Dino Belošević bivši je svjetski amaterski prvak u kickboksu, danas doktor znanosti i autor knjige "Kickboxing Teorija i praksa". Poznat je pod nadimkom "Omiška stina". U specijalu Net.hr-a "Karijera nakon karijere", ovaj 40-godišnji životni borac podijelio je svoja specifična, ali iznimno optimistična gledišta na život nakon profesionalnog sporta, tranziciju u civilni život te stanje na tržištu rada u Hrvatskoj. Njegova priča nije samo inspiracija za sportaše, već i snažna poruka cijelom društvu.

SVJETSKI, A NAŠE /

Čudesni izum hrvatskog borca koriste giganti: 'Govore mi da ću prodati tvrtku za 100 milijuna'

Specijal Net.hr-a 'Karijera nakon karijere' svakog utorka čitajte na portalu Net.hr. 

Od borilačke dvorane do znanstvenog projekta

Nakon završetka impresivne sportske karijere, Belošević nije stao. Njegova radna etika, brušena tisućama sati treninga, danas je raspoređena na čak tri različite pozicije koje vješto spajaju praksu i teoriju, njegovu sportsku strast i akademsku znatiželju.

"Trenutno sam zapravo na tri radne pozicije", započinje Belošević razgovor u specijalu Net.hr-a Karijera nakon karijere. 

"Što se tiče praktičnog dijela, imam otvorene dvije svoje dvorane. Jedna je sportska dvorana u kojoj prakticiramo borilačke sportove, a druga dvorana je usmjerena prema rekreaciji i prema sportašima, odnosno kondicijskoj pripremi. Jedan onako malo drugačiji segment kinezilogije i tih sportskih i rekreativnih aktivnosti. Također nekakva dijagnostika. U principu, razdvojene su na sportski dio gdje su borilački sportovi i jedan više individualizirani, sveukupno funkcionalni pristup. Znači, radim te dvije dvorane", govori Dino Belošević. 

Treća pozicija ga vodi u akademske vode, gdje svoje praktično znanje nadograđuje znanstvenim radom. I to je ono što nas je zaintrigiralo kad je riječ o Dini Beloševiću. Njegov akademski dio u kojem je napravio karijeru nakon sportske karijere. 

"Treća pozicija gdje sam službeno zaposlen je na Kineziološkom fakultetu u Splitu. Tamo sam na jednom znanstvenom projektu koji se bavi identifikacijom talenata, a vodi ga profesor doktor Čular. Radimo sve znanstvene projektne stvari koje trebamo, od istraživanja i mjerenja do nekakvih znanstvenih zaključaka. Pokušavamo izdavati i znanstvene radove, tako da su mi zapravo i praksa i teorija trenutno jako aktivne u životu. Kad radite tri posla, nemoguće je biti gladan. Tako da živim lijepo, lijepe su mi financije, ako se uzme u obzir situacija. Ajmo sad staviti stvari u neki kontekst. Jasno da ljudi koji završe toliko godina studiranja i svega možda i misle da zaslužuju bolje i više. Možda je i negdje van države to i je bolje i više. U Hrvatskoj je sve skupo, ali u Hrvatskoj se lijepo živi. Ne bi to tako gledao. Moramo biti pozitivni. Živimo u prekrasnoj zemlji i nije stvar samo u novcima. Moramo živjeti od nečega, ali sveukupna kvaliteta života u Hrvatskoj je sve bolja i bolja i trebamo s tim jednim pozitivnim pogledom nastaviti graditi svoju budućnost. Nemamo ništa od toga da gledamo sve negativno. Trebamo više raditi, ako fali novaca, nađe se i drugi posao. Moraju se prilike iskoristiti najbolje što se može", objašnjava Belošević, čiji put pokazuje da su mišići, hrabrost, borilačko znanje i um nerazdvojni saveznici, odnosno da sportaš nakon uspješne karijere može biti uspješan i u akademskim vodama, u akademskom obrazovanju. 

'Društvo sportaše treba usmjeriti na vrijeme'

Upravo je to kod Dine Beloševića neobično kad je riječ o sportašima. To što sad radi na Kineziološkom fakultetu. Nema puno sportaša koji su obrazovani i koji pritom rade na fakultetu. To je dosta neuobičajeno i raritetno. 

"Je, istina, ali nije to problem kod sportaša ili problem samog sportaša. Problem je u tome što bi društvo trebalo usmjeriti ih na vrijeme. Nije to odluka koju možete donijeti sa 40. godina, evo, sad ću ja biti akademski obrazovan građanin."

Rekli smo Dini Beloševiću kako se fakultet može završiti i sa 50.

"I to je istina. Možeš, ali nije svakom lako to ostvariti. Isto tako, prirodnije je nekako na vrijeme krenuti u sve to skupa. Znam ja koliko sam imao problema samo u jednoj tranziciji. U određenim godinama dođe obitelj, dođe dijete, dođe problem stambenog pitanja. Dođu sve ove svjetovne stvari koje zapravo čovjeka u jednom trenutku stvarno razvuče na sto različitih strana. Što ideš u nešto kasnije, kao recimo na fakultet, moguće ga je završiti, ali svakako nije lakše. Mislim da bi sustav trebao općenito podupirati sportaše da na vrijeme o tome razmišljaju, da fakultete upisuju i završavaju ranije, da taj akademski dio ide i sa tim sportskim dijelom usporedno. Da sportaši budu na usluzi društvu nakon sportske karijere, u kojoj su osvjetlali obraz svima nama i predstavljali Hrvatsku na najbolji mogući način. Jer, sportaši su najbolji ambasadori naše države."

Dino Belošević je u Zagrebu završio doktorat.

"U Zagrebu sam, ajmo reći, proveo dosta godina na doktorskom studiju. Kasnije me ipak život bacio nazad u Omiš. Vratio sam se nazad kući, u Dalmaciju. Zagreb volim, uvijek volim u Zagreb doći, ali volim i sunce, volim Mediteran. To je bila jedna odluka u jednom trenutku da nastavljam dalje gdje sam ponikao. No, za Zagreb me vežu prekrasne uspomene, druženja, prijateljstva, uvijek se rado vraćam u Zagreb". 

'NE ŽIVIM NA VISOKOJ NOZI' /

Od epskog zlata do propalog biznisa s ovcama: Slavni Hrvat otkrio od čega danas živi

'Hrvati biraju poslove, a to je dokaz višeg standarda'

Upitan o poslovnim prilikama u Hrvatskoj, Belošević iznosi stav koji odudara od općeg pesimizma. On tvrdi, ne samo da prilika ima, već ih je više nego ikad prije, a kao ključni dokaz navodi promjenu u mentalitetu radnika. Smatra li Dino Belošević da u Hrvatskoj nikad nije bilo više poslovnih prilika za zaposlenje?

"Pa ja mislim da je to na neki način činjenica", odlučno kaže i nastavlja.

"Nemojte me krivo shvatiti, ali vidim da Hrvati često sada i ne žele raditi neke poslove, što je samo pokazatelj nekakvog višeg standarda. Da vam budem iskren, to me ponekad i ljuti. Jer da moraju, onda bi se ti poslovi radili, ne bismo morali uvoziti stranu radnu snagu. Mislim da bi mi trebali malo više svi skupa malo više, svi skupa, zajedno, unijeti taj pozitivni duh, zasukat rukave i početi uistinu graditi jedno kvalitetno društvo. Zato imamo odlične okolnosti. Ljudi koji su otišli van države znaju da nije tamo med i mlijeko. Imamo mi puno stvari s kojima se možemo ponositi i koje su puno bolje postavljene nego što su ljudima koji žive, recimo, u nekim drugim zemljama. Nema druge, moramo biti pozitivni i nastaviti raditi najbolje što možemo. na kraju krajeva, tko će ako nećemo mi."

Ova promjena na tržištu rada za njega nije znak problema, već napretka.

"Dosta ima i biranja posla i sve, što je stvarno dokaz dobrog standarda u Hrvatskoj."

'Ne treba gledati negativno, prilike su veće nego ikad'

Beloševićeva životna filozofija temelji se na pozitivnom stavu i proaktivnosti. Iako priznaje da akademski građani s godinama uloženog truda možda misle da zaslužuju više, poziva na širu sliku i vrednovanje onoga što Hrvatska nudi.

"Mi moramo biti pozitivni. Živimo u prekrasnoj zemlji i mislim da nije stvar samo ni novaca. Naravno, moramo živjeti od nečega, ali sveukupna kvaliteta života u Hrvatskoj je sve bolja i bolja. Trebamo s tim jednim pozitivnim pogledom nastaviti graditi svoju budućnost jer nema ništa od toga da gledamo negativno", poručuje.

Njegov recept za uspjeh je jednostavan, ali zahtjevan.

"Treba više volje, treba više raditi. Ako fali novaca, nađe se drugi posao, treba čekati svoju priliku i iskoristiti je najbolje moguće, a prilike su zaista sada veće nego ikad. Samo treba imati sposobnosti, znanja i treba imati malo dobre volje."

On vidi Hrvatsku kao zemlju s odličnim okolnostima za izgradnju kvalitetnog društva i poziva sve da zasuču rukave.

"Ja mislim da bismo mi trebali malo više svi skupa i zajedno unijeti taj jedan pozitivni duh, zasukati rukave i početi zaista graditi kvalitetno društvo. Ljudi koji su putovali i išli vani znaju da nije tamo med i mlijeko. Imamo mi puno stvari s kojima se možemo ponositi i koje su puno bolje postavljene nego što su ljudima koji žive, recimo, u nekim drugim zemljama."

Sustav sportaše ostavlja na cjedilu

Ipak, njegov optimizam nije slijep za društvene probleme. Kao bivši vrhunski sportaš, posebno je osjetljiv na manjak sustavne podrške sportašima nakon što završe karijere. Smatra da država svoje najbolje ambasadore, nakon što prestanu donositi medalje, prečesto prepušta samima sebi.

"Jako ste dobro pogodili jedan društveno važan problem, a to je da naši sportaši su jako zauzeti svojim karijerama i to su vjerojatno naši najbolji ambasadori u javnosti. Nemamo bolje i kvalitetnije ljude nego što su naši sportaši. Svi se s njima ponosimo, ali mislim da je naš sustav na neki način radi tu jednu grešku. Ostavlja te zapravo najbolje sinove naše domovine na nekakvu milost i nemilost nakon što oni završavaju sportske karijere", kritičan je Belošević. 

"To su ipak ljudi koji su uložili mnogo vremena i truda da bi na najbolji način bili prezentacija svoje domovine, a na kraju ostanu sustavno nerealizirani da bi prešli u taj takozvani civilni život. To je jedan ključan problem koji ja već duže vrijeme viđam, naravno zato što sam dosta u kontaktu s tim ljudima i to mi je na neki način i žao. Jer, znam da ti ljudi zapravo mogu i najviše ponuditi tom našem društvu u svojim najzrelijim godinama, nakon sportske karijere, što su nekakve 40-ete godine. Tada je čovjek nekako umno i intelektualno najzreliji, najsposobniji, a i fizički dovoljno u snazi. Sportaši teško rade tu tranziciju. Ja sam imao tu neku sreću da imam tu svijest, a to je možda i dobro, da sam se na neki način bavio sportom za koji sam unaprijed znao da neću od njega moći živjeti, nakon što ta karijera završi. Sama ta misao me, naravno, tjerala da već na vrijeme razmišljam o svojoj budućnosti i naravno da sam to radio na način da sam odlučio da ako već volim taj sport, da je to nešto s čime se želim baviti. Znao sam odmah da je to neki taj smjer, samo u nekom drugoj kategoriji, usmjerenju, razini, u nekom drugom zaokretu, na drugačiji način", dodaje Dino Belošević i nastavlja: 

'Težak rad donosi rezultate'

"Nakon što sam završio Kineziološki fakultet, upisao sam i doktorat. Imam razvijen dosta taj sportski duh. Kad nešto krenem, onda ustinu želim to sve proučiti do najvećeg detalja. Upisao sam i doktorat, uspješno ga završio i onda kad imate takve nekakve reference, svojedobno svjetski prvak, pa doktor znanosti, onda se nekakva vrata i otvore. I postoji ta nekakva razina poštenja. Nekako vam svemir, nebo, da nekakve ljude, mentore koji vam jednostavno naprave neku putanju, a onda je na vama samo da nastavite što najbolje znate. A to je repeticija, trud, ponavljanje. Težak rad donosi rezultate. Puno dosadnih stvari, puno ponavljanja i zapravo u svim situacijama kao što je bilo u sportu još jedno ponavljanje više. Podigneš malo svoju razinu sposobnosti, tako i u ovim društvenim stvarima. To zasad finkcionira jako dobro. Znači, ja sam se dovoljno u startu osvjestio da ću morati nešto raditi nakon karijere, pa sam radio na tome korak po korak. Ali, neki sportaši možda i nemaju toliko sreće i osvještenosti, ali sustav ih dovoljno ne podupire, pa nisu možda imali dovoljno sreće koliko sam imao ja. Mi bi kao društvo trebali podignuti te stvari. To Amerikanci imaju jako dobro sređeno. Njima je sport i edukacija povezano. U Hrvatskoj su to dva različita tijela, tako da je jako teško funkcionirati i u jednom i u drugom. Imao sam takvu sreću, kvalitetnu priču, kvalitetne ljude oko sebe, jednu dozu osvještenosti na vrijeme i moja priča ide u tom smjeru."

Upravo zato danas, kao doktor znanosti i uspješan poduzetnik, može poslati snažnu poruku.

Uspjeh je zagarantiran, samo ne treba odustati

Za kraj, Dino "Omiška stina" Belošević šalje poruku svim sportašima koji se nalaze pred teškom tranzicijom, ali i svima ostalima koji kreću u nove životne bitke. Podsjeća ih da su temeljna načela uspjeha univerzalna i primjenjiva u svakom području života.

"Svaki je početak težak. Mislim da i sportaši možda zaborave koliko je nekad bilo i teško krenuti u njihovu karijeru, pa su opet napravili te prve korake. Sve su to posljedice tisuće i tisuće radnih sati i ponavljanja. Ono što je funkcioniralo na jednom polju, funkcionira i na drugom", objašnjava.

Njegov savjet je ustrajnost.

"Samo ponekad ne ide to toliko brzo koliko bismo mi htjeli. Treba napraviti još jedan korak i možda još jedan korak. U jednom trenutku otvori se svjetlo na kraju tunela, ne treba odustati. Zapravo, te metode koje su isprobane treba ponavljati u civilnom životu i uspjeh je zagarantiran."

POGLEDAJTE VIDEO: Slučajan susret ili kraj karijere? Tomislav Svetina pod pritiskom zbog druženja sa Zdravkom Mamićem