Jedno od najvećih svjetskih čuda, slano jezero na najnižoj točki na Zemlji poznato po ljekovitom blatu i vodi toliko gustoj da u njoj bezbrižno plutate, nestaje nam pred očima. Razina Mrtvog mora, smještenog između Izraela i Jordana, svake se godine smanjuje za više od jednog metra, ostavljajući za sobom slanu, ispucalu pustoš i krajolik prepun smrtonosnih zamki. Ovo nije samo ekološka katastrofa, već i izravna prijetnja lokalnom stanovništvu i budućnosti cijele regije.

Nekada su turisti mogli uživati u toplicama Ein Gedi i potom se samo prošetati do obale. Danas ih od vode dijeli gotovo dva kilometra stjenovite pustinje izrešetane kraterima. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća, Mrtvo je more izgubilo trećinu svoje površine, a povlačenje obale otkrilo je novi, zastrašujući fenomen: tisuće urušnih jama, poznatih kao "sinkholes", koje gutaju sve pred sobom.

Glavni krivac je čovjek, ne priroda

Iako su klimatske promjene i visoke temperature, koje ubrzavaju isparavanje, svakako dio problema, stručnjaci se slažu da je isušivanje Mrtvog mora prvenstveno posljedica ljudskog djelovanja. Glavni izvor vode za jezero, rijeka Jordan, svedena je na tek desetak posto svog nekadašnjeg toka. Izrael, Jordan i Sirija desetljećima su preusmjeravali njezine vode za potrebe poljoprivrede i opskrbu rastućeg stanovništva pitkom vodom.

Drugi veliki uzrok je industrijska eksploatacija. Izraelske i jordanske tvrtke crpe ogromne količine vode iz južnog dijela jezera kako bi iz nje vadile vrijedne minerale poput kalija i broma. Voda se prebacuje u goleme bazene za isparavanje, odakle se više nikada ne vraća u jezero.

"Ovo je živa katastrofa koja se odvija pred vašim očima", slikovito je opisao Jake Ben Zaken, jedan od rijetkih koji još uvijek organizira ture brodom po moru koje umire.

ZAGONETNE PIRAMIDE /

Carske grobnice obavijene velom tajne: Već stoljećima čuvaju iščezlu civilizaciju

Zemlja koja se otvara i guta sve pred sobom

Najdramatičnija i najopasnija posljedica povlačenja vode je stvaranje urušnih jama. Kako se slana voda povlači, iza sebe ostavlja debele podzemne naslage soli. Kada povremene bujice ili podzemni tokovi slatke vode dođu do tih naslaga, one se počinju otapati, stvarajući goleme šupljine ispod površine. Tlo iznad tih šupljina gubi potporu i u jednom se trenutku, često bez ikakvog upozorenja, jednostavno uruši, piše npr.

Foto: Profimedia

Ove jame mogu nastati u nekoliko minuta, a njihova veličina varira od manjih rupa do kratera širokih i do osamdeset metara i dubokih više od deset metara. One su već progutale ceste, parkirališta, poljoprivredna zemljišta i cijele turističke komplekse, pretvarajući ih u gradove duhova. Obala je danas opasno područje, prošarana tisućama takvih kratera koji predstavljaju stalnu prijetnju. Gidon Bromberg, izraelski direktor ekološke organizacije EcoPeace, nazvao je ove jame "osvetom prirode" za "neodgovorne postupke čovječanstva".

DOZA VITAMINA D /

Dosta vam je hladnoće? Ovo je najtoplija europska destinacija u siječnju

Postoji li spasonosno rješenje?

Godinama se raspravljalo o megaprojektima koji bi mogli spasiti Mrtvo more. Najpoznatiji je prijedlog izgradnje kanala koji bi vodu iz Crvenog mora dovodio do Mrtvog mora. Međutim, projekt je naišao na brojne prepreke: astronomske troškove, političke napetosti i ozbiljnu zabrinutost ekologa koji su upozoravali da bi miješanje dviju različitih vrsta vode moglo trajno uništiti jedinstveni kemijski sastav Mrtvog mora. Na kraju je Jordan odustao od zajedničkog projekta i okrenuo se izgradnji vlastitih postrojenja za desalinizaciju.

Ekološke organizacije predlažu održivija rješenja, poput revitalizacije rijeke Jordan povećanjem desalinizacije morske vode iz Mediterana za ljudsku potrošnju, čime bi se oslobodile prirodne riječne vode. Također, pozivaju da se industrijske tvrtke, koje profitiraju na uništavanju jezera, natjeraju da plate veće poreze i doprinesu sanaciji.

Ipak, većina stručnjaka je pesimistična. Čak i uz najbolje mjere, Mrtvo more se vjerojatno nikada neće vratiti u svoje prijašnje stanje. Predviđa se da će se njegova razina nastaviti smanjivati još najmanje stotinu godina, nakon čega bi moglo doći do stabilizacije. No, tada će to biti znatno manje, ali još slanije jezero. Za one koji pamte njegovu nekadašnju slavu, to je slaba utjeha. "Trebamo se sramiti što smo dopustili da se ovo dogodi", zaključuje Alison Ron, stanovnica Ein Gedija, svjedočeći nestanku prirodnog blaga koje je nekada bilo izvor života, a danas je simbol ljudskog nemara.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

ODUŠEVILI PUBLIKU /

Opatijski Kukali nazdravili Novoj godini u jezeru Bajer: Ni led na površini ih nije omeo

POGLEDAJTE VIDEO: Nutricionistica razotkriva ključne mitove o prehrani: 'Ovo su dvije najveće zablude koje sam čula'