Slavni bivši košarkaš Franjo Arapović gostovao je u studiju Net.hr-a i u opsežnom razgovoru od skoro sat i pol pričao je s nama uistinu o svemu - od vjere do NDH, Jasenovca, komunizma... Pričao je i o HDZ-u čiji je jedan od osnivača u strogoj tajnosti s čime se ponosi, propaloj Jugoslaviji i komunizmu za koji bespogovorno tvrdi kako je bio zločinački režim.
'Moj se otac opustio tek na mojoj svadbi i ispričao nam priču'
Isto tako, ispričao nam je kako mu pokojni otac, koji je prošao jedan dio križnog puta i vraćen iz Bleiburga kad je imao samo 18 godina (tri mjeseca je pješačio) - o tome nije pričao do 1990.
"Tek kad je otac došao na moju svadbu opustio se sa značkom koju mu je poklonio Ante Pavelić kad se učlanio u uzdanice, a to je bilo deset dana prije nego što je pala NDH. Pokupili ih sve i sad on nama priča kako je napokon dobio suho odjelo, suhu košulju, cipele, sve... I on je, hajde, preživio sve to. Mi djeca nismo puno znali o tome. Tek kasnije smo to doznali. Ja sam uvijek imao u Zagrebu ljude koji su potencirali tu Hrvatsku. Poznavao sam puno fratara, biskupa, vidio sam u razgovoru s njima da sam na jedan primitivniji način to pokazivao. Ali, pazilo se na mene, ipak sam bio zvijezda", govori nam u prvom dijelu razgovora Franjo Arapović.
Spominjao je u svom velikom razgovoru Franjo i svoj politički angažman, te se dotaknuo i Franje Tuđmana, svoje košarkaške karijere, Dražena, Dina Rađe i Stojka Vrankovića, Cibone, kao i toga tko je stvarni krivac za propast hrvatske košarke. Bilo je tu još pregršt tema, anegdota, nikad ispričanih priča.
O Sanaderu i Gotovini
Rekao nam je Franjo Arapović kako je Ivo Sanader za njega, prvih dvije - tri godine u Saboru bio jedan od najsposobnijih političara...
"To što se predsjednici mijenjaju, što neki kradu, što su neki uhapšeni i što neki padaju... U svakoj političkoj stranci je to normalno jer je najjača. Uvijek ću pripadati HDZ-u, uvijek... Da je osam HDZ-ovaca palo u Kongu, ja ne bi u Zagrebu mogao živjeti, svi bi napadali, gorilo bi o Thompsonovoj djeci... Govorim vam time što je percepcija javnosti. Napravio sam neke stvari koje su meni bile cilj. Napravio sam u Hrvatskom saboru gdje je bio Ivo Sanader, garantiram vam, jedan od najsposobnijih političara u Hrvatskoj. To je sigurno - prvih dvije - tri godine. Poslije su ga očito provalili - oni koji se bave s tim. Sigurno se 24 sata vodila briga o Hrvatskoj. I to što pričaju o Gotovini, tu nema puno istine - on se štitio i sa vrha i sa dna. Znalo se gdje je i što je, ako samja znao pa kako neće drugi znati".
'30 000 ljudi vidjelo me na Maksimiru kako me hapse'
"Ja sam vam igrao u petak i subotu finale Kupa Jugoslavije u Mariboru, a mene hapse u nedjelju na utakmici Partizan - Dinamo jer sam imao bedževe koji su bili moderni, imao sam jeans jakne i piše na njemu život damo Kosovo nedamo. To sam kupio normalno u dućanu u kiosku u Ljubljani. I onda me stave u maricu 5 sati, trideset tisuća ljudi me vidjelo da me policija vodi. Rekli su samo mom bratu - ti ideš desno, a on s nama. Odveli su me u Petrovu u garažu i tamo sam bio do navečer. Sud je na kraju odlučio da mi se sve oduzeto vrati, da ništa nisam kriv jer se sve to moglo legalno kupiti. Oba sporna bedža su mi vratili. Spašavao sam djecu na 13.5.1990. kad je bio bačen suzavac. Bio sam i na toj utakmici Dinama kad su bili neredi. Sve je to istina. Sve se to može naći i danas u MUP-u."
Sve smo s Franjom prošli i njegovo gostovanje bilo je vatreno, žestoko, na rubu sporta. Po prvi put Franjo Arapović otkrio je neke detalje iz svog života.
'Čitav život sam težio toj našoj državi Hrvatskoj'
"Čitav život sam težio toj našoj državi Hrvatskoj, pa i u Jugoslaviji. Bio sam broj 1 i kad smo u tajnosti dogovarali prvi opći sabor HDZ-a. I od 20 poznatih iz Hrvatske samo je Franjo Arapović došao u Lisinski. Što se tiče NDH, za mene je to bila težnja hrvatskog naroda za državom. Ja ću vama reći, mi kad smo bili u Lisinskom 1990. - kad je bio prvi sabor HDZ-a, kad smo prvi put vidjeli hrvatske zastave, šahovnice, kad se svirala Lijepa naša... Mislim, lako je sad ljudima pametovati, pričati neke nebuloze. Znate, kad imate dva Hrvata i ne znaš tko za koga radi - da li je ovaj u civilu - ne možeš ući u Lisinski, gdje ćeš kad završi Lisinski? Najgore je bilo izaći iz Lisinskog. Ne znaš tko će te klepiti ili uhapsiti. Nemam problem s tim da se zabranjuje slovo U, ali ajmo onda zabranit i kokardu i petokraku, a ne samo stigmatizirati ustaštvo kao nešto što ne valja, kao nešto što se treba zabraniti. Jednake kriterije treba za sve."
'Jasenovac je zločin, ali isto tako i mit'
O NDH ima ovakvo mišljenje:
"Znači, NDH je bila težnja hrvatskog naroda za državom. Normalno da ne možeš imati sve idealno. Ni ovo što su radili za vrijeme NDH - to se ne može opravdati. Ali, recite mi koje države ne rade loše stvari? Znate zašto je oko NDH javnost podijeljena? Znači ušuti Hrvate da ne pričaju - da ništa ne rade i ne misle. Ako što pisnu, oni su ustaše. I odmah im nabij na glavu NDH, odmah, isti moment. Što god Hrvat kaže - on je ustaša, on slavi 10. travnja. Odmah neko stigmatiziranje. I ono što nije istina, počevši od Jasenovca koji je bio zločin, ali nemojte mi govorit da je pobijeno 700 000, da je ubijeno 500 000 djece s Kozare... Pa, kako je živjeti s tim mitom? Znaš da to nije tako. To je ono - ne daj Hrvatu iznad vode "
Franjo Arapović nam je nadalje pričao:
'Bio sam s ljudima čiji su roditelji pomagali djeci s Kozare'
"Bio sam s ljudima čiji su roditelji pomagali djeci s Kozare. Gledam neki dan taj film, pa to nema veze i to je bio problem Hrvata. Taj film nema veze sa stvarnošću - film o ovoj Dijani, što je spašavala djecu s Kozare. Oni su napravili film da je to čudo, a djeca su završila u katoličkoj crkvi, katoličkim domovima u Karlovcu, Zagrebu i da bi jedan veći dio završio u Beogradu u Srbiji. A oni da je to sve pobijeno. Htio sam da Hrvatska bude sa svim narodima kako je bilo zamišljeno u prvom programu HDZ-a - čak s autonomnom pokrajinom sa Srbe što je davao Tuđman."
O Franji Tuđmanu i njegovom prvotnom planu ističe:
"Očito je Tuđman znao da, što god im daš, da Jugoslavija to neće prihvatiti, a to što je htio dati je u to vrijeme, kad se stvarala država, bilo čudo. Ne bih rekao da smo mi ratovali kontra Srba, nego kontra Jugoslavije i domaćih izdajnika. Oni su radili da se odbijaju sve planove koje je Hrvatska, mlada država nudila za Srbe. U svakom ratu narod gubi a netko dobiva. Hvala Bogu, dobili smo svoju državu, puno teže nego što smo mislili na početku, uz ogromne žrtve. Jedan mi je brat pokojni, drugi i dan danas ima željezo u glavi od bombe. Koliko je takvih slučajeva, koliko je hrvatskih vojnika umrlo nakon rata. Koliko će ih još svakodnevno umrijeti."
'Ne kažem da partizani nisu radili dobre stvari u ratu'
O partizanima progovara:
"Ne kažem da partizani ni dobre stvari nisu radili u ratu, ne može se reći. Isto kažem i za hrvatskog vojnika. I u Partizanima je bilo Hrvata koji su mislili. Pa, socijalistička država Hrvatska je imala šahovnicu s prvim bijelim poljem i oko toga se vode neke bespotrebne polemike. Pa u čemu je problem? Govore da je ustaška. Pa, Tuđman je s tom zastavom radio smotru, a tek poslije je došla ona zastava s početnim bijelim poljem s onim krunama gore, ali to je poslije. Ali, ljudima nekim smeta i ja to ne vjerujem."
Kad je govorio o pozdravu Za dom spremni, naježio se, što smo i sami primijetili...
"Bio sam na onoj smotri hrvatske policije kad je ministar rekao Za dom, a kad su oni u jedan glas rekli - spremni! Evo, sad sam se naježio. To je bilo u kontekstu tog vremena, govorimo o tom vremenu. Jer, on nije mogao motivirati drugačije te ljude. Ne vidim u čemu je problem s tim pozdravom".
Jedan detalj iz 1992. nismo znali...
"Ni dan danas ne znamo koliko je Hrvatska dala nama premije za srebro iz Barcelone, jer smo sve do zadnje marke uplatili za hrvatsku vojsku, tako smo se dogovorili još prije i to smo tako i Tuđmanu rekli koji nam je i povećao premije. Mi smo rekli da je Svevišnji htio da mi igramo to finale s Dream Teamom 1 - jednim jedinim. Svima je bilo u interesu da Hrvatska igra s Amerikancima, da vide kako će Toni Kukoč, Dražen Petrović i ostali odigrati s Jordanom i društvom. Najveći i najjači Dream Team ikad - mi da smo igrali 4 godine poslije, mi bi dobili finale - s bilo kojim Dream Teamom nakon tog najvećeg".
Franjo nam je o Draženu, između ostalog, izdvojio:
"Kad vidim tko se sve danas hvali s Draženom, svatko ga spominje, a meni je to deplasirano. Svi znaju koliko sam bio s Draženom blizak, a tog dana kad je poginuo imao je dva bordinga. Nije vratio svoj bording za avion. Mi svi lijevo na stepenice u Frankfurtu, a on ravno. Znam se i ja nekad upitat - što ga ne zovnu Stojko, ja, il' netko... Ajmo u Zagreb. Mogli smo reći tko ju j..e, hajmo mi u Zagreb. Ali, tko će u tom momentu, jer on je o njoj pričao posljednjih 5 dana."
Snimanje odrađeno prije dva dana - 6. travnja 2023.
Za napomenuti kako je snimanje bilo u četvrtak - u trenutku kad se još nije znalo da će Igor Bišćan sjesti na klupu Dinama, a to vam govorimo jer smo se s Franjom i toga dotaknuli.
U tom trenutku kao mogući trener spominjao se Nenad Bjelica.
Pogledajte gostovanje Franje Arapovića u studiju Net.hr-a.
