijevom beku, već bi igrao s nekim provjerenijim na toj poziciji i ne bi mu igra bila baš onako sterilna, neaktivna, nepovezana s golemim prazninama između linija. No, u suštini, sve da je Krznar i bio tu, nekako bismo opet prednost u tom derbiju dali Hajduku jer Dinamo, sada je to sasvim očito, ima golemih problema i ne zna kako bi ih riješio.
Dinamu je sezona ugrožena na svim poljima. U Prvoj HNL trenutno su u znatno boljem stanju i Osijek i Rijeka i Hajduk. Momčad Nenada Bjelice vrlo rijetko gubi bodove, dobro je posložena i razmišlja isključivo o pobjedama. Isto je i s Rijekom, koja igra vjerojatno najbolji nogomet u Hrvatskoj, ide ju gol, puno prima, ali puno i zabija i nije bez razloga vodeća momčad lige. Hajduk s novim trenerom, euforijom i tek usađenim mentalitetom pobjednika, može napasti titulu i reći ćemo da im u tome dajemo velike šanse, ali treba vidjeti kako će proći u utakmicama s glavnim konkurentima, Osijekom i Rijekom.
Što se Dinama tiče, Dinamu s ovakvom igrom problem predstavlja i ofenzivna i dobro uigrana Istra, a o Europa ligi da i ne govorimo. Dinamu, pogotovo nakon viđenog izdanja s Hajdukom, ne možemo dati gotovo pa nikakve šanse na gostovanju kod West Hama. Englezi igraju najbolji nogomet otkad postoje valjda, tuku čak i prvaka Europe, Chelseaja, u Premiershipu i Dinamo se jedino može nadati da će Genk kiksati protiv Rapida i tako ih poslati u nokaut-fazu Europa lige. U protivnom ne gine im Konferencijska liga.
Koja je solucija?
Vratimo se na koncu još tom Dinamovom problemu i mogućoj soluciji, iako je ona samo hipotetička. Dinamo problem može riješiti na dva načina. Ili dovesti vrhunskog trenera s vrlo jakim autoritetom, znanjem, filozofijom igre i idejom, te mu dati odriješene ruke ili može promijeniti vodstvo kluba i dovesti nekog sposobnijeg koji bi prvo porješavao one interne probleme koje smo naveli. Na njihovu žalost, na nogometnom tržištu trenera koji bi mogli izvući Dinamo iz gabule jako je malo. Potencijalni je bio Matjaž Kek, ali Slovenac je produljio ugovor s reprezentacijom i nema šanse da dođe u Zagreb prije nego što odradi sljedeće kvalifikacije. Neloše rješenje bio bi Igor Bišćan, ali teško da će on u klub dok je Zdravko Mamić na bilo koji način vezan uz Dinamo.
Ma bespredmetno je uopće lamentirati o tome tko bi trebao biti novi trener Dinama jer evidentno je da trener neće riješiti ovaj problem, riješit će ga preustroj u klubu i dolazak sposobnijih ljudi, koji će, ako ništa, barem znati odraditi pošten prijelazni rok i dovesti pojačanja koja će klub uistinu i koristiti, a ne pokupiti prve bekove koji su sposobni pet puta preći centar u poluvremenu i to samo da ih ne dobije Osijek ili Hajduk, ili pobrstiti sve klince iz lige i onda ih posjesti na klupu ili još gore poslati da se, tobože, kale u oronuloj drugoj momčadi.
Na kraju priče, možemo samo zaželjeti sreću Željku Kopiću i neka se dobro psihički pripremi za ono što mu dolazi uoči i nakon sljedećih nekoliko utakmica. Eto, Krznar mu je još tamo negdje po maksimirskim hodnicima, tko zna možda mu je i sportski direktor, iako ta funkcija nije baš jasno definirana u Dinamu, pa neka se s njim posavjetuje kako je to izdržavati rafalnu paljbu iz tjedna u tjedan, a da pritom ne poklekneš niti u jednom trenutku kada te pitaju tko je kriv za debakl i ne pokažeš prstom prema svečanoj loži.
U Dinamu već neko vrijeme gori crveni alarm, no to što netko svako malo isključi zvuk alarma, ne znači da se on uistinu i ugasio.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
