Carske grobnice obavijene velom tajne: Već stoljećima čuvaju iščezlu civilizaciju
Ono što Carske grobnice Xixia čini vizualno jedinstvenima jest njihova arhitektura i tajanstvenost
U podnožju surovih planina Helan, na sjeverozapadu Kine, vjetar pješčane ravnice Yinchuan već stoljećima čuva tajnu jedne iščezle civilizacije. Monumentalni zemljani humci, poznati kao "Orijentalne piramide", nijemi su svjedoci moći i slave dinastije Zapadna Xia.
Ovog srpnja, na 47. sjednici Odbora za svjetsku baštinu u Parizu, ova izvanredna nekropola konačno je dobila globalno priznanje. Carske grobnice Xixia službeno su uvrštene na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, postavši tako šezdeseti kineski lokalitet pod zaštitom ove organizacije i skrenuvši pozornost svijeta na jedno od najzagonetnijih poglavlja kineske povijesti.
Svjedočanstvo zaboravljene dinastije
Kada posjetitelj zakorači na područje koje se prostire na gotovo četrdeset četvornih kilometara, ulazi u svijet dinastije Xixia (1038. – 1227.), koju je osnovao nomadski narod Tanguta. Gotovo dvjesto godina njihovo je carstvo cvalo na raskrižju Puta svile, ravnopravno se nadmećući s moćnim susjedima poput dinastija Liao, Song i Jin.
Tanguti su stvorili jedinstvenu hibridnu kulturu, spajajući vlastite običaje s utjecajima Hana, Ujgura i Tibetanaca. No, njihova briljantna civilizacija naglo je prekinuta mongolskim osvajanjem u 13. stoljeću. Zbog toga što kasnija dinastija Yuan nije sastavila službenu povijest Zapadne Xije, mnogi povijesni zapisi su izgubljeni, a čitavo razdoblje ostalo je obavijeno velom tajne.
Upravo ta tajanstvenost čini grobnice još fascinantnijima. One su najveće i najbolje očuvane arheološko nalazište iz razdoblja Xixia, fizički dokaz postojanja i veličine carstva koje je povijest gotovo zaboravila. Kompleks se sastoji od devet carskih mauzoleja i više od 270 pratećih grobnica, a njihov raspored, okrenut od sjevera prema jugu, slijedi načela Feng Shuija i nebeske konstelacije.
Orijentalne piramide i spoj kultura
Ono što Carske grobnice Xixia čini vizualno jedinstvenima jest njihova arhitektura. Za razliku od kamenih grobnica kakve poznajemo u drugim dijelovima svijeta, središnji mauzoleji su zbijene zemljane strukture koje se slojevito sužavaju prema vrhu, tvoreći osmerokutne pagode koje su nekada bile visoke i do dvadeset metara. Iako su stoljeća erozije isprala njihovu vanjsku oplatu i ukrase, njihova silueta i danas dominira krajolikom, zbog čega su s pravom dobile nadimak "Orijentalne piramide".
Odbor UNESCO-a prepoznao je ovaj lokalitet kao izvanredno svjedočanstvo kulturnog prožimanja. Prostorni raspored i dizajn naslijedili su tradiciju carskih mauzoleja moćnih dinastija Tang i Song, no istovremeno su integrirali snažne elemente budizma, koji je bio ključan dio tangutske kulture, kao i njihove vlastite pogrebne običaje.
Svaki mauzolej bio je samostalna arhitektonska cjelina, usporediva s kompleksom grobnica dinastije Ming u Pekingu. Ova fuzija stilova jasan je odraz uloge koju je dinastija Xixia imala kao most između različitih kultura i trgovačkih putova duž Puta svile.
Stoljeće očuvanja i tajne koje još čuvaju
Sustavna istraživanja i napori za očuvanje započeli su sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a od 1988. godine lokalitet uživa status nacionalnog zaštićenog spomenika kulture. Kineska vlada uložila je goleme napore u zaštitu, provevši više od šezdeset velikih projekata ojačavanja zemljanih struktura kako bi se spriječilo daljnje propadanje.
Uklonjeno je oko sto tisuća četvornih metara modernih građevina kako bi se osigurala autentičnost krajolika, a uspostavljen je i sveobuhvatan sustav praćenja. Ti su napori, koje je UNESCO posebno pohvalio, omogućili da grobnice zadrže svoj integritet.
Tijekom gotovo pola stoljeća iskopavanja, arheolozi su otkrili više od sedam tisuća vrijednih artefakata, uključujući pozlaćenog brončanog vola i fragmente stela s natpisima na kineskom i zagonetnom tangutskom pismu. Unatoč znanstvenim otkrićima, misterij i dalje okružuje grobnice. Lokalno stanovništvo prenosi priče da na samim humcima nikada ne raste trava, pa čak ni ptice ne slijeću na njih, dodatno hraneći auru svetosti i tajnovitosti koja obavija počivališta careva Xixia.
Upis na Popis svjetske baštine nije samo priznanje arhitektonskoj i povijesnoj vrijednosti Carskih grobnica Xixia. To je i obećanje da će priča o zaboravljenom tangutskom carstvu, njegovoj jedinstvenoj kulturi i ulozi na drevnom Putu svile biti sačuvana i ispričana budućim generacijama, osiguravajući da sjaj ove izvanredne civilizacije više nikada ne potone u zaborav.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Ivana Kalogjera o osobnoj borbi i radu u udruzi: 'Krpamo rupe u sustavu, a novac ne pada s neba'