Što ste više aktivni na društvenim mrežama i dating aplikacijama, veća je mogućnost da ste doživjeli ghosting ili da ste i sami to napravili. Ghosting je termin kojim se opisuje jednostrani nagli prekid komunikacije, najčešće, ali ne nužno, u virtualnom svijetu i to u romantičnim ili potencijalno romantičnim vezama, bez ikakvog objašnjenja.
Mogli ste tjednima ili mjesecima razmjenjivati poruke, fotografije i drugi sadržaj, pratiti se na mrežama, stvoriti svojevrsni osjećaj bliskosti pa čak i dubljih emocija i potom – jedna osoba nestane. Još je gore, iako nije toliko često, kad se to dogodi u „stvarnom svijetu“. Jedan od najpoznatijih takvih primjera u popularnoj kulturi je onaj iz „Seksa i grada“ kada Carriein partner Berger s njom prekida post-it papirićem i nestaje iz njenog života.
Emocionalna bol
Iako je riječ o fenomenu koji se često spominje, malo govorimo o stvarnoj emocionalnoj boli koju takav postupak može izazvati. Ako je sami doživimo, možemo se te boli čak i sramiti, što pogoršava situaciju. Svako socijalno isključivanje je bolno, a posebno ako ne znamo zašto se dogodilo. A često se događa zbog nejednake emocionalne investicije.
Kada nemamo stvarni, fizički kontakt ili bar neki aspekt tog kontakta (npr. kontakt glasom u telefonskim pozivima) taj je kontakt manje čvrst i postojan, proteže se na manje aspekata našeg stvarnog života jer s drugom osobom dijelimo samo dijelove tog života.
Bez takvog kontakta manje je empatije i doživljaja tuđih emocija. Iako je ghostinga oduvijek bilo, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Jasmina Tofant Reljić iz savjetovališta ProSelf, u vrijeme virtualne komunikacije i aplikacija postao je puno lakši – ne odgovoriš, blokiraš, isključiš se. Ne moraš osobu pogledati u oči niti se nositi s njenom reakcijom, pitanjima, suzama ili ljutnjom.
Psihološki obrasci
Istovremeno, virtualni svijet nam ostavlja dojam da je ponuda potencijalnih partnera gotovo beskonačna i ako nismo našli osobu koja odgovara našim standardima, čini nam se da je druga iza ugla. Na taj način ljude počinjemo tretirati kao dio ekonomske jednadžbe ne uvažavajući da su i oni od krvi i mesa i da okrutno „otpisivanje“ može izazvati povredu. No, postoje i psihološki obrasci u osobi koja ghosta koji mogu doprinijeti da se ona upravo tako ponaša.
„Istraživanje iz 2018. godine pokazalo je da u romantičnim odnosima velik broj ljudi doživi 'ghostanje' – čak 25 posto ispitanika. No, i njih 22 posto priznalo je da je na taj način odbacivalo druge. Razlozi za to mogu biti različiti, no sigurno je da se osoba koja to čini na neki način štedi od konfrontacije i neugodne reakcije s druge strane. Moguće je da osoba koja 'ghosta' ima manjak empatije i ne razmišlja o tome kako će se osoba s druge strane osjećati. Ukoliko se radi o virtualnoj komunikaciji, moguće je i da nema dojam da se s druge strane nalazi stvarna osoba“, objašnjava Jasmina Tofant Reljić.
Pa iako smo skloni osuditi ovakvo ponašanje kao ružno i neosjetljivo, psihologinja kaže da motivacija iza ovog ponašanja ne mora biti zlonamjerna nego da može proizlaziti i iz problema s postavljanjem osobnih granica.
Granice u odnosima
„Takav način napuštanja komunikacije može biti u sukobu s vrijednostima osobe koja 'ghosta' pa se na neki način mora opravdati samoj sebi, a to radi uvjeravajući se da je 'ghostanjem' drugu osobu manje povrijedila i da ju je zaštitila. Osobe koje 'nestaju iz komunikacije' možda imaju problema s postavljanjem vlastitih granica u odnosima. To znači da se ne mogu zauzeti za sebe i da im je jako teško drugoj strani reći da ne žele nastaviti komunikaciju i odnos. Preuzimaju odgovornost za osjećaje drugih i smatraju da će, ako kažu da prekidaju komunikaciju, toj osobi nanijeti ogromnu bol, uništiti život i slično. Bijeg iz komunikacije im je u tom trenutku jednostavnija opcija, no moguće je da kasnije imaju osjećaj nezavršene priče, grižnje savjesti i razočaranja samim sobom jer se nisu stali iza sebe i svoje odluke, zauzeli se za sebe i da su time ipak povrijedili nekog drugog“, objašnjava psihologinja.
Iako to mogu biti samo neki od razloga za ovakvo ponašanje, što god bio razlog, ako se osoba koju se isključilo iz komunikacije osjeća loše, ne mora ostati u pasivnoj poziciji. Ona, naime, ima izbor tražiti objašnjenje i tako se zauzeti za sebe.
„Ghosting najčešće ima puno više veze s onim tko bez riječi napušta komunikaciju nego s onim tko je 'ghostan'. Ipak, osoba koja je 'ghostana' ostaje u nezavršenoj priči, ne zna je li odnos završio ili će se možda nastaviti, pita se je li nešto rekla ili napravila krivo i često ostaje s uvjerenjem da je problem u njoj. Ako se radi o odnosu koji je trajao neko vrijeme tj. duže od nekoliko izmijenjenih poruka ili nekoliko izlazaka, a osobi je važno razumjeti što se dogodilo i muči se s traženjem odgovora, ima smisla kontaktirati osobu koja je otišla i pitati što se dogodilo. Postoji rizik da odgovor neće dobiti, no bar će znati da se zauzela za sebe i lakše nastaviti dalje“, zaključuje psihoterapeutkinja.
