Emocionalna bol je činjenica života, baš kao i ona fizička. Svatko ju je zasigurno doživio, no ovisno o našoj individualnoj nosivosti i okolnostima kojima smo bili izloženi u životu, ta bol može imati različit intenzitet i može različito trajati.
Doživljavamo je različito, pokazujemo otvoreno ili skrivamo. S njom se i nosimo na posve različite načine što često ovisi o tome kako su se s boli, svojom i tuđom, nosili oni s kojima smo odrastali. Ako je bilo sigurno izraziti emocije u obiteljskoj okolini, ako zbog njih nismo bili posramljivani ili ako emocije nisu bile negirane, te najvažnije, ako im je netko svjedočio i time nam pomagao da ih izdržimo, vjerojatno smo i u odrasloj dobi u kontaktu s onim što osjećamo. Možemo doživjeti i izraziti bol, kako god to nekad nelagodno bilo. Osobe koje to mogu, sposobne su transformirati svoja bolna iskustva, dati im smisao i iz njih učiti.
Odvajanje od osjećaja
Oni koji to ne mogu - jer su zarana otkrili da osjećanje boli može biti opasno, da nas može dovesti u neugodne situacije ili posramiti - od svojih su se osjećaja naučili odvojiti. Pa tako kao odrasli, bježeći od boli odlutaju u maštu ili misli, ili pak otupljuju emocije alkoholom, drogom ili lijekovima, ili se zaokupljaju aktivnostima poput posla kako bi pažnju preusmjerili s onoga što boli.
No, umjesto da se bolnih emocija na takav način riješimo, samo ih potiskujemo i neminovno ćemo se s njima suočiti u idućoj situaciji koja i najmanje podsjeća na onu koja nas je duboko povrijedila. Štoviše, neutralnim situacijama i dobronamjernim ljudima možemo pripisivati karakteristike koje su jednom izazvale bol, samo kako bismo se na vrijeme zaštititi i izmaknuli – od onoga čemu je nemoguće umaći jer nerazriješeno čuči u nama.
Emocionalna bol nije subjektivna i neopipljiva kategorija doživljaja koja pogađa samo "one slabe", ona objektivno postoji u našim neuralnim krugovima i ne boli ništa manje nego fizička bol. Dokazuje to znanstvena studija provedena 2020. godine na Sveučilištu u Kaliforniji koja je pokazala da lijekovi protiv bolova poput paracetamola mogu ublažiti i emocionalnu bol. I to nije prvo istraživanje koje je došlo do takvog rezultata. Znanstvenici pretpostavljaju da emocionalna bol za ekspresiju koristi iste ili slične neurološke puteve kao i fizička bol pa da zato lijekovi mogu imati taj utjecaj.
Lijek za slomljeno srce?
To ipak ne znači da bismo trebali posegnuti za tabletom kad nam je srce slomljeno. Bol nas, naime, nečemu uči, pomaže nam da sagledamo situacije u kojima smo se našli i da kreiramo bolje izbore za sebe u budućnosti. Ako otupimo bol tabletom, lekcija, a time i osobni razvoj i napredak mogu biti izgubljeni. U engleskom jeziku postoji izraz "feel it to heal it" (osjeti to da bi to iscijelio) i postoji razlog za to.
Bol, bila fizička i emotivna, je poruka. Ona nam govori gdje je problem, što trebamo promijeniti te koje potrebe ispuniti. Ako nam netko u lošoj vezi slomi srce i mi ništa iz toga ne naučimo, nego umrtvimo bol paracetamolom, mogli bismo ponovno završiti u sličnom odnosu. Dakle, ignoriramo li bol, zapravo ignoriramo sami sebe i uskraćujemo si ono što može proizaći iz boli - hrabrost, snagu, povjerenje i ponovno otvaranje.
