U vremenu kada je internet postao sastavni dio svakodnevice djece i mladih, sve češće se susrećemo s problemom vršnjačkog nasilja koje se seli iz školskih hodnika na ekrane mobitela i računala. Riječ je o cyberbullyingu – nasilju koje se događa putem digitalnih platformi, a koje može imati ozbiljne i dugotrajne posljedice za mentalno zdravlje djece. Iako se radi o relativno novom obliku nasilja, podaci pokazuju da je njegova prisutnost u društvu sve izraženija.

Prema najnovijim istraživanjima, svako šesto dijete u Hrvatskoj doživjelo je neki oblik nasilja putem interneta, bilo da se radi o vrijeđanju, prijetnjama, isključivanju iz online zajednica ili dijeljenju neprimjerenih sadržaja. Ujedno, statistike Ministarstva unutarnjih poslova upozoravaju na zabrinjavajući trend – od početka školske godine 2024./2025. do travnja 2025. zabilježeno je više od tisuću slučajeva u kojima su maloljetnici bili žrtve ili počinitelji nasilja, uključujući i ono na internetu.

Ovi podaci jasno pokazuju koliko je važno otvoreno razgovarati o toj temi i poticati sustavnu edukaciju, kako među učenicima, tako i među roditeljima i školskim djelatnicima. Budući da granica između stvarnog i virtualnog svijeta za djecu gotovo više ne postoji, prijetnje i uvrede upućene online imaju jednaku težinu kao i one izrečene uživo. Upravo zato je ključna rana intervencija, prepoznavanje znakova nasilja i pravovremena reakcija okoline. O toj temi razgovarali smo s voditeljem Centra za sigurniji internet Ivanom Ćaletom, koji svakodnevno radi s djecom i mladima. On pojašnjava razmjere problema i načine na koje se s njime možemo učinkovito suočiti.

Kako biste definirali vršnjačko nasilje na internetu?

Vršnjačko nasilje na internetu definiramo kao svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili grupe putem digitalnih tehnologija kao što su pametni telefoni, računala i tableti, a usmjereno je prema osobi koja se teško može obraniti. Ključni elementi ove definicije su namjera da se nekome naudi, ponavljanje ponašanja koje stvara osjećaj konstantne prijetnje te neravnoteža moći između počinitelja i žrtve, koja je u online okruženju često dodatno naglašena anonimnošću ili širokim dosegom publike. Za razliku od fizičkog nasilja koje je ograničeno vremenom i prostorom, cyberbullying nažalost nema takvih ograničenja, stvarajući osjećaj da za žrtvu nigdje nema sigurnog utočišta. Digitalni tragovi, poput uvredljivih komentara, slika ili videa, mogu ostati trajno zabilježeni na internetu, produžujući patnju žrtve i nakon što je inicijalni čin nasilja već prestao.

NAUČITE KAKO POMOĆI /

Psihologinja savjetuje: 'Ovo je jedini sasvim jasan znak da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja'

U kojoj dobi najčešće započinje cyberbullying među djecom i mladima?

Prvi oblici cyberbullyinga javljaju se sve ranije – često već u dobi od 10 do 12 godina, kada djeca dobivaju prve pametne telefone i aktivnija su na mrežama. Najizraženiji je u adolescenciji, kada mladi traže svoje mjesto u društvu i osjetljiviji su na vršnjačko mišljenje. 

Koliko je rasprostranjeno vršnjačko nasilje putem interneta u odnosu na tradicionalne oblike nasilja?

Cyberbullying nije nužno češći, ali se često isprepliće s tradicionalnim nasiljem. Ono što krene u školi, nastavlja se online i obrnuto. Digitalno okruženje postalo je samo još jedan novi teren za ispoljavanje starih obrazaca ponašanja, ali s važnom razlikom. Potencijalna publika ovakvih ponašanja je neusporedivo veća, a osjećaj odgovornosti počinitelja često je smanjen zbog percipirane anonimnosti i fizičke udaljenosti.

Koje su najčešće vrste vršnjačkog nasilja na internetu?

U praksi se susrećemo s čitavim spektrom različitih vrsta online nasilja. Najčešće su to verbalni napadi poput slanja uvredljivih i prijetećih poruka, širenje zlonamjernih glasina i tračeva te objavljivanje neugodnih ili sramotnih fotografija i videozapisa bez pristanka osobe. Također, često se susrećemo s namjernim isključivanjem iz online grupa u aplikacijama za dopisivanje, što predstavlja najnoviji oblik društvene izolacije, kao i s kreiranjem lažnih profila u ime žrtve s ciljem njezinog sramoćenja. 

Kako se razlikuju oblici cyberbullyinga na različitim platformama?

Svaka platforma nosi svoje specifičnosti. Na Instagramu, primjerice, nasilje se često manifestira kroz uvredljive komentare ispod fotografija, slanje neprimjerenih poruka ili kreiranje "hate" profila posvećenih jednoj osobi. TikTok, sa svojom kulturom videa i izazova, može postati platforma za ismijavanje i ponižavanje slično kao i Instagram s profilima gdje djeca ismijavaju jedni druge. Snapchat, zbog svoje prirode nestajućih poruka, može stvoriti lažan osjećaj sigurnosti, no snimke zaslona omogućuju trajno bilježenje i distribuciju štetnog sadržaja.

Foto: Shutterstock

Je li moguće da žrtva ni ne zna da je izložena cyberbullyingu?

Upravo je jedan od najzabrinjavajućih aspekata cyberbullyinga mogućnost da žrtva isprva ni ne zna da je izložena nasilju. To se događa kada se nasilje odvija u zatvorenim grupama za dopisivanje kojima žrtva nema pristup. Primjerice, grupa vršnjaka može stvoriti WhatsApp ili Discord grupu u kojoj ismijavaju nekoga i dijele sramotne sadržaje o toj osobi. Žrtva može primijetiti promjenu u ponašanju vršnjaka prema njoj u stvarnom svijetu, ali ne može shvatiti izvor problema sve dok joj netko od članova grupe ne otkrije što se događa ili dok sadržaj ne procuri u javnost.

Koji su najčešći razlozi zbog kojih djeca pribjegavaju nasilju putem interneta?

Razlozi zbog kojih djeca pribjegavaju ovakvom ponašanju su različiti i individualni. Često je u pozadini želja za popularnošću, dokazivanjem moći i dominacije unutar vršnjačke skupine. Počinitelji se ponekad osjećaju nevidljivo ili nemoćno u drugim aspektima svog života, pa im agresivno ponašanje online pruža prividan osjećaj kontrole i važnosti. Društveni pritisak i želja za pripadanjem igraju ogromnu ulogu. Dijete se može prikloniti počinjenju nasilja iz straha da i samo ne postane žrtva ili jednostavno da bi bilo prihvaćeno od strane "popularne" grupe. Ne smijemo zanemariti ni utjecaj obiteljskog okruženja. Djeca koja odrastaju u okruženju gdje nedostaje empatije i konstruktivne komunikacije, gdje se sukobi rješavaju agresijom ili gdje su i sama žrtve zanemarivanja ili zlostavljanja, u većem su riziku da će i sama nekada razviti nasilne obrasce ponašanja, koje onda preslikavaju u svoje offline i online interakcije.

Kako društveni pritisak i želja za pripadanjem utječu na ponašanje nasilnika?

Djeca često pribjegnu nasilju kako bi bila prihvaćena u “popularnoj” skupini ili iz straha da će i sama biti meta.

U kojoj mjeri obiteljsko okruženje i odgoj utječu na razvoj nasilnog ponašanja?

Svakako da utječe, no nije pravilo. Djeca koja odrastaju bez empatije i konstruktivne komunikacije, u okruženju nasilja ili zanemarivanja, sklonija su razviti nasilne obrasce ponašanja koje prenose i u online svijet.

Koje su moguće psihološke i emocionalne posljedice cyberbullyinga?

Posljedice koje cyberbullying ostavlja na žrtvu su, naravno, duboke i dugotrajne. Na psihološkoj i emocionalnoj razini, djeca i mladi mogu razviti simptome anksioznosti, depresije, osjećaj srama, krivnje i beznadnosti. Gubitak samopouzdanja i samopoštovanja je gotovo neizbježan. 

SAVJETI RODITELJIMA /

Psihologinja o žrtvama vršnjačkog nasilja: 'Dijete će manje vjerovati u sebe i svoje sposobnosti'

Kako cyberbullying može utjecati na školski uspjeh i društveni život djeteta?

Upravo gubitak samopoštovanja i samopouzdanja direktno utječe na djetetov školski uspjeh. Žrtve cyberbullynga se često teško ne mogu koncentrirati na učenje, a ponekad izbjegavaju i odlazak u školu kako bi izbjegli susret s nasilnicima, što dovodi do pada ocjena. Društveni život im također trpi, jer se žrtva povlači u sebe, gubi povjerenje u ljude i postaje izolirana. 

Postoje li dugoročne posljedice, čak i nakon prestanka nasilja?

Nažalost, posljedice ne nestaju uvijek s prestankom nasilja, nego mogu ostati prisutne godinama, utječući na stvaranje budućih odnosa i općenito na kvalitetu života. U najtežim slučajevima, cyberbullying može dovesti i do samoozljeđivanja ili suicidalnih misli.

Koju ulogu ima sustav u prevenciji i rješavanju slučajeva?

Uloga sustava u prevenciji i rješavanju ovih slučajeva je jako važna, ali često nedovoljno koordinirana. Škole, Hrvatski zavod za socijalni rad, policija i zdravstvene ustanove moraju još kvalitetnije surađivati. Učinkovite strategije prevencije i reakcije moraju biti sveobuhvatne i holističke. U školama je nužno stvaranje atmosfere nulte tolerancije na nasilje, uz jasno definirane protokole za prijavu i postupanje u slučajevima cyberbullyinga. Potrebno je osnažiti i ulogu djece koja svjedoče nasilju, jer djeca često ne reagiraju iz straha ili nesigurnosti. Treba ih ohrabriti da nasilje prijave odrasloj osobi od povjerenja, bez straha od odmazde. Edukacija je temelj svega. Djecu od najranije dobi treba učiti o digitalnom građanstvu, empatiji, prepoznavanju rizika i sigurnom korištenju interneta. Roditelje je potrebno educirati o platformama koje njihova djeca koriste, o znakovima koji mogu upućivati na to da je dijete žrtva ili počinitelj nasilja te o načinima na koje mogu razgovarati s djetetom o ovim teškim temama. Nastavnici trebaju biti opremljeni znanjima i vještinama za prepoznavanje i adekvatno reagiranje na cyberbullying.

Koje su učinkovite strategije za prepoznavanje i suzbijanje cyberbullyinga?

Iznimno je važno u školama jasno definirati nultu toleranciju svih vrsta nasilja, zatim aktivno provoditi edukaciju djece o digitalnom građanstvu i empatiji  te usporedno s tim osnaživati nastavnike da prepoznaju nasilje i odmah reagiraju. I u konačnici edukacija roditelja da upoznaju platforme koje djeca koriste i prepoznaju prve znakove nasilja nad djecom. 

Kako se može educirati djecu, roditelje i nastavnike?

Kao što sam naveo ranije, mjere prevencije treba provoditi na svim razinama. Djeci treba od najranije dobi pokazati kako sigurno koristiti internet i prepoznati rizike. Roditelje treba učiti o platformama i komunikaciji s djecom. Nastavnike treba opremiti znanjem i vještinama za reagiranje.

Koji su savjeti za roditelje djece žrtava cyberbullyinga?

Za roditelje čije je dijete postalo žrtva, prvi i najvažniji savjet je da ostanu smireni i pruže djetetu bezuvjetnu podršku. Saslušajte dijete bez osuđivanja i dajte mu do znanja da nije krivo za ono što mu se događa. Sačuvajte dokaze (snimke zaslona poruka, komentara ili profila) i nemojte djetetu zabraniti korištenje interneta, jer bi to moglo shvatiti kao kaznu. Umjesto toga, zajedno s djetetom blokirajte počinitelja i prijavite nasilje administratorima društvene mreže. Ovisno o težini situacije, obratite se razredniku i stručnoj službi škole. Ako nasilje uključuje prijetnje, ucjene ili dijeljenje eksplicitnog sadržaja, ne oklijevajte kontaktirati policiju. Za stručnu pomoć i savjetovanje, roditelji i djeca se uvijek mogu obratiti nama u Centru za sigurniji internet putem naše besplatne savjetodavne linije za pomoć na broju 0800 606 606. Važno je da djeca osjete da nisu sama i da postoje odrasle osobe koje su tu da im pomognu prebroditi teška iskustva.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.