Sportski psiholozi vrlo su bitni i stalno prisutni u karijerama sportaša. Svaki sportaš se bori sa svojim problemima. Pritisak je velik u životu svakog profesionalnog sportaša jer su očekivanja velika. U svijetu vrhunskog sporta, gdje o pobjedi odlučuju milisekunde i milimetri, fizička sprema samo je dio jednadžbe i jedna komponenta, a jako puno se toga događa iza kulise što prosječni sportski pratitelj ne zna. 

'NISMO ZVALI SAMO THOMPSONA' /

Brončani heroj: 'Žao mi je što se politika umiješala u sport, a sad ću vam nešto otkriti...'

Od popravljanja problema do brušenja mentalnih vještina

Ona druga, često nevidljiva, ali presudna komponenta, odvija se u glavi sportaša. Upravo u taj svijet mentalne snage, borbe s anksioznošću i pritiskom, uvodi nas Luka Škrinjarić, jedan od vodećih hrvatskih sportskih psihologa, vlasnik tvrtke Mentalni trening koji radi s nekim od najvećih imena hrvatskog sporta.

Luka Škrinjarić, i sam nekada sportaš u odbojci i nogometu s kojim se bavio u srednjoj školi, nakon studija psihologije usmjerio se na rad sa sportašima.

"Dosad smo se nekako najviše bavili, odnosno surađivali s nogometašima, ali pokrivamo i radimo sa sportašima iz svih sportova", kazao je u uvodu razgovora za Net.hr Luka Škrinjarić. 

"Kroz njegov ured na zagrebačkoj Trešnjevci u petnaestak godina prošlo je gotovo tisuću sportaša, od desetogodišnjih talenata do proslavljenih profesionalaca. Njegov rad nije samo "popravljanje" problema, već i brušenje mentalnih vještina koje sportaša čine potpunim.

Najveće zvijezde na psihološkom treningu

Lista sportaša s kojima su Škrinjarić i njegovi suradnici surađivali impresivna je i potvrđuje da je mentalna priprema postala nezaobilazan dio sportske svakodnevice. Među nogometašima ističu se imena poput hrvatskog nogometnog reprezentativca Ante Budimira, s kojim radi već gotovo četrnaest sezona zaredom, zatim Borne Barišića, Diona Drena Belje jedno tri - četiri godine, Marka Roga i brojnih drugih. Njegova tvrtka nudi psihološke usluge još i Adrianu Leonu Barišiću, s kojim je radila njegova kolegica.  Suradnju je Luka Škrinjarić ostvario i s cijelom ekipom Futsal Dinama i HNK Gorica prije nekoliko sezona, a košarkaški svijet kod njega predstavljaju velikani poput Roka Leni Ukića i Ante Žižića.

CRNO NA BIJELO /

Dalić kaže kako nemamo napadača: Nije istina, evo što prolazi ispod radara

"Logično je da smo dosad najviše radili s nogometašima, s obzirom na popularnost tog sporta u Hrvatskoj. No, radili smo s preko 45 različitih sportova, od tenisa i borilačkih vještina pa sve do e-sporta, što individualnih, što kolektivnih", objašnjava Škrinjarić, naglašavajući kako su problemi i izazovi univerzalni, neovisno o sportu.

Zašto dolaze sportaši kod vas, zbog mentalnih problema ili jačanje postojećeg stanja?

"Zbog i jednog i drugog. Morate znati da kod nas dolaze djeca već sa 10 godina pa do koliko god im traje karijera. Velik broj ljudi smo imali, s velikim brojem sportaša smo radili i radimo još uvijek. Svatko od tih sportaša ima svoju priču. Kad pričamo o mlađim sportašima koji dolaze kod nas, njih šalju ili roditelji ili treneri, pa žele nadograditi neke stvari. Prepoznaju primjerice da možda malo teže reguliraju svoje emocije, da teže možda upravljaju sa svojim mislima, ili iskontroliraju samopouzdanje ili naprave neku grešku na terenu pa ih nema opet neko vrijeme. Što se tiče starijih sportaša, posebno vrhunski sportaši, anksioznost, fokus u sportu, to su neke TOP teme. Jer, morate znati jednu stvar - koliko god je netko dobar na visokoj razini, uvijek će doći neki izazov koji će biti zahtjevan i težak i na kraju dana ako želiš na toj razini ostati ili ići dalje nešto više, treba ti tu par posto da zahvatiš na mentalnom dijelu ili na nutricionizmu, kondiciji, prevenciji ozljeda itd. To su neki od sportskih stupova sportske pripreme". 

'Budimira krasi iznimna posvećenost detaljima'

Posebno je zanimljiv primjer Ante Budimira, napadača koji je postao sinonim za radnu etiku i posvećenost.

"Antu krasi iznimna posvećenost detaljima. On je jako mlad prepoznao da, uz talent, mora dodatno raditi na svemu, jer ta doza talenta možda i nije tako izražena kao kod njegovih tadašnjih suigrača. S dvadeset godina je shvatio i rekao sam sebi, kao i svoj menadžeru, OK, želim dodatno raditi na nekim bitnim stvarima. Odlučio je onda angažirati tim stručnjaka - kondicijskog trenera Marina Bašića s kojim radi i dalje. Nakon toga je angažirao trenera za tehniku i taktiku pa je krenuo raditi i radi i dalje s Krešimirom Marušićem, bivšim nogometašem. Pa sad Ante Budimir ima drugog fizoterapeuta Marka Žigrovića. Nakon toga, angažirao je Roka Marovića, nutricionistu, a ja sam se rano uključio kao sportski psiholog, ali on je bio taj koji je to htio, na njegovu pobudu, rekao bih. Taj kontinuirani rad na svim segmentima kroz godine jednostavno se mora isplatiti. S takvom posvećenosti, s takvim timom ljudi, s takvim fokusom na detalje, svaki nogometaš mora ići naprijed", ističe Škrinjarić.

Foto: Vojko Basic/imago Sportfotodienst/profimedia

Postoji li u vašem poslu kakvi trikovi da bi nekog sportaša "digli iz mrtvih?"

"Svi bi sportaši htjeli neko rješenje preko noći, ali nažalost toga nema. Psiholozi nisu mađioničari. Jednom prilikom sam radio s jednom slovenskom tenisačicom. Zove se Kaja Juvan i bili smo na nekim pripremama u Barceloni u Španjolskoj. Tamo je isto bio i slavni bivši španjolski tenisač Albert Costa. Svojevremeno je osvojio i Roland Garros, 80-tih i ranih 90-tih godina i on je rekao kako u sportu ne postoji niti magija niti trikovi. Ako želiš gledati magiju onda odi u kino i gledaj Harryja Pottera. I na kraju dana, to je to. Sve je to rad na svim poljima. Bilo bi idealno da ja ili moje kolegice i ostale kolege u psihologiji, sportskoj psihologiji, kako god, imamo neku magičnu formulu i onda tu magičnu formulu ulijemo sportašu preko noći, on se ujutro probudi i drugačiji je za 180% stupnjeva. Svaki sportaš je drugačiji, svaki sportaš je drugačijeg karaktera, odgoja, odrastanja, treniniranja i cilj je tu naći najbolji mogući način za tog sportaša, prilagodit se, biti fleksibilan i naći neke stvari koje će njemu odgovarati. Sve je stvar uvježbavanja, mijenjanja navika, mijenjanja mindseta, razvijanja svega da bi se nekom sportašu dogodila sezona kakva je bila prošle sezone Anti Budimiru u kojoj je zabio preko 20 golova. Volio bih da imam magičnu formulu jer bi s njom zarađivao puno više, a sportaši bi preko noći postajali u svemu bolji, ali to tako u stvarnosti ne ide. Nema kratkih puteva, već samo rad. No, kad netko marljivo radi, kad odrađuje treninge s nama, relativno brzo se pokazuju određene promjene". 

Anksioznost, pritisak i napadaji panike

Mnogi sportaši, dakle, dolaze zbog konkretnih problema s kojima se teško nose. Anksioznost i fokus su, prema vama, najčešće teme i na njima ćemo se zadržati. Pritisak javnosti, medija, trenera, ostalih klubova, ali i vlastitih očekivanja, stvara ogroman teret, a uz to i sportaši imaju konstantno visoka očekivanja od samih sebe. Možete li nas više uvesti u spomenutu problematiku?

"To je normalno, jer se oni neprestano natječu. U nekim sportovima, poput košarke, utakmice su svaka dva do tri dana. Od vas se očekuje da uvijek budete na sto posto i da budete u pravom izdanju. Ante Žižić je u siječnju ove godine imao dvanaest ili trinaest utakmica. Eurokup, tursko prvenstvo, samo igraš i spavaš. Doslovno tako. Odmora je tu vrlo malo. Naravno, ima ga, ali on je smanjenog obujma zbog navedenog. U takvom ritmu, normalno je da dođu trenuci kada trebate alate za bolje upravljanje emocijama, da bi i ti na terenu bio što bolji. Kod mlađih sportaša je potreban još koji alat za to sve, a mi im to dajemo, nadograđujemo. Mlađi sportaši pronalaze uz nas načine kako regulirati emocije. Misli, samopouzdanje, emocije, sve je to usko povezano i onda ako nemaš dobro posložene svoje ciljeve, na što si usmjeren, u kojem smjeru razmišljaš, djeluješ, onda je to opet stvar neke motivacije. Znate, kad je netko pod stresom, onda je motivacija da samo izbjegne neku situaciju tog tipa ili bijeg od situacije u kojoj može pogriješiti. To vam je sve, barem ja to gledam, kao neke lego kockice. Dobiješ sportaša kao klijenta i malo po malo to kod njega slažeš ne bi li dobio onda kod njega cijelu sliku i ne bi li onda taj sportaš i napredovao. Za nekog će to biti par posto, kod nekog će biti nešto više, ali što je razina sporta s kojim se neki sportaš bavi zahtjevnija, par posto čini veliku razliku", kaže Škrinjarić.

Ponekad ti problemi eskaliraju do napadaja panike, koji se mogu manifestirati na zastrašujuće načine. Shvaćamo, ali možete li nam konkretno otkriti neke teže slučajeve s kojima ste radili i još uvijek radite?

"Imali smo sportaše koji povraćaju prije nastupa, koji se doslovno tresu od straha, koji su izuzetno depresivni i na očigled ti kod njih vidiš da nešto ne valja. Simptomi su im jako teški. To su teški slučajevi, ali rješivi. Kroz tehnike disanja, relaksacije i kognitivno-bihevioralne terapije učimo ih kako preuzeti kontrolu. Naravno, ima i slučajeva gdje uvidim da ja ne mogu kvalitetno pomoći, onda ga šaljem na testiranje, pa poslije na psihijatrijsku obradu i ajmo reći da paralelno radi ili s psihijatrom ili psihoterapeutom, pa da i uzima farmakoterapiju, a onda kad se malo dobije možemo raditi po našim stvarima. No, moram reći da rijetko puta se, u biti, događaju takvi neki slučajevi. Ima ih, nažalost, češće nego što znamo, ali ne odlučuju se toliko često pristupiti. Česti slučajevi koje imamo su veliki napadaji panike. Znaju povraćati prije nastupa, znaju se skameniti, tresti od straha od izvedbe. Kod takvih slučajeva znamo raditi raznorazne intervencije. Često puta su to intervencije u kojima ih nastojimo naučiti kako to kontrolirati i što raditi kad se to dogodi. Dajemo im određene vježbe koje oni onda svakodnevno rade. To su neke vježbe plitke relaksacije, vježbe disanja, meditacija, duboke relaksacije, da sportaši jednostavno nauče razliku i kako se kvalitetno opustiti. Isto tako, jako važan dio je upravljanje s mislima. Naučimo ih koje su određene kognitivne zamke, kognitivne greške koje radimo u razmišljanju. Kako to isprevenirati, kako shvatiti da je to jedan 'trik' koji nam mozak plasira. Naš pristup je dosta psihoedukativan", objašnjava.

Psihoedukativan?

"Da, upravo to. Svakom sportašu treba psihoedukacije ne bi li on shvatio 'OK, zašto to radim, zašto mi je to bitno, zašto mi se to pojavljuje, je li to normalno ili nije?' Često puta sportaš dođe s problemom i njemu je taj problem najveći na svijetu, a mi smo to čuli već 1000 puta ili događa se i dalje. Mi sportaša naučimo tehnikama kako oni sami sebi mogu pomoći. To je ultimativni cilj da imam sportaše koji je oplemenjen s raznim tehnikama, znanjima, da poznaje sam sebe, da može primijetiti određeno stanje i da sam sebi može pomoći u datom trenutku", govori Luka Škrinjarić. 

Slučaj hajdukovca

Koliko pritisak nekom sportašu može biti paralizirajući?

"Znaju se pogubiti, biti totalno out. Ispričat ću vam jedan slučaj jednog igrača Hajduka. Naravno, ime mu neću otkriti, ali tom je hajdukovcu igranje pred punim Poljudom predstavljalo veliku prepreku. Bio je van svega kad je istrčao na travnjak. Cijela ta atmosfera, pritisak, nije lako igrati u Hajduku i na Poljudu. Rekao mi je: 'Luka, kad krene utakmica na Poljudu, ja se uopće ne mogu sastati s loptom, s utakmicom. Meni pogled zuji po tribinama i ja čitam reklame tvrtki koje se oglašavaju, transparente Torcide... Potpuno sam pogubljen, nisam na terenu, iako jesam.' U takvom stanju, on treba primiti loptu, ući u duel. To su situacije u kojima moramo pronaći rješenje kako da se sportaš izbori s okolinom i vrati fokus na igru, a često puta u sportovima koji nisu stop and go, koji nemaju time out, gdje vrijeme ne staje pa da se ti malo sabereš i to. Tenis, rukomet, futsal, košarka, to su sportovi gdje ima time out odnosno pauza, gdje ti imaš priliku i možeš izaći s terena i malo se dobiti, doći k sebi, svaki sport ima neku svoju zakonitost što netko treba napraviti, a ja, odnosno moje kolegice, imamo i specijalne trikove za svaki sport i pristupe koji se razlikuju u tim nekim stvarima. U nekim sportovima ako se izgubi fokus na nekoliko sekundi može biti i pogubno. Radio sam s Ivanom Habazin, našom najuspješnijom i najboljom boksačicom ikad. Mi smo se onda nekako i pripremali za sve situacije. Što ako me sruši, nokautira, što u prvoj rundi, u drugoj, postavke, situacije koje se mogu dogoditi, fokus točke tad i tad, plan A, B ili C. Dosta priprema se napravi unaprijed ne bi li onda sportaš mogao iskoristiti, dosta se scenarija obuhvati unaprijed, pa je onda sportaš spreman i zna si pomoći sam", otkriva Škrinjarić.

Foto: Privatna Arhiva

Otkrijte nam još koji slučaj?

"Imao sam u uredu, to često puta znam reći, to je bilo na drugoj lokaciji, međuprostor koji nam je bio čekaonica. I tamo je bio aparat za vodu. Radio sam s jednom stolnotenisačicom i u jednom trenutku ona izađe van u predsoblje natočiti si vode, ostalo je još jedno deset - petnaest minuta do kraja sastanka, kad ona vidi sjedi Roko Leni Ukić. I ona uđe opet u ured moj sa tom čašom vode, ja rekao - što je? Ona meni - a ništa, idem ja. Gdje ćeš, imamo još vremena. Ona se sva smotala, znate li vi tko vas čeka vani? Očito Roko - kažem ja njoj. Došao je malo ranije, sjeo, sad ćemo mi završiti pa će on na red. Ona će meni - a što on radi ovdje, kužim ja za sebe, mlada sam, stolni tenis, ali Roko Leni Ukić?! On je kapetan Hrvatske, igrao je u NBA-ju. Vrhunski sportaš. Što će njemu mentalni trening, pa on je zvijezda i to kakva. To je poanta, a ovo je lekcija i vama i vašim čitateljima - na kraju dana, svi smo mi krvavi pod kožom, ljudi od krvi i mesa. Možda nema Roko probleme anksioznosti kakve imaš ti, ali ima možda neke druge stvari koji uopće i ne moraju biti problemi, ali ima neke druge stvari na kojima želi raditi, biti bolji. Sportaši kod nas ne dolaze jer su 'ludi', nego i zato što žele biti malo bolji. Nisu svaki put u pitanju problemi, nego nadogradnja da budeš bolji i ostvaruješ malo bolje rezultate."

Uloga roditelja i mit o brzim rješenjima

Jedan od ključnih faktora, pogotovo u razvoju mladih sportaša, su roditelji. Iako velika većina ima najbolje namjere, njihov pritisak i nerealna očekivanja često postaju veći problem od samog natjecanja. Koji je najekstremniji slučaj s kojim ste se susreli dosad koji je vezan za roditelje i pritisak kojeg djeci stvaraju? 

"Imao sam slučaj visokoobrazovanog oca, kirurga, čiji je sin, mladi tenisač, 15-16 godina, imao problema sa servisom. Taj tata je mijenjao trenere kao čarape. Te sezone ih je promijenio jedno troje - četvero. Tenis je sport koji je dosta zahtjevan i težak, fizički i mentalno, jer ti u biti svakog tjedna, ovisno o duljini turnira na kojem nastupa tenisač ili tenisačica, krećeš ispočetka. Sustav bodovanja, napredovanja, dosta je mentalni sport, stalno ideš ispočetka. Taj visokoobrazovani otac mi je ispričao kako je jednom prilikom otišao do automobila, izvadio sjekiru iz gepeka, dao je sinu i rekao mu da sjekirom morao vježbati jedan segment. Rekao sam si - tko ga j**e. Ako si ozljedi nogu, odreže, ja sam kirurg, budem ga odmah zašio. Negdje roditelji, neki, ne svi, znaju podemoniti, jer žele da njihovo dijete bude što bolje, najbolji, ponekad ih dobre namjere odvedu na krivi put. I njima treba podrška i tehnike. To su, kao ovaj slučaj, bolesne krajnosti, ali pokazuju s kakvim se sve pritiscima djeca suočavaju, ali htio bih naglasiti kako su generalno roditelji dobri, svojoj djeci žele najbolje, ali i među njima i takvih slučajeva", sjeća se Škrinjarić.

Oni koji traže pomoć često očekuju instant rješenja, no Škrinjarić je jasan:

"Svi bi htjeli rješenje preko noći, ali mi nismo mađioničari. U sportu nema magije i trikova. Moj posao je poput slaganja Lego kockica; svakom sportašu pristupamo individualno i polako gradimo cjelinu kako bi postao mentalno jači i otporniji. Cilj je da sportaš nauči tehnike kojima si sam može pomoći."

Na kraju, poruka je da su svi sportaši, bez obzira na slavu i uspjeh, "krvavi ispod kože". Suočavaju se s istim strahovima, sumnjama i pritiscima. Posao sportskog psihologa je dati im alate da te bitke ne vode sami i da svoj puni potencijal ostvare onda kada je najvažnije, tijekom karijere, a ne tek kada ona završi.

POGLEDAJTE VIDEO: Martinjak u 'Maksanovom korneru' uoči spektakularnog meča: 'Poslat ću ga doma da prodaje tortille i burritose'