Iako koncept otvorenog braka nije nov, povijesno je bio obavijen velom tabua koji je sprječavao otvorenu raspravu. Međutim, društvene se norme mijenjaju. Činjenica da partneri sporazumno kreiraju aranžmane prilagođene vlastitim potrebama u svojoj je suštini pozitivan razvoj, kako navode i popularni mediji poput Cosmopolitana.

Posljednjih godina svjedočimo postupnoj promjeni društvenih stavova prema netradicionalnim oblicima veza, čemu su doprinijele i javne osobe koje su otvoreno govorile o svojim fleksibilnim bračnim dogovorima.

Unatoč tome, i dalje su prisutne brojne zablude o otvorenim brakovima i poliamoriji, poput tvrdnji da takve veze nužno vode do prekida ili da su samo eufemizam za nevjeru. Negativna medijska reprezentacija i javni skandali često pogoršavaju takvu percepciju. Stoga stručnjaci upozoravaju na čestu i pogrešnu karakterizaciju otvorenih brakova.

Što je zapravo otvoreni brak?

Razumijevanje i prihvaćanje alternativnih oblika veza ključno je za izgradnju tolerantnijeg društva u kojem pojedinci mogu slobodno izražavati ljubav, bez straha od osude. 

Prema dr. Wendashi Jenkins Hall, seksualnoj edukatorici, otvoreni brak započinje s "dvoje pojedinaca koji su se spojili pravno i duhovno", ali koji su postigli konsenzus o mogućnosti uspostavljanja seksualnih ili romantičnih odnosa s drugim osobama.

"To je samo temeljna definicija. Za svaki par potrebno je postaviti specifične granice. Ključna karakteristika otvorenog braka jest u tome što sam par definira što taj pojam za njih znači", naglašava dr. Hall i pojašnjava kako su otvoreni odnosi, a osobito brakovi, spoj precizno definiranih granica i kreativne slobode.

Takav model funkcionira isključivo na temelju kontinuiranog i ravnopravnog angažmana oba partnera, pri čemu sve uključene strane moraju biti u potpunosti svjesne postavljenih očekivanja.

Foto: Shutterstock

Zablude o otvorenom braku

Često se otvoreni brakovi pogrešno percipiraju kao pokušaj spašavanja odnosa koji je već narušen. Seksualna terapeutkinja Lucie Fielding ističe kako je takvo stajalište neutemeljeno. "Ponekad postoji zabluda da se time pokušava popraviti nešto u partneru ili u samoj vezi. Svrha nije u tome. Svrha je u iskrenosti, stvaranju sporazuma i zajedničkom razvoju", 

Slično kao što rođenje djeteta ne može riješiti temeljne probleme u partnerstvu, otvaranje braka nije privremeno rješenje za dublje poteškoće. "Otvoreni se brak nikada ne smije koristiti kao mehanizam za popravljanje veze", upozorava Fielding. "Takav pristup će samo produbiti postojeći problem."

BEZ ZADRŠKE /

Zašto nam je s psihoterapeutom neugodno razgovarati o seksu? Psihologinja: 'Ovo često čujem'

Dr. Hall navodi kako je raširena zabluda da otvoreni brakovi nemaju strukturu te da u njima vlada "potpuni kaos". U stvarnosti, otvoreni brakovi često imaju vrlo definiranu strukturu koju su partneri zajednički osmislili kako bi odgovarala njihovim specifičnim potrebama, za razliku od implicitnog prihvaćanja normativne strukture monogamije.

"U većini slučajeva, par postavlja jasne granice o tome što je dopušteno, kada i s kime mogu ostvarivati intimne odnose", pojašnjava Hall.

"Sama 'otvorenost' implicira i mogućnost 'zatvaranja", ističe Fielding. To znači da model otvorenog braka prvenstveno mora služiti potrebama oba partnera. Ako supružnici zajednički zaključe da im takav aranžman više ne odgovara, mogu ga sporazumno redefinirati i vratiti se monogamnom odnosu.

Foto: Shutterstock

Razlike otvorenog braka, poliamorije i prevare

Iako se ovi pojmovi ponekad koriste naizmjenično, oni opisuju različite koncepte.

Poliamorija se odnosi na postojanje više istovremenih intimnih, ljubavnih i emocionalno povezanih veza između više osoba, uz znanje i pristanak svih uključenih.

Otvoreni brak može obuhvaćati različite oblike vanjskih odnosa, od dubokih emocionalnih veza do povremenih seksualnih susreta.

Etička nemonogamija pojam je koji uključuje i poliamoriju i otvorene brakove. Ključni element je "etičnost", što, kako naglašava Hall, podrazumijeva da partnera morate obavijestiti o želji za otvaranjem veze, a on na to mora dobrovoljno pristati.

Otvoreni brak bez uzajamnog razumijevanja i pristanka predstavljao bi prevaru. "U etički nemonogamnom otvorenom braku postoji dogovor i postavljene su granice", kaže stručnjakinja, za razliku od "varanja" ili "manipulacije."

"Ako osoba osjeća da nešto mora učiniti kako bi zadržala partnera – primjerice, pristati na odnos utroje ili dopustiti partneru odnose s drugim ljudima jer smatra da je to jedini način da veza opstane – tada se radi o prisili. To nije pristanak", dodaje Hall.

Kako započeti razgovor o otvorenom braku?

Fielding preporučuje osobnu edukaciju o otvorenim vezama i netradicionalnim strukturama prije iznošenja te ideje partneru.

"Istražite različite moguće modele i razmislite što bi najbolje odgovaralo vama i vašem partneru", savjetuje i preporučuje proučavanje literature, poput knjige Building Open Relationships autorice Liz Powell, kao i istraživanje relevantnih internetskih foruma i grupa za podršku. Kada budete spremni za razgovor, ključno je pristupiti mu s fleksibilnošću.

Ako vam je potrebna stručna pomoć pri snalaženju u ovoj tranziciji, Fielding savjetuje traženje partnerske terapije ili savjetovanja sa stručnjakom specijaliziranim za nemonogamiju, poliamoriju i otvorene veze.

Događa se da jedan supružnik želi otvoren brak, dok se drugi tome protivi. Hall ističe da takva situacija zahtijeva kompromis, koji ne mora nužno biti ravnopravan. "Često kompromis na kraju dolazi od osobe koja je inicirala ideju o otvaranju veze. To može uzrokovati probleme i dovesti do ogorčenosti koja se negativno odražava na druge aspekte odnosa", dodaje.

Fielding pojašnjava da postoji tanka granica između izražavanja vlastitih potreba i vršenja pritiska na partnera. Ako se jedan od partnera protivi otvaranju veze, cilj ne bi smio biti uvjeravanje. "Ne radi se o postavljanju ultimatuma jer to predstavlja iskazivanje moći i kontrole nad odnosom."

Foto: Freepik

Kako potaknuti iskrenost u braku?

Moguće je da brakovi koji su započeli kao tradicionalno monogamni s vremenom evoluiraju u otvoreni aranžman. Ako tijekom zajedničkog razvoja par uvidi da njihove seksualne ili romantične potrebe nisu u potpunosti ispunjene, to može biti poticaj za otvoren razgovor.

"Nije zdravo od partnera očekivati da sam ispunjava sve naše seksualne i romantične potrebe, želje i cjelokupnu sreću", ističe Hall.

Da bi otvoreni brak bio uspješan, oba supružnika moraju biti spremna uložiti značajan trud. "To je neprekidan dijalog. Nije riječ o dogovoru koji se jednom postavi i više ne mijenja. Naši se odnosi razvijaju, osobito oni dugotrajni", kaže Hall.

ISPOVIJESTI ŽENA /

Svi se parovi svađaju, pomaže li vjenčanje? Jedna vještina značajno pridonosi odnosima u braku

Otvaranje braka donosi nove mogućnosti, ali zahtijeva i suočavanje sa složenim emocionalnim pitanjima. U konačnici, to je prilika za iskrenost prema sebi i partneru o tome kako na najbolji način zadovoljiti obostrane potrebe, uz zadržavanje predanosti jedno drugome i zajednički izgrađenom odnosu. Takav proces, sam po sebi, može dodatno ojačati partnersku vezu.

"Važno je zapamtiti da i unutar monogamnog konteksta postoji niz prešutnih ili izrečenih dogovora", zaključuje Fielding. Otvorene veze potiču partnere da te dogovore definiraju eksplicitno i svjesno – praksa od koje bi svaki partnerski odnos, bez obzira na njegovu strukturu, mogao imati koristi.

POGLEDAJTE GALERIJU

BAJKOVITE DESTINACIJE /

Snimke vjenčanja koje oduzimaju dah: Ovih 20 najljepših pravo su umjetničko djelo

POGLEDAJTE VIDEO: Svadbena revolucija: U Abu Dhabiju se možete vjenčati u par klikova preko aplikacije