Generacija Z, oni rođeni između 1995. i 2011. godine, neodoljivo je privlačno ljudsko "pleme". Oni prihvaćaju i uče nas različitosti. Rodili su se i odrastali u svijetu koji je raznolik, od nacionalne pripadnosti, rase, seksualne orijentacije, stavova i mišljenja.
Čak i ako nisu odrastali u zemlji u kojoj je takva raznolikost snažno opipljiva, poput SAD-a, njoj su izloženi putem prostranstava digitalnih medija i društvenih mreža koji su njihovo prirodno okruženje.
To je prva generacija koja se zapravo ne sjeća svijeta prije digitalnog doba. I upravo zato što im je toliko informacija dostupno na klik prstom, oni ne prihvaćaju lako servirane ideje.
Misle svojom glavom
Na njih slabije djeluje marketing i ideje koje promiču slavni, radije se pri donošenju odluka, posebno onih o kupnji, oslanjaju na procjene stvarnih ljudi, nerijetko svojih vršnjaka. Društvene mreže im omogućavaju da dobro istraže proizvode prije kupnje, da ih usporede i potom se odluče. A odlučuju se za održive proizvode koji odražavaju njihove vrijednosti, a za takve su spremni platiti više.
Upravo zato što pripadnici generacije Z misle svojom glavom i upijaju sve dostupne informacije, skloniji su različitim mentalnim poremećajima, poglavito depresiji. Njihovi odnosi često nisu utemeljeni u stvarnom svijetu, ne osjećaju podršku, stoga se osjećaju usamljeno i izolirano.
Posljednje dvije godine, online nastave nisu pomogle da nauče stvarati stvarne odnose i prijateljstva te da se nose s izazovima tih odnosa. Osim toga, društvene mreže, poglavito Instagram, kod mlađim pripadnika ove generacije izazivaju anksioznost i osjećaj manje vrijednosti povezan s doživljajem vlastita tijela.
Bez budućnosti
Pritom, njihovo odrastanje, a potom prelazak u svijet odraslih obilježen je velikom financijskom krizom, a sada i zdravstvenom krizom zbog koronavirusa. Dok su odrastali svjedočili su koliko je tržište nestabilno, odrasli oko njih su gubili poslove, a sada se to događa zbog korona krize. Oni ne vide svijetlu budućnost, a neki uopće ne vide budućnost.
Istraživanja su pokazala da je ova generacija jako zabrinuta i zbog klimatskih promjena koje su se dogodile utjecajem ranijih generacija. Oni nisu imali pravo glasa o tome kakav će svijet naslijediti, i njima je ostavljeno da ga pokušaju sačuvati nakon što su ga prethodnici eksploatirali. Stoga i ne čudi njihova depresivnost i rezignacija te svakodnevni stres koji, prema američkim istraživanjima, doživljava čak devet od 10 pripadnika ove dobne skupine.
Lakše traže pomoć
Prema Američkom udruženju psihologa, čak 37 posto pripadnika generacije Z zatražilo je pomoć nekog stručnjaka za mentalno zdravlje, a samo njih 45 posto je izjavilo da je njihovo mentalno zdravlje odlično. Sve druge generacije, uključujući i milenijalce, imaju bolji prosjek.
Iako je prema izvještaju objavljenom u časopisu Lancet učestalost depresije tijekom pandemije porasla za 25 posto u svim dobnim skupinama, mlade iz ove grupe pogodila je najjače – njih čak 33 posto je doživjelo sniženo raspoloženje, osjećaj besmisla i manje vrijednosti te druge simptome koji dolaze uz depresiju.
Dobra je vijest da su pripadnici generacije Z i skloniji otvoreno razgovarati o svojim mentalnim problemima i lakše zatražiti pomoć nego njihovi stariji kolege. Oni rjeđe osuđuju i etiketiraju pa to vrijedi i za njihove probleme.
