Izbornik nakon Hrgovićevog čuda: 'Napravili su kobnu pogrešku, a Hrga je Rocky modernog doba'
Tomo Kadić za Net.hr detaljno secira Hrgovićevu borbu za svjetski naslov, otkriva gdje je Itaumin kut napravio kobnu pogrešku i poručuje kojeg bi teškaša sada najradije gledao protiv Hrge
Filip Hrgović napravio je ono u što su tijekom borbe mnogi počeli sumnjati. U trenucima kada je djelovalo da Moses Itauma kontrolira meč i da hrvatski teškaš teško pronalazi odgovor na njegovu brzinu, Hrgović je ostao na nogama, izdržao najveći pritisak i dočekao svoju priliku za veliki preokret.
Šira priča
Upravo je način na koji je stigao do pobjede posebno impresionirao Tomu Kadića, izbornika hrvatske U19 boksačke reprezentacije te osnivača, vlasnika i glavnog trenera BK Gladijator. Za Net.hr detaljno analizira borbu koja je Hrvatskoj donijela prvi teškaški boksački naslov svjetskog prvaka, a pritom ne skriva koliko ga je Hrgovićev nastup oduševio.
Kadić smatra da ključ pobjede nije bila samo Hrgovićeva dobro poznata čvrstoća, nego kombinacija vrhunske fizičke pripreme, iskustva i mentalne stabilnosti. Posebno je izdvojio trenutak u kojem se borba počela lomiti, ali i poteze Itaumina kuta za koje je uvjeren da su mladog Britanca skupo stajali.
"Sto posto sam siguran“, poručio je Kadić na pitanje je li Itaumina momčad svojim odlukama izgubila borbu, objasnivši gdje su, prema njegovu mišljenju, napravili ključne pogreške.
No, stručna analiza ubrzo je prerasla u puno širu priču. Govoreći o Hrgovićevoj odlučnosti i načinu na koji se vratio iz gotovo izgubljene situacije, Kadić ga je nazvao "Rockyjem modernog doba“ te otkrio zašto će ovu borbu godinama pokazivati mladim boksačima u svojem klubu.
Hrvatska je dobila svjetskog prvaka, a ono što smo gledali bila je sjajna izvedba Filipa Hrgovića. Što je po vama pokazao u ovoj borbi, a što možda nismo toliko viđali u njegovim prijašnjim nastupima? Što ga je, osim njegove čvrstoće i brade, na kraju učinilo svjetskim prvakom?
"Definitivno, kao što sam rekao i u podcastu, za mene nije bilo pitanje može li Filip doći do kraja, nego može li Itauma izdržati svih 12 rundi. Na neki se način to na kraju i pokazalo. Mislim da su oni previše podcijenili Hrgovića. Vjerovali su da će to biti relativno lagana pobjeda, da će Filip biti statičan i da će Itauma moći plesati oko njega poput nekog Muhammada Alija te ga nadboksati u tom segmentu. Međutim, podcijenili su koliko je Filip stabilan i staložen u glavi. Po meni je Hrgović ovaj meč prije svega dobio glavom. Brada je samo jedan faktor u cijeloj priči. Možete vi izdržati udarac, ali morate znati i maknuti se u pravom trenutku. To je osjećaj koji dolazi s iskustvom. Kada primite udarac, ne apsorbira ga jednako netko tko nema puno velikih mečeva iza sebe i netko poput Filipa. Ako udarac vidite, možete se malo pomaknuti i učiniti da vas ne pogodi sa sto posto snage, nego možda sa 70 posto. Već je to velika razlika. Mislim da su njegove najveće prednosti bile upornost, volja, želja i fizička priprema. Nikada ga nisam vidio spremnijeg i, iskreno, ne sjećam se da je ikada ovako izgledao. Nije prije bio tip koji je imao izražene trbušnjake i ovakvu definiciju, a sada je stvarno izgledao kao, ajmo reći, hrvatski div. Uz fizičku pripremu, presudni su bili njegova staloženost, mentalna snaga i odlučnost da napravi promjenu i pokaže tko je. Kasnije je u intervjuu rekao da je to želio napraviti i zbog svog djeteta, da ne mora jednoga dana govoriti kako mu je tata gubitnik. To je nevjerojatna, ali vrlo stvarna motivacija. Zašto se kaže da je boks jedan od najtežih sportova na svijetu? Nije samo zbog fizičkih zahtjeva i pripreme, nego prije svega zbog psihološkog pritiska. Morate se vratiti nakon što primite snažan udarac i ponovno ući u borbu. Upravo je Hrgović pokazao da je majstor mentalne stabilnosti. Ne možete ga samo tako slomiti jer ima nevjerojatnu odlučnost i volju da ostane na nogama i nastavi se boriti. On želi biti najbolji i to je njegova najveća odlika.“
'Udarate po Hrgoviću, a one se ne miče'
Htjeli bih se sada okrenuti Itaumi. Puno se govori o njegovu lijevom aperkatu koji je vrlo čisto pogodio Hrgovića. To je udarac kojim bi vjerojatno srušio velik dio teške kategorije, a Filip ga je primio i nastavio dalje. Kako takav trenutak psihološki djeluje na boksača kada protivnika pogodite možda i svojim najboljim udarcem, a on praktički samo nastavi hodati prema vama?
"Dobro ste to zaključili. To vam je kao da pokušavate srušiti zid. Udarate po njemu, udarate, a vidite da se on uopće ne miče. To je strašno demotivirajuće jer u jednom trenutku počnete razmišljati koliko će vam još trebati da ga konačno srušite. Mislim da su najveći pritisak Itaumi zapravo stvorili oni sami, cijelim tim hypeom oko njega i usporedbama s novim Mikeom Tysonom. Po meni su imali i lošu taktičku pripremu za Hrgovića. Ne govorim o Itauminoj fizičkoj spremi, nego o taktici. On se kroz borbu jednostavno ispuhivao, a taj aperkat u trenutku kada ga je bacio više nije imao maksimalnu snagu. Da bi aperkat bio stvarno snažan, morate ga izvlačiti iz nogu i prenijeti silu prema gore. Itauma je u tom trenutku već padao i gubio dio sile, tako da, po meni, udarac nije sjeo baš savršeno. Naravno, Filip ga je svejedno ozbiljno primio, ali izgledalo je gotovo kao da je popio čašu vode. Zašto? Zato što je udarac vidio, percipirao ga i nije ga se bojao. Najopasniji su udarci koje ne vidite. Kada vidite što dolazi, tijelo se može pripremiti i drukčije ga apsorbirati.
Svi smo u tom trenutku ostali u čudu. Ja sam gledao i govorio: 'Što je ovo? Svaka čast.' Ali ponovno, Hrgović je taj udarac vidio. Itauma ga je izbacio najbolje što je u tom trenutku mogao, ali Filip ga je primio i nastavio dalje. To vam jednostavno pokazuje da ima glavu, ima bradu, može primiti, ali i vratiti.
Tu je jako važna i fizička priprema. Kada pripremam svoje sportaše, a znam to i iz vremena kada sam sam boksao, velika je razlika jeste li maksimalno spremni ili niste. Kada je tijelo potpuno funkcionalno, drukčije apsorbira udarac, drukčiji su protok krvi i dotok kisika, a puno je brži i oporavak nakon teškog udarca.
Naravno da vas takav udarac zatrese, ali kada ste vrhunski pripremljeni, oporavak je puno brži. Upravo mi se čini da je Hrgović u ovoj borbi imao izuzetno dobar oporavak. Kondicijska priprema tu je ključna. Primio bi udarac, vratio se i nastavio dalje.
Ljudi često ne razumiju da je ponekad puno teže primati udarce nego ih zadavati. Itauma je u početku mogao djelovati tako lepršavo upravo zato što nije puno primao. On je radio, radio i napadao, dok se Hrgović velikim dijelom branio. A braniti se u boksu psihološki je izuzetno zahtjevno. Stalno vam nešto udara po gardu, zvoni oko glave i osjećate pritisak, a ne možete odmah odgovoriti. Mišići se počnu stezati i onda postanete oprezniji i pri bacanju vlastitih udaraca.
To su detalji koje javnost možda ne vidi odmah. Kod Hrgovića se spojilo nekoliko stvari – vrhunska fizička priprema, odlična brada, za koju smo i prije znali da je ima, njegova staloženost i, jako važno, činjenica da je vidio udarac koji dolazi. A onda je tu i kondicijska priprema koja mu je omogućila da se nakon takvih trenutaka vrlo brzo oporavi…“
Tijekom borbe moglo se čuti kako iz Hrgovićeva kuta govore da ga pusti jer će se Itauma ispuhati. Na kraju se upravo to i dogodilo. S druge strane, Itauma je vodio velik dio borbe i pokušavao završiti Hrgovića, iako je vidio da to ne uspijeva. Mislite li da je njegov kut svojim odlukama zapravo izgubio ovu borbu?
"Da, sto posto sam siguran u to. Već sam viđao takve situacije, nažalost i kod nekih naših hrvatskih boraca koji su na taj način gubili pobjede jer su treneri bili previše nadobudni. Ovdje se još stvarala priča da će Itauma biti novi Mike Tyson.
Mislim da su napravili dvije velike pogreške. Prvo, pogriješili su već odabirom Filipa Hrgovića kao boksača preko kojeg su htjeli napraviti taj veliki korak. Drugo, pogriješili su odlukama tijekom same borbe.
Kada vodiš pet ili šest rundi tako čisto, moraš znati upravljati borbom. Iskreno, kada sam vidio kako je Itauma krenuo u prvoj rundi, rekao sam: 'Majko Božja, što je ovo?' Nisam vjerovao da je dečko toliko brz i agilan. To nije bilo ni blizu onoga što smo ranije vidjeli od njega. Pokazao je sve ono što su o njemu govorili.
U drugoj rundi samo sam govorio: 'Neka Filip izdrži.' U trećoj sam već pomislio da bi stvari mogle krenuti u drugom smjeru. Tu se počela pokazivati razlika između amaterskog i profesionalnog boksa. Negdje od pete runde Itaumini udarci počeli su gubiti na snazi, a Hrga je postupno počeo preuzimati inicijativu i pritiskati ga.
Nakon pet ili šest dobivenih rundi Itaumin kut morao mu je dati jednu rundu odmora. Trebali su mu reći: 'Sada budi pasivniji. Kreći se, diši i pusti njega da nešto napravi.'
Hrgović do tada praktički nije ni dobivao dovoljno prilika za napad. Kada Itauma stane u čvrsti gard, ne možeš ga jednostavno probiti. Moraš ga nekako otvoriti, natjerati ga da reagira i onda tražiti prostor. Hrgović to dugo nije mogao napraviti jer je Itauma reagirao nevjerojatno brzo.
A oni su ga umjesto toga nastavili forsirati: 'Ajde, ajde, dalje, stisni, stisni.' I tako se ispuhnuo. U osmoj rundi krenuo je završiti Hrgovića jer su očito mislili da je došao trenutak za nokaut i tada je potrošio posljednje atome snage.
Osobno sam to doživio u ringu. Kreneš završiti protivnika u trenutku kada za to još nije vrijeme i samo izgubiš snagu. Nakon toga je Itauma praktički postao mrtvo tijelo.
Trebao je prije toga nekoliko rundi boksati drukčije. Ako već čisto pobjeđuješ, prepusti malo inicijative Hrgoviću, kreći se, odmori i kažnjavaj ga kontrama. To bi, po meni, bio pravi način da privede borbu kraju.
S druge strane, mislim da Hrgović nije mogao izabrati boljeg trenera za vođenje ove borbe. Njegov trener vodio je Golovkina, osvajao je titule i vidi se koliko je staložen i sabran. Govorio mu je: 'Pusti ga.' Nije išao grlom u jagode i nije paničario.
Upravo bih mu to i ja govorio. Riječ je o dokazanom treneru, dok je Itaumin kut, ajmo tako reći, bio malo nadobudniji. Ne samo da mislim da su pogriješili nego sam uvjeren da je to bila velika pogreška.
Da sam ja vodio Itaumu, nakon pet dobivenih rundi rekao bih mu: 'Sada jednu rundu stani na loptu.' Tako radimo i u amaterskom, odnosno olimpijskom boksu. Kada prve dvije runde čisto dobiješ, treća često postane manje atraktivna jer počneš boksati defenzivnije. Ne želiš nepotrebno riskirati ono što si već napravio.
Ne mogu vjerovati da su si ovo dopustili. Mislim da ih je dijelom ponijela cijela ta priča o novom Mikeu Tysonu. Itauma nije trebao biti Mike Tyson. Trebao je biti Itauma. Njegove su prednosti brzina i pokretljivost. Po tome bi možda trebao biti više Muhammad Ali nego Mike Tyson. Sve su to, po meni, upropastili lošim taktičkim odlukama.“
'Kabayel bi više odgovarao Hrgi'
Koga biste vi voljeli vidjeti kao sljedećeg Hrgovićeva protivnika? Revanš s Danielom Duboisom, možda nekoga poput Joshue ili Furyja, Franka Sancheza kojeg je spominjao Frank Warren ili nekog drugog?
"Ja bih nekako najviše volio vidjeti Agita Kabayela. Mislim da bi on stilski odgovarao Hrgi. Nije da mu Dubois nije odgovarao, ali Hrgović tada mentalno nije bio na razini na kojoj je bio sada i nije bio potpuno fokusiran. Filipu odgovaraju boksači koji nisu izrazito brzi i pokretljivi. On nije lepršav boksač. Više mu odgovaraju protivnici koji su staloženiji i koji žele ići udarac za udarac. To je nešto što Hrgoviću odgovara. Da se samo nakratko vratim na Itaumu, da je nastavio boksati lepršavo kao na početku, mislim da bi ga Hrgović jako teško uspio anulirati, osim eventualno nekim pojedinačnim udarcem. Itauma je jednostavno bio toliko brz. Zato Filipu više odgovaraju boksači koji nisu izrazito pokretljivi. Volio bih ponovno vidjeti i Duboisa, ali od njih dvojice možda bih ipak više volio Kabayela. Mislim da bi to bio vrlo zanimljiv dvoboj. Međutim, onda dolazimo do drugog problema: tko će to platiti i tko će to gledati? Na kraju se cijela priča ponovno svodi na matematiku. Rekao sam i u 'Maksanovom korneru': 'Da je Hrgović Amerikanac, vrijedio bi pet milijuna.' Ovako dolazi iz Hrvatske, koja jednostavno nije veliko tržište. Nemamo toliko velik sustav iza sebe i ne možemo se lagati oko toga. Njih zanima biznis, zanima ih matematika, prodane ulaznice i pay-per-view. Zato je sve to jako teško. Mislim da će mu prije pokušati pronaći nekoga iz britanskog kruga s kim mogu financijski napraviti veću borbu nego nekoga sa strane. U tom mi je smislu Dubois nekako najlogičniji izbor koji bi oni mogli gurati. Ali ja bih osobno najviše volio vidjeti Agita Kabayela. Baš me zanima kako bi izgledao njegov meč s Hrgovićem. Po meni, više naginjem prema Kabayelu. To je nekako moje viđenje cijele priče.“
Nakon toga ponovno smo se vratili na Filipovo stanje uma i njegovu mentalnu snagu. Što se iz ove borbe može zaključiti o njemu?
"Pokazao je da vjeruje u sebe kada je najteže. Kada se činilo da je gotovo, nije odustao. Primao je udarce, gubio meč, dugo nije uspijevao uzvratiti na pravi način i nije bio konkurentan kao na početku, ali nije prestao vjerovati u sebe. Iskreno, u jednom trenutku dok sam gledao meč bio sam potpuno izvan sebe. Govorio sam: 'Majko Božja, daj tu prednju ruku.' Trebao je puno više raditi prednjom rukom kako bi zatvorio prostor jer je preko nje primao udarce, ali onda se dogodio taj trenutak. Vidjeli ste njegov pogled. Doslovno je izgledao kao ranjena zvijer stjerana uza zid. Kao da je u sebi rekao: 'E, sada ću te slomiti.'
Kada je u devetoj rundi krenuo prema njemu, obojica su već bila mrtva umorna. Filip ga je tada pogledao kao da govori: 'E, sada je došao moj trenutak. Sada ću ti naplatiti sve.' To mi se strašno svidjelo.
Filip je svim sportašima pokazao da nikada ne trebaju prestati vjerovati u sebe. Čak i kada su ih svi otpisali, kada su kladionice protiv njih, kada drugi ne vjeruju u njih i kada je protivnik u tom trenutku bolji u ringu, moraš vjerovati u proces.
Za mene je on definitivno Rocky modernog doba. Muhammad Ali imao je svoj 'Rumble in the Jungle', također jednu od onih borbi u kojima je prolazio kroz teške trenutke, a onda na kraju pronašao put do pobjede. Naravno, ne možemo sada reći da je Hrgović Muhammad Ali jer govorimo o jednom od najvećih boksača svih vremena, ali pokazao je tu odlučnost i vjeru da može pobijediti. Ono što smo gledali bilo je kao film o Rockyju. Da Stallone danas snima takvu priču, mogao bi uzeti ovu borbu kao inspiraciju. Ono što smo gledali protiv Ivana Drage u Rockyju, na neki smo način gledali i ovdje. Takvu je euforiju probudio u svima nama. To vam je kao kada Hrvatska gubi utakmicu, a onda zabije u posljednjim minutama i sve se preokrene.“
'Itauma je pokazao da je životinja'
Tako je nekako izgledalo i nama koji sve promatramo sa strane, a mogu zamisliti kako je bilo ljudima iz boksa.
"Upravo tako. Evo, sada sam se cijeli naježio dok o tome pričam. Da je Filip ovu borbu dobio rutinski, ljudi bi možda govorili: 'Itauma je mlad, nije još dovoljno iskusan', ali Itauma je pokazao da je životinja, da je zvijer, da je brz, agilan i da predstavlja budućnost, a nda je Hrga sve to okrenuo. Napravio je preokret, pokazao svoju snagu i zato je ovo njegova najveća pobjeda. Nitko mu to ne može osporiti. Iz praktički izgubljene situacije došao je do pobjede i pokazao da je upravo taj Rocky modernog doba. To je velika motivacija za naše mlađe generacije jer trebaju nam takvi ratnici. Ne samo zato što je on Hrvat, nego zato što takvi sportaši mogu pokazati mladima da moraju vjerovati u sebe u najtežim trenucima. To je najvažnija stvar.“
Dakle, ova pobjeda može biti velika motivacija mladima koji se danas teško probijaju kroz sustav?
"Apsolutno. Mladi moraju vjerovati. Teška su vremena. Sustav ponekad ne vjeruje u tebe, ne guraju te dovoljno, ne ostvaruju ti se dječji snovi. Možda nemaš priliku putovati, razvijati se ili odlaziti na europska prvenstva. Ova pobjeda može biti ogromna motivacija mlađim generacijama. Ja ću sigurno u svom klubu još dugo pokazivati ovu borbu mladim boksačima. Potpuno je nebitno što će se dalje dogoditi, hoće li Hrgović obraniti pojas ili ujediniti titule. Pokazivat ću im ovu borbu i reći: 'Ovo je primjer kako možete pobijediti kada je sve protiv vas, ako vjerujete u sebe.' To nam često najviše treba. U teškim trenucima ponekad nam treba samo malo motivacije i onda možemo krenuti puno bolje i napraviti puno više.“
Na samom kraju Kadić se osvrnuo i na nastup Luke Plantića.
"Volio bih još istaknuti da je Luka Plantić imao izrazito dobar i težak meč. Gledao sam taj dvoboj i to je praktički bio rat u ringu.
Sudac je prekinuo borbu iako Luka nije bio na podu niti je, po mom mišljenju, bio ozbiljno uzdrman. Bez obzira na poraz, pokazao je da pripada velikoj klasi našeg boksa."
Vjerujem da će se vratiti i ponovno dobiti priliku boriti se za titulu.
"Žalosno je što naši boksači često nemaju priliku takve velike borbe odraditi kod kuće. Mislim da bi im to sigurno bilo nešto lakše i da bi imali dodatnu motivaciju.“