Kolijevka Praznika rada: Ulice pričaju o napretku, spomenici i tajni tuneli šapuću o sukobima
Ovaj američki velegrad nosi i jednu dublju, globalno važnu priču. Chicago je kolijevka Međunarodnog praznika rada, a 1. svibnja slavi se u spomen na tragične događaje koji su se u njegovim ulicama odigrali prije više od 130 godina
Kada pomislimo na Chicago, prve asocijacije obično su visoki neboderi koji paraju nebo, vjetar koji briše s jezera Michigan, legendarni Al Capone i zvuk jazza koji se probija iz zadimljenih barova. No, ovaj američki velegrad nosi i jednu dublju, globalno važnu priču. Chicago je kolijevka Međunarodnog praznika rada, a 1. svibnja slavi se u spomen na tragične događaje koji su se u njegovim ulicama odigrali prije više od 130 godina, zauvijek mijenjajući borbu za radnička prava.
Krvavi put do osmosatnog radnog dana
Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno brutalnim uvjetima rada. Radni dan trajao je i do 18 sati za mizerne plaće, a dječji rad bio je uobičajen. Vrhunac nezadovoljstva dogodio se 1. svibnja 1886. godine, kada je na ulice Chicaga izašlo oko 40.000 radnika, ujedinjenih pod jednostavnom, ali tada revolucionarnom parolom: "Osam sati rada, osam sati odmora, osam sati za obrazovanje i kulturu".
Prosvjedi su trajali danima, a napetost je rasla. Trećeg svibnja, ispred tvornice McCormick Harvesting Machine Company, policija je intervenirala kako bi zaštitila štrajkolomce, otvorivši vatru na radnike. Jedan je čovjek ubijen, a mnogi su ranjeni. Kao odgovor, anarhistički i radnički vođe, među kojima i August Spies, organizirali su za sljedeći dan, 4. svibnja, mirni skup na gradskom trgu Haymarket.
Skup je počeo mirno, a prisustvovao mu je čak i tadašnji gradonačelnik Carter Harrison, koji je kasnije potvrdio da nije bilo razloga za intervenciju. Kako je večer odmicala i počela padati kiša, većina okupljenih se razišla. Upravo tada, na trg je umarširalo 176 policajaca s naredbom da se preostala gomila raziđe. U tom napetom trenutku, netko iz mraka bacio je dinamitsku bombu prema policijskim redovima. Uslijedio je kaos. Odjeknula je eksplozija, a policija je, u panici i bijesu, počela neselektivno pucati. U nasilju koje je uslijedilo poginulo je sedam policajaca i najmanje četiri civila, dok je na desetke ljudi ranjeno. Do danas nije sa sigurnošću utvrđeno tko je bacio bombu, a teorije sežu od anarhista-provokatora do policijske namještaljke.
Sudski proces kao farsa i spomenici koji se svađaju
Nakon krvoprolića na Haymarketu, uslijedila je masovna histerija i val ksenofobije usmjeren protiv imigranata i radničkih aktivista. Vlasti su uhitile osam anarhista i organizatora prosvjeda, optuživši ih za zavjeru i ubojstvo. Suđenje koje je uslijedilo bilo je, prema mnogim povjesničarima, sudska farsa. Nije bilo dokaza koji bi ikoga od optuženih izravno povezao s bombom, a porota i sudac otvoreno su pokazivali pristranost. Unatoč svemu, svi su proglašeni krivima. Sedmorica su osuđena na smrt, a jedan na 15 godina zatvora.
Četvorica osuđenih - August Spies, Albert Parsons, Adolph Fischer i George Engel - obješeni su 11. studenog 1887. godine. Peti osuđenik na smrt, Louis Lingg, počinio je samoubojstvo u ćeliji dan ranije. Preostaloj trojici kaznu je šest godina kasnije preinačio guverner Illinoisa John Peter Altgeld, koji je u svom obrazloženju oštro kritizirao cijeli proces, sugerirajući da su osuđenici bili žrtve histerije, a ne pravde. U spomen na čikaške mučenike, Druga internacionala je 1889. godine proglasila 1. svibnja Međunarodnim praznikom rada.
Ova podijeljenost u društvu i danas je vidljiva u Chicagu kroz "rat spomenicima". Godine 1889. na mjestu događaja podignut je spomenik koji prikazuje policajca uzdignute ruke, simbolizirajući red i zakon te odajući počast isključivo stradalim policajcima. Nekoliko godina kasnije, na groblju gdje su pokopani osuđenici, podignut je Spomenik haymarketskim mučenicima, koji prikazuje alegorijsku figuru pravde kako štiti palog radnika. Godinama su ta dva spomenika nudila potpuno suprotne narative o istom događaju. Nakon što je policijski spomenik dva puta bio meta bombaških napada radikalne grupe Weather Underground kasnih 60-ih, premješten je u dvorište policijske akademije, daleko od očiju javnosti. Na samom trgu danas stoji treći, moderni spomenik iz 2004. godine, koji prikazuje kaotičnu scenu i ostavlja posjetiteljima da sami donesu zaključak.
Tajni grad ispod grada
Osim burne povijesti ispisane na ulicama, Chicago krije i čitav jedan svijet ispod njih. Malo poznati sustav pješačkih tunela, nazvan "Pedway", proteže se na otprilike osam kilometara i povezuje više od 40 gradskih blokova u centru. On omogućuje stanovnicima da se kreću gradom zaštićeni od oštrih zima ili ljetnih vrućina.
Još dublje ispod Pedwaya leži zaboravljena mreža teretnih tunela izgrađena početkom 20. stoljeća. Kroz te uske tunele nekoć su prometovali mali električni vlakovi, prevozeći ugljen, poštu i robu između podruma velikih zgrada, robnih kuća i željezničkih postaja. Sustav je napušten 1950-ih i pao je u zaborav sve do 1992. godine, kada su građevinski radnici slučajno probili zid jednog od tunela ispod rijeke Chicago. To je izazvalo katastrofalnu poplavu koja je nanijela štetu od gotovo dvije milijarde dolara i paralizirala centar grada tjednima.
Duhovi prošlosti žive i u pričama o eri prohibicije. Green Mill Cocktail Lounge, poznati jazz klub, bio je omiljeno okupljalište Al Caponea, a i danas se priča o mreži tunela ispod lokala koje je mafija koristila za bijeg tijekom racija.
Od kolijevke nebodera do rijeke koja teče unatrag
Chicago je poznat kao rodno mjesto moderne arhitekture. Ovdje je 1885. izgrađena prva zgrada sa čeličnim kosturom na svijetu, Home Insurance Building, koja se smatra prvim neboderom. Grad je i dom Willis Towera, nekadašnjeg Sears Towera, jedne od najviših zgrada na zapadnoj hemisferi.
Jedan od najvećih inženjerskih pothvata u povijesti grada bio je preokretanje toka rijeke Chicago 1900. godine. Kako bi se spriječilo zagađenje pitke vode u jezeru Michigan, gradski oci su kompleksnim sustavom brana i kanala natjerali rijeku da teče unatrag, prema rijeci Mississippi. Ta ista rijeka i danas svake godine na Dan svetog Patrika, u čast velike irske zajednice, biva obojena u jarko zelenu boju.
Chicago je, dakle, puno više od svoje impresivne panorame. To je grad dubokih kontrasta - mjesto gdje se rodila moderna arhitektura, ali i gdje je krvavo plaćena borba za osmosatni radni dan. To je grad čije ulice pričaju priču o napretku, ali čiji spomenici i tajni tuneli šapuću o sukobima, nepravdi i neukrotivom duhu koji ga je oblikovao. On je vječni podsjetnik da se temelji suvremenog svijeta rada nalaze na jednom vjetrovitom trgu na američkom Srednjem zapadu.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Najbolji učitelj na svijetu: 'Danas morate biti zabavljač, psiholog, geograf i kazališni glumac'