U zemlji od 'četiri milijuna trenera' najgore je biti jedan

Kritike prema trenerima nisu ništa novo - one su sastavni dio sporta, ali ova je sezona ipak posebna. Prvi su puta neiskusni treneri u ruke dobili gigante našeg nogometa, a uvod i zaključak u priču su gotovo identični. Obojica su od "genijalaca" postali "neznalice" preko noći i dokazali da je u zemlji od 'četiri milijuna trenera' najgore je biti jedan.

OPRAVDANO? /

Izašao je novi poredak najboljih liga na svijetu, evo gdje se našao SHNL

Mario Kovačević

Dinamov je strateg doveden na klupu "Modrih" kao prvo trenersko ime u "vladavini Zvonimira Bobana". Taj je posao stručnjak iz Jablanice s adresom u Varaždinu zaslužio nakon sjajnih rezultata s Varaždinom, pa i Slaven Belupom kojeg je doveo na korak do najvećeg uspjeha u povijesti kluba. Sezona u kojoj je "Farmaceute" doveo do finala Hrvatskog kupa i petog mjesta u prvenstvu donijela su mu salvu pohvala i komentare "kako bi samo bilo da jedan takav trener dobije priliku u velikom klubu". Prilika je stigla.

Foto: Luka Kolanovic/imago stock&people/Profimedia

Kovačević je preuzeo Dinamo s dvije instrukcije: igraj "napadački" i igraj s četvoricom otraga i jednim u napadu. Uz te dvije instrukcije dobio je i nešto što ranije nije imao niti jedan trener Dinama - mir i povjerenje. Odmah je složio jednu odličnu ekipu koja je na startu sezone pokazala da je Dinamo dobio trenera koji gaji napadački nogomet. U prvenstvo je startao s 12-2 gol razlikom u prvih pet kola i ostvarenih 13 od mogućih 15 bodova. U Europi je bio slično efikasan, pa je tako nakon prva dva kola Dinamo bio druga najbolja momčad u Europskoj ligi.

No, sredinom listopada krenula je kriza koja je potrajala do prosinca. Ta kriza je "oružje" koje neki protiv trenera Dinama koriste i danas. Isti oni koji su zazivali da se trenerima "malih" klubova da prilika u "velikima", sada su zazivali otkaz čovjeku jer je, u suštini, dobio priliku. Ne uzimajući u obzir da je Dinamo tada igrao bez desnog beka, kao niti to da su krize u nogometu normalna pojava.

U međuvremenu se Dinamo izvukao iz krize. U nastavku sezone ima dva poraza - protiv danskog Midtjyllanda i belgijskog Genka - dva kluba koji su na pragu četvrtfinala Europske lige nakon pobjeda protiv Nottinghama, odnosno Freiburga.

Ako te dvije utakmice stavimo "sa strane", Dinamo je u 2026. godini odigrao 11 utakmica, s te dvije 13. U tih 13 utakmica europski porazi su jedina mrlja Marija Kovačevića u ovoj godini. U ostalih 11 utakmica ima devet pobjeda i dva remija, u što se broji i uzvratna utakmica protiv Genka koju je Dinamo u regularnom dijelu pobijedio.

No, to nije spriječilo "nastavak paljbe". Dinamov se trener na posljednjih nekoliko presica za javnost požalio na tretman, na što su njegovi kritičari reagirali kao kada morski pas nanjuši krv. Kritike su postale jače i učestalije, ali i dalje neutemeljene.

Kovačevićev Dinamo, predvođen Dionom Drenom Beljom, zabijao je - "k'o na traci". Dinamova je devetka ove sezone samo u HNL-u zabila 17 pogodaka, čime je prvi topnik lige, nešto što Dinamo nije imao od 2017./18. i Hilala Soudanija. Tu su i Monsef Bakrar s osam pogodaka, Miha Zajc sa sedam, Arber Hoxha sa šest...

Zajc je, osim što je jedan od najboljih strijelaca, i najbolji asistent lige sa sedam asistencija - jednako koliko i drugi Dinamovac Luka Stojković. No, ne briljiraju samo oni. Pod Kovačevićem Dinamo je "izbrusio" još jedan "nebrušeni dijamant" Barcelone, Sergija Domingueza, za kojeg već sada postoje ponude od desetak milijuna eura. Tu je i Valinčić i McKenna...

Foto: Igor Soban/PIXSELL

Kada na to nadodamo da su u mandatu hrvatsko-bosanskohercegovačkog trenera za Dinamo debitirali Krešimir Radoš, Patrik Horvat i Marko Zebić te Sven Šunta, koji je postao bitan rotacijski igrač, dolazimo do toga da su svi ciljevi stavljeni pred Kovačevića dosegnuti, a neki i premašeni.

Gonzalo García

Situacija s trenerom Hajduka slična je kao i ona s trenerom Dinama, ali ona u sebi ima i još veću dozu čudnovatosti. Urugvajac sa španjolskom putovnicom slovio je kao najbolji trener lige u Istri 1961 - nešto što je zaslužio. Njegova je momčad igrala toliko dobro da su i oni malo sramežljiviji navijači počeli dolaziti na tribine pa je tako, primjerice, Istru protiv Šibenika došlo gledati preko četiri tisuće gledatelja.

Taj sjajan nogomet bio je, uz negodovanje Istre, nagrađen, te je Gonzalo Garcia zamijenio Gennara Gattusa na klupi Hajduka. Urugvajac nije, barem javno, dobio nikakve ciljeve ili instrukcije, već se od njega zahtijevala dobra igra koja ga je učinila popularnim u Istri.

Foto: Luka Kolanovic/imago sportfotodienst/Profimedia

Pomalo ironično, upravo je to bilo ono što bi ga na kraju sezone moglo "koštati glave". Bivši trener Istre odmah je pokušao implementirati svoj stil nogometa - onaj u kojemu braniči vode glavnu riječ. Već se nakon uvodnih nekoliko kola vidjelo da to funkcionira na tablici, ali ne i na tribinama jer dok su "Bili" držali egal s Dinamom, Poljud je zviždao svaki put kada bi lopta išla prema stoperima umjesto prema napadačima i time zapravo kritizirao trenera koji je igrao "najljepši nogomet u ligi" zato što se drži stila koji mu je donio posao.

Veliku je pogrešku Garcia napravio i kada je dirao "u svetost", odnosno kapetana Marka Livaju. Iako u genijalnost "desetke" Hajduka nitko ne sumnja, činjenica je da je Hajduk izgledao puno opasnije u trenutku kada je Michele Šego bio u formi i služio kao zamjena za Faga Lawala nego kada je Livaja bio na terenu.

No, kao i kod Kovačevića, tako i kod Garcije mnogi zanemaruju brojne bitne informacije. Prva je da je Livaja propustio početak sezone zbog suspenzije i sredinu zbog ozljede koja se produžila zbog pogreške u klubu, kako kaže sam Livaja. Druga je stvar i to što Garcija nije imao Sašu Bjelanovića za svog "partnera u zločinu", koji će mu pronaći igrača u skrivenom kutku svijeta, dok je treća činjenica da je Garcia igrao s kadrom koji su činili umorni senatori i neiskusni juniori.

Foto: Sime Zelic/PIXSELL

Unatoč svim tim problemima, Garcia je izvukao maksimum iz ove ekipe. Doveo ih je do četvrtfinala kupa i dugo se borio s Dinamom za naslov, dok su iz Europe ispali zbog tankog kadra i manjka iskustva. No, pitanje je hoće li ga sve to spasiti.

Hajduk je sada pred velikom odlukom. Da li pokušati pronaći još jednog trenera u nizu ili pokušati ovom dati kontinuitet. Ako se odluče za Španjolca, to će sigurno otežati situaciju s produženjem ugovora Marka Livaje, a odluče li se za novog, to opet vraća stvari na početak.

Činjenica je da Hajduk već gotovo dva desetljeća "tapka na istom mjestu", kao i to da se u Europu nije kvalificirao 15 godina. Postoji onaj izmišljeni citat Alberta Einsteina koji kaže da je ludost činiti istu stvar nanovo, ali u ovom slučaju bi se to moglo pokazati kao istina. Jer je pitanje koliko bi imalo smisla dovoditi novog trenera umjesto onoga koji se (nekoliko puta) dokazao kao (po)najbolji u HNL-u.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

No, nisu samo treneri Dinama i Hajduka postali "neznalice" preko noći. Isto se dogodilo i Željku Sopiću i Goranu Tomiću, dok su mjesto "trenera genijalca" zadržali Silvijo Čabraja i Nikola Šafarić. Među njima se tu guraju još Mario Carević i Nikica Jelavić, kao i Victor Sánchez, koji ipak ima iskustva iz Španjolske.

Možda su navedeni stvarno bolji od Kovačevića i Garcije, a možda su samo imali blagoslov da rade u sredini u kojoj trener traje dulje od par mjeseci.

Na kraju sve navedeno ne znači da Garcia i Kovačević nisu imali brojne propuste, ali dobar dio kritika je pretjeran i neutemeljen, a dio i besmislen.