U vrijeme kada većina mladih svoju akademsku i životnu budućnost veže uz Zagreb, studentica nutricionizma, inženjerka prehrambene tehnologije, autorica knjige o prehrani sportaša Food & Focus i certificirana fitness trenerica, Sara Kostović (24) odlučila je krenuti drugim putem.

Iako dolazi iz Trogira, a dio studija završila je u Splitu, danas živi i studira u Osijeku – gradu koji ju je osvojio tišinom, ravnotežom i prostorom za osobni rast. O svojoj odluci otvoreno priča i na društvenim mrežama, gdje često govori o važnosti promišljenih izbora i života izvan ustaljenih obrazaca. Upravo taj iskorak, kako ističe, donio joj je jasnoću, mir i kvalitetu života koju je tražila.

Sara je za Net.hr ispričala zašto je odlučila studirati u Osijeku, kako su je se dojmili Slavonci, a komentirala je i kvalitetu života u Slavoniji te objasnila je li život u tom dijelu zemlje financijski pristupačan studentima.

Foto: Kemijsko-tehnološki Fakultet Split

Život u Osijeku i prijateljstva sa Slavoncima

Nastavak studija u Osijeku nije bio spontana odluka za Saru, već je odluku donijela nakon temeljitog razmatranja, iako se njezin izbor mnogima ne čini uobičajenim.

"Ta odluka nije bila donesena impulzivno, iako se po mnogima ne uklapa u 'društveno prihvatljivu'. Zagreb se često percipira kao jedini 'ispravan' izbor, no mene su oduvijek više zanimala mjesta koja nude prostor za fokus, jasnoću i unutarnji mir. Osijek sam prepoznala kao grad u kojem mogu imati kvalitetniji studentski život, ali i kvalitetniji svakodnevni ritam. U Slavoniju sam dolazila kontinuirano nekoliko godina prije donesene odluke i svaki put bih se vratila pod dojmom koliko je Osijek, iako je četvrti najveći, grad u kojem nije sve preglasno, prebrzo i prenatrpano, nego dovoljno strukturirano da vam ostavi prostor za akademski, profesionalni i osobni rast. Ovdje imam puno prijatelja, suradnika i poznanika. Osijek mi je već ranije pružio brojne prilike, čak i 'na daljinu' pa nisam imala razloga sumnjati da će se to promijeniti preseljenjem", započinje ova studentica nutricionizma.

Kad je riječ o reakcijama obitelji i prijatelja, Sara kaže da su oni koji je dobro poznaju od početka razumjeli njen izbor pa nisu bili iznenađeni.

"Ljudi koji su mi bliski znaju da sam često svojeglava i da, kada imam jasnu viziju, idem za njom bez kompromisa. Ako vjerujem u smjer kojim idem, tuđa mišljenja me ne opterećuju. U tom smislu, Osijek je bio potpuno prirodan nastavak mog načina razmišljanja i izbor koji nije slijedio masu, nego unutarnji osjećaj koji je govorio da je to ispravno za mene u tom trenutku", dodaje.

Posebno emotivno govori o ljudima i načinu na koji su je prihvatili u Slavoniji: "Osijek me osvojio svojom jednostavnošću i nenametljivošću. To je grad koji ne pokušava biti nešto što nije, ali vam istovremeno daje prostor i mir da vi sami postanete najbolja verzija sebe. Upravo ta opuštena atmosfera, bez stalnog pritiska i dokazivanja, ostavila je na mene snažan dojam već pri prvim dolascima. Ljudi su pritom igrali ključnu ulogu. Slavonci su me prihvatili iznimno otvoreno, gotovo odmah i bez zadrške, kao 'svoju'. Sjećam se prvih posjeta ovim krajevima, kada je česta praksa bila prepoznavanje po naglasku, nakon čega bi uslijedili spontani razgovori i razmjena iskustava. Posebno su mi ostala u sjećanju oduševljenja onih koji redovito dolaze na more i s velikim emocijama govore o Dalmaciji. To mi je bio poseban, vrlo stvaran dokaz povezanosti Dalmacije i Slavonije - one povezanosti o kojoj se često govori, a koja je opjevana i u pjesmama, ali se ovdje doista i živi."

UZ STUDIJ I RADI /

Studentica iz Amerike o životu u Hrvatskoj: 'Shvatila sam poantu dugog ispijanja kave'

"Na fakultetu je ta razmjena dodatno dobila jednu simpatičnu dimenziju. Kolegama je dalmatinski naglasak iznimno zanimljiv, a često se trude zapamtiti što više izraza i specifičnih riječi. Nerijetko se to pretvori u male, neformalne 'satove dalmatinskog', gdje se kroz smijeh i razgovor međusobno podučavamo nazivima za različite imenice i pojmove iz svakodnevice. S druge strane, ja upoznajem slavonske izraze i način govora, što dodatno produbljuje osjećaj međusobne bliskosti. Ono što mi je posebno drago jest činjenica da gotovo svi imaju jednu vrlo toplu i lijepu asocijaciju na more. Taj osjećaj radosti, poštovanja i povezanosti prema prostoru iz kojeg dolazim uvijek me razveseli i podsjeti koliko su te regionalne razlike zapravo bogatstvo, a ne prepreka. Sve to zajedno; toplina ljudi, spremnost na pomoć, otvorenost i snažan osjećaj zajedništva - nešto je što se ne može naučiti niti objasniti kroz statistike ili priče. To se jednostavno doživi samim dolaskom u Osijek. Upravo zbog toga ovaj grad za mene nije samo mjesto studiranja ili boravka, već prostor u kojem se čovjek može osjećati prihvaćeno, sigurno i mirno, što je danas iznimno vrijedno", priča Sara.

Foto: Toni Zanne

Troškovi života su manji u Slavoniji 

Osim toga, Trogiranka se dotaknula i troškova života u Slavoniji te je usporedila cijene najma u Osijeku s onima u Splitu, a otkrila je i razliku cijenama namirnica i taksija.

"Cijene su posljednjih godina porasle u cijeloj Hrvatskoj i Osijek nije iznimka, no razlike u odnosu na obalne gradove i dalje su vrlo vidljive. Na moru se često stječe dojam da se sezonske cijene plaćaju tijekom cijele godine, što dugoročno može značajno opteretiti svakodnevni život. Takav način formiranja cijena posebno se osjeti kod osnovnih životnih troškova, poput hrane i usluga, koje su studentima i mladim ljudima ključne za održavanje stabilne rutine. U Osijeku je financijski pritisak ipak nešto manji, što omogućuje veću razinu stabilnosti i osjećaj kontrole nad vlastitim životom. To je posebno važno studentima i mladima koji tek grade svoje životne navike i svakodnevnu organizaciju. Manji troškovi ne znače samo uštedu, već i veću slobodu u planiranju prehrane, aktivnosti i općenito kvalitete života", napominje Sara.

POVRATAK KORIJENIMA /

Iz Perua došla na studij u Dubrovnik. Hrvatska je oduševila, iznenadila je samo jedna stvar

Studentica nutricionizma ističe da ne koristi studentsku menzu te da od početka studiranja u Splitu ima jasno strukturiranu kupovinu i planiranje obroka. "Iz tog iskustva mogu reći da na moru tjednu kupovinu gotovo nikada nisam mogla završiti ispod 40 do 60 eura, čak i kada sam bila vrlo racionalna i fokusirana isključivo na osnovne namirnice. U Osijeku je, s druge strane, realno ostvariti tjednu kupovinu u rasponu od 30 do 50 eura, što na prvi pogled možda ne djeluje dramatično, ali na razini mjeseci i godina čini vrlo osjetnu razliku. Posebno bih istaknula cijene voća i povrća na tržnicama, koje su u Osijeku osjetno niže nego u obalnim gradovima. To je velika prednost za one koji se svjesno trude zadovoljiti adekvatan dnevni unos takvih namirnica i voditi računa o kvaliteti prehrane. Kada su zdrave opcije financijski dostupnije, lakše ih je dugoročno održati kao naviku, a ne kao povremeni izbor", navodi.

"Što se tiče prijevoza, osobno se nisam često koristila taksi uslugama, no pozitivne dojmove o priuštivosti taksija u Osijeku prenijela mi je obitelj nakon dolaska, kao i prijateljice koje su studentice i redovito koriste takav oblik prijevoza. U usporedbi s cijenama na moru, taksi se u Osijeku doživljava kao realna i prihvatljiva opcija. Iako rast cijena pogađa sve dijelove zemlje, rekla bih da život u Osijeku i dalje nudi financijski pristupačniji okvir za studente i mlade ljude, što dugoročno može imati vrlo pozitivan utjecaj na kvalitetu života, osjećaj sigurnosti i mogućnost planiranja budućnosti", tvrdi Sara i dodaje kako još nije imala priliku koristiti javni prijevoz jer se najčešće krećem osobnim automobilom ili pješice, što je u Osijeku vrlo izvedivo.

Slavonska hrana i gostoljubivost

Često se govori kako se u Slavoniji najbolje jede, da su ondje najbolje fešte, da su Slavonci iznimno gostoljubivi te da uvijek sve dočekaju širokih ruku, a s time se slaže i Sara.

"Slavoniju zaista treba doživjeti kako bi se mogla u potpunosti razumjeti. Dobre hrane ima doslovno na svakom koraku, no najljepši dio tog iskustva otkriva se tek onda kada vam domaćini pokažu svoje male, skrivene adrese i podijele tradicijske recepte koji se često prenose generacijama. Upravo u tim trenucima shvatite da hrana ovdje nije samo obrok, već važan dio identiteta i odnosa među ljudima. Najljepšu slavonsku hranu kušala sam upravo tijekom posjeta prijateljima. Njihovi roditelji u kuhanju na poseban način spajaju tradiciju i moderniji pristup, pritom se iskreno trude prilagoditi jelovnik i nama koji imamo određene prehrambene restrikcije. Ta razina pažnje i gostoljubivosti ostavila je na mene snažan dojam jer pokazuje koliko je važno da se svatko za stolom osjeća dobrodošlo i ravnopravno", ističe.

"Od slavonskih običaja imala sam priliku prisustvovati i proslavi takozvanog 'kirvaja' kod prijateljice u njezinu rodnom mjestu. Tamo sam se upoznala s izvedbom kola, tradicionalnim nošnjama i bogatom blagdanskom trpezom, ali i uočila brojne razlike u načinu obilježavanja određenih blagdana u odnosu na Dalmaciju. Ipak, ako mene pitate, upravo su te razlike ono najljepše. Volim upoznavati sve ono što mi je do tada bilo nepoznato, a kroz brojne razgovore s ljudima iz ove sredine uvjerila sam se da je taj interes obostran. Slavonci poznaju iznenađujuće mnogo dalmatinskih običaja i ne skrivaju želju da o njima čuju još više. Upravo u tim trenucima shvatite da se ovdje ne radi samo o hrani ili proslavama, već o kulturi dijeljenja, otvorenosti i istinskog zajedništva. To je iskustvo koje se ne može ispričati u jednoj rečenici, već se gradi kroz susrete, stolove, razgovore i međusobno poštovanje. Upravo zbog toga ostaje trajno urezano u sjećanje", naglašava Sara.

Jedna od tradicija Osječana i ostalih stanovnika tog grada je subotnje jutro provesti u kafiću na promenadi, stoga ne čudi da i Saru zovu na takva druženja. "Jutarnju kavu na promenadi nikada ne odbijam. Ipak, moj raspored često je vrlo dinamičan pa subote ujutro nisu uvijek slobodne. No upravo takvi trenuci, kada uspijem usporiti i promatrati grad, daju posebnu vrijednost boravku u Osijeku", kaže.

Studij nutricionizma i zdrav način života

"Od djetinjstva sam na prilagođenim jelovnicima zbog nutritivnih alergija i dijagnosticirane hipotireoze. Upravo to osobno iskustvo s hranom bilo je presudno. Često kažem da nisam ja izabrala nutricionizam – već je on izabrao mene", govori Sara o izboru studija. Koliko voli svoj smjer dokazuje i na društvenim mrežama na kojima pratiteljima dijeli recepte. "Jednostavnost je moj izbor. U užurbanom ritmu života, praktični i dobro organizirani obroci omogućuju kontinuitet i ravnotežu."

"Moje prehrambene navike ostale su uglavnom iste, no to ne znači da dobro slavonsko jelo odbijam. Dapače, trudim se upoznati lokalnu kuhinju i dati joj prostor, pogotovo kada dolazi iz autentičnog okruženja i priprema se s pažnjom. Tijekom boravka u Slavoniji isprobala sam brojne specijalitete, a većina mi je bila vrlo ukusna i zanimljiva, upravo zbog bogatstva okusa i tradicionalnih kombinacija. Posebno bih izdvojila svinjske obraze u umaku od šljiva, jelo koje me ugodno iznenadilo teksturom i skladom slatkih i slanih nota. Takva jela pokazuju koliko slavonska kuhinja može biti promišljena i sofisticirana, iako se često percipira isključivo kao teška ili preobilna. Uz to, posebno mi je ostala u sjećanju panna cotta bez dodanog šećera, koju sam po prvi put imala priliku pronaći upravo u restoranu u okolici Osijeka. To mi je bio lijep primjer kako se tradicionalna i suvremena gastronomija mogu spojiti na kvalitetan i nutritivno svjesniji način. Kao nutricionistica u nastajanju, uvijek naglašavam važnost umjerenosti i svjesnog pristupa hrani. Smatram da nijedna kuhinja sama po sebi nije problematična - problem nastaje tek onda kada se izgubi ravnoteža. Hrana treba biti izvor užitka, ali i gorivo za tijelo, a upravo takav odnos prema prehrani nastojim njegovati i promovirati. U tom smislu, slavonska kuhinja mi je poslužila kao dobar podsjetnik da se tradicija i zdraviji izbori ne isključuju, već se mogu nadopunjavati. Kada se jede s mjerom, razumijevanjem i poštovanjem prema vlastitom tijelu, tada i najbogatija jela imaju svoje mjesto u uravnoteženoj prehrani", pojašnjava kako se slavonska kuhinja uklopila u njezinu svakodnevicu.

Foto: Luka Mladinić

Kvaliteta života u Slavoniji

Unatoč čestim predrasudama o iseljavanju i "uspavanosti" grada, Sara Osijek opisuje kao sredinu punu potencijala.

"Osijek je daleko življi nego što mu se često pripisuje. Ovdje se i dalje jako lijepo živi i postoje brojne prilike za one koji su spremni preuzeti inicijativu. Žao mi je koliko stereotipa prati ovaj grad i cijelu Slavoniju. Voljela bih da se više mladih ljudi, posebno studenata, odvaži izaći iz ustaljenih obrazaca i dati priliku sredini koja možda nije svima asocijacija prvog izbora, ali može biti pravi izbor. Upravo iz takvih odluka rađa se autentičnost, a ona uvijek donosi promjenu. Naravno da mi Split nedostaje. Ja sam dijete mora i taj dio mene nikada ne nestaje. Dalmatinka u meni prepoznaje se na kilometre i to nosim sa sobom gdje god bila", napominje Sara.

Mnogi građani znaju hodati od Retfale do Tvrđe pa čak i do Donjeg grada kada je lijepo vrijeme. Ako ne onda svakako bicikliraju. Ova studentica također je doživjela Osijek kao grad koji potiče kretanje, šetnje i boravak na otvorenom, po čemu je i poznat.

"Apsolutno je riječ o gradu koji se može prehodati. Iako zbog nedostatka vremena još nisam imala priliku doslovno proći cijeli Osijek pješice, vrlo je jasno da grad prirodno potiče kretanje, boravak na otvorenom i aktivan način života. Sve je nekako dostupno, povezano i prilagođeno čovjeku, bez osjećaja žurbe ili preopterećenosti. Često sam s prijateljima odlazila u večernje šetnje uz Dravu, koje su s vremenom postale mala rutina i način opuštanja nakon obaveza. U trenucima kada posebno nedostaje blizina mora, rijeka na neki način pokuša odraditi kompenzaciju. Naravno, more je more, ali Drava ima jednu posebnu mirnoću koja smiruje i poziva na usporavanje. Sjećam se jednog obilaska uz Dravu kada sam prijateljicama sa sjetom pričala o moru. Iz tog razgovora spontano se razvila interna šala kako ne bi bio problem ni 'posoliti rijeku', samo da bih se osjećala kao kod kuće - naravno, uz puno smijeha. To je bilo još prije samog preseljenja, ali mi je ostalo u lijepom sjećanju. Nije samo mogućnost kretanja ili urbana struktura grada njegova prednost, već prije svega ljudi i njihovi karakteri. To su osobe koje će se iskreno potruditi, ponekad i kroz šalu, da se svatko osjeća prihvaćeno, ugodno i dobrodošlo. Taj osjećaj 'kao kod kuće' ne dolazi od prostora samog po sebi, već od ljudi koji ga čine", objašnjava.

Na kraju je otkrila hoće li se nakon završetka studija vratiti raditi u struci u Dalmaciju ili je možda razmišljala o ostanku u Osijeku.

"Plan je vratiti se na more, ali Osijek će zauvijek imati posebno mjesto u mom životu. Ne sumnjam da će suradnje i dolasci ostati stalni dio mog profesionalnog i osobnog puta", zaključuje Sara Kostović.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

ZA NET.HR /

Kineskinja Rebecca o životu s Hrvatom: 'Zajedno kuhamo i obavljamo kućanske poslove’

POGLEDAJTE VIDEO: Marharyta iz Ukrajine sreću je pronašla u Zagrebu: 'To je bila jedna od najboljih odluka'