Čula je prodoran zvuk: Preživjela je udar struje od 33.000 volti na visini od 600 metara
Nakon mjeseci provedenih u bolnici i godina borbe s posljedicama, Rebecca je pronašla način da svoju najtežu životnu priču pretvori u razlog da nastavi naprijed
Desetljeće nakon teške nesreće koja joj je zauvijek promijenila život, Rebecca Hay odlučna je izgraditi budućnost koja nadilazi traumu koja je obilježila njezin život. U trenutku kada je snimila nasmiješeni selfie u balonu na vrući zrak, na visini od 600 metara, nije slutila da je samo nekoliko trenutaka dijeli od nesreće.
Balon je udario u dalekovod, a strujni udar od 33.000 volti zapalio je nju i košaru u kojoj se nalazila, uzrokovavši joj teške opekline. Danas, 32-godišnja majka iz Northamptona, javno govori o svom iskustvu s ciljem podizanja svijesti o posljedicama traume i pružanja inspiracije drugima koji se suočavaju s vlastitim izazovima, piše LADbible.
Sjećanje na nesreću
Nesreća se dogodila 22. svibnja 2016. godine u blizini Earls Bartona. Rebecca, tada 22-godišnjakinja, prisjeća se traumatičnih događaja.
Prema njezinim riječima, uvidjevši da se približavaju dalekovodima i da je sudar neizbježan, instinktivno je zauzela zaštitni položaj. Uhvatila se za ručke, lagano savila koljena i zatvorila oči. Opisala je prodoran, pucketav zvuk struje koju je osjetila kako joj prolazi tijelom, grčeći svaki mišić. Zbog snažnog grča vrištala je kroz stisnutu čeljust, dok joj je glava bila zabačena unatrag, istežući vrat do krajnjih granica.
Nakon udara, opasnost nije prošla. Strahujući za život, uspjela se podići na noge i tada je shvatila da košara gori, kao i njezina odjeća. Balon se na kraju srušio na polje, a hitne službe brzo su stigle na mjesto događaja. Rebecca je helikopterom prevezena u bolnicu. U sjećanje joj se urezala misao kako joj je ruka amputirana od siline udara, budući da je nije osjećala. Događaji tog jutra, kao i svijest o tome što se moglo dogoditi, poput eksplozije na stotinama metara visine, ostavili su duboke i trajne posljedice.
Dugotrajan i bolan oporavak
Rebecca je hitno prevezena u bolnicu u Birminghamu. Zadobila je teške opekline na više od 20 posto tijela, uključujući lice, ruke, noge, laktove i stražnjicu. Uslijedili su mjeseci rehabilitacije, bolnih previjanja i višestrukih transplantacija kože. Ovisila je o tuđoj pomoći; majka ju je morala kupati, a partner Brett previjati joj rane.
Proces liječenja opeklina opisala je kao iznimno težak. Objasnila je kako je izgubila neovisnost koju je imala kao 22-godišnjakinja. Iako su je okarakterizirali kao hrabru i snažnu, sama se nije tako osjećala. Većinu vremena samo je slijedila upute, smatrajući da nema drugu alternativu. Istaknula je kako bi, iz njezine tadašnje perspektive, smrt bila lakša opcija te da se "biti živ" i "biti dobro" pokazalo kao dvije potpuno različite stvari.
Godinama kasnije, Rebecca je pokrenula sudski postupak protiv tvrtke koja je organizirala let, Sackville Balloon Flying Group, tražeći odštetu od milijun funti (više od milijun eura). Tvrtka je priznala odgovornost, no osporavala je iznos.
Nevidljive rane i borba s vlastitim umom
Fizički oporavak bio je samo početak borbe. Nakon nesreće, Rebecci je dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), a kasnije i bipolarni poremećaj tipa 1, nakon što je doživjela akutnu psihotičnu epizodu zbog koje je mjesecima bila hospitalizirana.
Priznala je kako je usavršila prikrivanje svog stanja u javnosti, dok se privatno suočavala s teškim psihičkim posljedicama. Gotovo sve je doživljavala kao potencijalnu opasnost: vatra, zvukovi, letenje, gužve, vožnja automobilom pa i sam život. To je stanje opisala kao iznimno iscrpljujuće.
Njezina je obitelj strahovala da se Rebecca nikada neće u potpunosti oporaviti. Rebecca ističe kako je njezino mentalno zdravlje i dalje krhko te zahtijeva stalnu brigu. Naučila je razvijati samosvijest i svakodnevno se trudi ostati dobro, prvenstveno kako bi bila dobra majka, što joj je postao najvažniji životni cilj.
Pisanje kao spas i život bez kompromisa
U nastojanju da procesuira svoje misli i traumu, Rebecca je počela voditi dnevnik. Pisanje se pokazalo kao ključan terapijski alat. Njezine bilješke sada postaju memoari pod nazivom "A Sky Full of Scars - Hot Air, Hard Truths and Hope Anyway" (Nebo puno ožiljaka - Vrući zrak, teške istine i nada unatoč svemu).
Iako su bolni ožiljci, fizički i psihički, i dalje prisutni, Rebecca je odlučila ne odgađati život. Zajedno sa suprugom Brettom i sinom Harleyem, prodala je kuću i sada putuje Europom u kamperu.
Naglašava kako više ne želi ograničavati svoj život zbog straha od mogućeg pogoršanja. Umjesto da čeka potpuno izlječenje kako bi počela živjeti, prihvatila je svoje trenutno stanje kao najbolje moguće i odlučila raditi s onim što ima.
POGLEDAJTE GALERIJU