1. Jedna žena koja živi s majkom je rekla: "Nikad se nisam odselila. Imam 32 godine i živim s mamom. Nema koristi od iseljavanja. Plaćam mami 'stanarinu', sama kupujem hranu, sama plaćam račune i dijelim račune za kuću. Ona mi daje moju privatnost i tretira me kao cimericu!" Zatim je dodala: "Zašto bih željela dati svoj novac nekom drugom za najam i sjediti u jednosobnom stanu kada imam cijeli podrum i dvorište? Ili podijeliti stanarinu s hrpom drugih nepoznatih cimera? Za mene ima smisla živjeti kod kuće."

2. Jedan muškarac je rekao: "Postoji pretpostavka da smo djeca u odraslim tijelima koja i dalje puštaju roditelje da čiste za nama, kuhaju za nas itd. Plaćam stanarinu mami, radim većinu kućanskih poslova, plaćam pola svih namirnica i kuham 90% vremena." Zatim je dodao: "Jednostavno si ne mogu priuštiti da živim u svom gradu pa zašto onda živjeti sa strancem kojeg bih na kraju mogao mrziti umjesto sa svojom mamom, za koju znam da se slažem s njom?"

3. "Neki od nas nemaju izbora. Ja sam invalid i živim s majkom jer nisam sposoban zadržati posao s punim radnim vremenom i priuštiti si svoj stan. "Osjećam se tako neugodno kad god netko pita o mojoj životnoj situaciji jer znam da će to uključivati osuđivanje i vjerojatno cijelo objašnjenje mojeg invaliditeta, što ne bi trebalo biti potrebno te uključuje još više osuđivanja."

4. Doktorandica je rekla svoju priču: "Dobivam puno osuda jer živim s ocem u dobi od 27 godina. Uselila sam se kad sam otišla na postdiplomski u blizini, a ostala sam ovdje jer mi štedi toliko novca. Jedna od zabludi je ta da zato što živim kod kuće ili ne zarađujem dovoljno da živim sama ili želim da mi moji roditelji sve plaćaju. Živim kod kuće kako bih uštedjela novac pa kad budem spremna kupiti nekretninu, to mogu i učiniti. Također radim na puno radno vrijeme i imam odvojeni honorarni posao. Živjeti s roditeljima ne znači da sam lijena!"

12. Trošite s kreditne kartice samo stvari kojih ćete se moći sjetiti za 3 mjeseca. Ako pogledate koliko dugujete i ne možete se sjetiti na što ste ga potrošili, nije bilo ništa vrijedno.

6. Razvedena žena i majka je priznala: "Morala sam se vratiti kući sa svojim djetetom nakon razvoda. To je bio izbor zato što nisam morala plaćati stanarinu dok sam plaćala brigu o djetetu (koja košta više od stanarine), a i moje dijete ima sjajan odnos s bakom i djedom. Još uvijek rješavam sve svoje 'odrasle' obaveze, račune, namirnice, pranje rublja, karijeru itd. Uz sigurnost da imamo krov nad glavom dok se vraćam na pravi put nakon velike životne promjene."

7. Razočarani sin je rekao: "Moj tata nije shvaćao da mogu zarađivati više od njih i da još uvijek trebam živjeti pod njihovim krovom. Imao sam ogroman školski dug i preselio sam se kući nakon psihičkog sloma, a okruženje u kojem sam bio zaglavljen tijekom covida bilo je i još uvijek je vrlo toksično. Možemo biti dobro s obzirom na prihode i još uvijek se borimo s financijskim problemom. Više ne razgovaram s jednim od svojih roditelja jer nisu mogli podnijeti da oni ne zarađuju najviše. Radije bih živio bez svog auta. Oni sada niti ne znaju gdje živim. "

8. Jednom muškarcu je život s roditeljima bio pakao: "Zbog osobnih i obiteljskih problema, preselio sam se k majci. Živjeli smo zajedno oko tri godine. Bile su to tri godine pakla. Ne ulazeći u detalje, konačno sam jednog dana otišao i više se nisam vratio. Od tada nisam razgovarao s njom. Prekidanje veza s njom bilo je jedno od najboljih iskustava samopomoći u mome životu."

9. Samohranoj majci se svidio takav život: "Bila sam samohrana majka u svojim ranim 20-ima bez ijednog pojma što da radim. Moja majka je poštovala moj prostor kao odrasla osoba i roditelj, a istovremeno me podržavala emocionalno i financijski. Sada sam u srednjim 30-ima, ponovno sam udana i u vlastitom domu, a ponekad mi još uvijek nedostaje život s njom."

10. Razočarana kći je rekla: "Kod moje mame su još uvijek vrijedila 'njezina kuća, njezina pravila'. Nisam smjela otići, a da joj ne kažem kamo idem, umalo su me izbacili kad sam ostala preko noći kod dečka, moj krevet nije bio više moj krevet, bio je njezin. Moja je soba bila mamina. Sve što sam mislila da imam u kući svojih roditelja nije bilo moje kad sam postala odrasla."

11. Član velike obitelji je rekao: "Živim u seoskoj Panami. U mom slučaju, živim u peterokatnici s cijelom svojom obitelji (roditelji, sestra i ja smo na prvom katu, sve moje tete, stričevi, rođaci, djedovi i bake su iznad nas). Mislim da je to jedna od najboljih stvari koja se ikada dogodila našoj obitelji. Znamo da se možemo osloniti jedni na druge u bilo čemu, a ja ne osjećam pritisak da napustim svoj dom. Poštujemo granice i privatnost jedni drugih. U mojoj je zemlji također normalno ne iseliti se iz obiteljske kuće dok se ne oženiš ili dok ne budeš mogao stati na svoje noge bez velikih dugova."

12. Jednoj ženi je život s majkom bio najbolja opcija: "Moja starija majka i ja mogli smo si priuštiti samostalan život, ali smo odlučile živjeti zajedno i obje smo bolje. Ona je u dobroj formi za 78 godina, ali ima nekih fizičkih i kognitivnih problema te su svi - ona, ja i moja braća i sestre - sretniji što ne živi sama. Neki me ljudi pokušavaju optužiti što živim s mamom, ali mišljenje nekoga tko bi brigu za starije koristio protiv druge osobe je netko čije mišljenje se ne računa."

13. Nekima je nemoguće kupiti stan ili kuću: "Mislim da to uvelike ovisi o obitelji kakvu imate, ali za mene je to stalni osjećaj pritiska. Živim i radim u području gdje gotovo da nema dostupnih kuća, a kada jesu, odmah su prodane. Tema o tome koliko dugo ću živjeti s roditeljima, mogu reći dok ne dobijem odobrenje za kuću. Sada skoro svakodnevno imamo razgovore, a ja sam stalno tjeskoban i pod stresom koliko ću još trebati ostati kod svojih roditelja."