Legenda se vratila na Kantridu: 'Cijedili smo čarape iznad 'Trećeg maja', nezaboravno'
Dragan Skočić u podcastu Net.hr 'Maksanov korner' otkrio nepoznate detalje iz života
Dragan Skočić prošlog je tjedna ugostio podcast Net.hr "Maksanov korner" na kultnoj Kantridi. Nogometni trener i riječka legenda vratila se pod stijene, što je u Skočiću izazvalo lavinu emocija i uspomena na djetinjstvo, prve nogometne korake i legendarne utakmice koje su obilježile generacije Riječana.
Bivši izbornik Irana i hrvatske U-21 reprezentacije otvorio nam je dušu i podijelio sjećanja koja Kantridu čine jedinstvenim mjestom, ne samo u sportskom, već i u emotivnom smislu.
Jedino mjesto na kojem osjeća nostalgiju
Povratak na tribine i u svlačionicu Kantride nakon dvadeset godina bio je za Skočića iznimno emotivan. Na pitanje kakve ga uspomene vežu za stadion na kojem je sve počelo, Skočić je odgovorio:
Kakav je osjećaj vratiti se na Kantridu nakon toliko godina, što ovo mjesto predstavlja za vas?
"To je jedino mjesto gdje imam nostalgiju. Dođem u svoju kuću gdje sam rođen na Zametu i ništa i kad dođem tu, onda se sjetim i kada sam bio klinac i kada sam bio malo veći i kad sam bio trener i sve nešto. Maloprije sam ušao u svlačionicu ovdje na Kantridi poslije dvadeset godina. Ono, emocije su na svakom koraku, kao klincu isto."
Miris soli i skakanje po barkama za loptom
Skočić se prisjetio i jedinstvenog ambijenta Kantride, od gledanja utakmica s ocem do treninga na pomoćnom igralištu koje se nalazilo tamo gdje je nekad bilo more.
Koja su vam prva sjećanja na Kantridu?
"Najprije tu na tribini s ocem kada sam imao četiri godine, a kažem, poslije negdje ispod tribina, tu je bio negdje omladinski pogon, smješten cijeli dan. Iznad nas po stijenama ljudi, miris soli. Kažem, Kantrida je posebna. A treninzi na pomoćnom igralištu... Gdje je bilo nekad more. Ali kažem, na treningu kad si pucaš preko gola, moraš po barkama skakati da bi došao do lopte. Kažem, teško je to zaboraviti."
Nogometaš iz rukometnog kvarta
Odrastali ste na Zametu, koji je poznat kao rukometni kvart. Kako ste vi kao nogometaš to doživljavali?
"Ja ne volim baš rukomet i onda, ovaj, bilo mi je teško odlaziti na tjelesni. Skroz. Nogomet volim i sad umjesto da igramo nogomet, igramo rukomet. Zašto baš ta škola? Ali, sigurno se može ta škola pohvaliti i s olimpijskim medaljama i Zamet kao klub i dio Grada Rijeke s velikim uspjesima."
Utakmica protiv Valladolida i sušenje čarapa u ‘Trećem maju’
Koju utakmicu s Kantride najviše pamtite?
"Pamtim Real Madrid i Valladolid. I onda sam baš bio tamo gdje je bila Armada. I ovaj, padala je grozna kiša protiv Valladolida. Bili smo potpuno mokri. Iznad 'Trećeg maja' smo cijedili čarape. Ono, nevjerojatno, tako da sjećam se tih svih utakmica. Sjećam se utakmice u kojoj je Desnica zabio tri gola. Kao klinac sam gledao u njega, on mi je bio Bog. Tu ispred stadiona su ga dočekali navijači. To mi je ostalo urezano u sjećanju."
Finale Kupa 1979. protiv Partizana?
"Onda sam sjedio tamo pod stijenama. Sigurno da je ta ekipa Rijeke ostavila veliki trag i konačno se čulo za Rijeku".
Kroz razgovor na legendarnom stadionu, Dragan Skočić nije samo evocirao uspomene, već je još jednom potvrdio neraskidivu vezu između Kantride, Rijeke i nogometa, ističući kako je upravo taj stadion simbol identiteta i emocija koje nadilaze sport.
Cijeli podcast s Draganom Skočićem pogledajte u priloženom videu gore.