Za razvoj najlona najzaslužniji je kemičar Wallace Hume Carothers (1896.-1937.). Nakon doktorata na Sveučilištu Illinois, 1927. zaposlio se u DuPontu kako bi vodio odjel istraživanja organske kemije. Radio je na polimerima i nakon tri godine, 1930., njegov tim je napravio neopren. Ta sintetska guma, koju rasteže na fotografiji, bila je otpornija na toplinu i imala je veću vlačnu čvrstoću od bilo kojeg prirodnog materijala. Kasnije te godine, njegov tim je napravio novo vlakno, poliamid, koje je nazvao najlon. Masovnu proizvodnju nije doživio. Carothers je bolovao od teškog oblika manične depresije i 1937. je počinio samoubojstvo.