Emotivno nedostupni partneri biraju se iz ovih razloga: Evo kako prekinuti začarani krug
Ponavljajući odabir emotivno nedostupnih partnera nije znak lošeg prosuđivanja ili nedostatka inteligencije
Mnogi se pojedinci nađu u vezi koja se čini površnom, iako žude za dubljom povezanošću. Često je prisutan osjećaj postojanja nevidljivog zida između njih i partnera, bez obzira na trud da se do njega dopre.
Kada je taj osjećaj poznat, riječ je o suočavanju s fenomenom emotivne nedostupnosti – stanjem koje može biti zbunjujuće, bolno i duboko frustrirajuće, a ipak posjeduje neobjašnjivu privlačnost, piše Time.
Što je emotivna nedostupnost?
Psiholozi emotivnu nedostupnost ne definiraju kao dijagnostički poremećaj, već kao obrazac ponašanja koji osobu sprječava u stvaranju snažnih emocionalnih veza. Problem često započinje unutarnjom blokadom, odnosno nemogućnošću prepoznavanja i razumijevanja vlastitih osjećaja. To se zatim preslikava na odnose s drugima.
Emotivno nedostupna osoba može biti fizički prisutna, ali je emocionalno odsutna. Sudjeluje u logistici zajedničkog života, izlascima i razgovorima, ali ne dijeli svoj unutarnji svijet. Pri pokušaju produbljivanja razgovora ili izražavanja potreba, takva se osoba povlači, mijenja temu ili umanjuje osjećaje sugovornika. Važno je naglasiti da te osobe osjećaju, ponekad čak i vrlo intenzivno, ali imaju značajan problem s imenovanjem, toleriranjem i izražavanjem tih emocija.
Znakovi nedostupnosti
Prepoznavanje emotivno nedostupnog partnera rijetko je očito na samom početku. U fazi udvaranja, takva osoba može djelovati kao ostvarenje snova – šarmantna, pažljiva i potpuno prisutna. No, jednom kada osjeti da je osvojila naklonost druge strane, dinamika se mijenja. Komunikacija postaje nedosljedna; jedan dan je partner preplavljen porukama, a sljedeći nailazi na tišinu koja traje satima ili danima. Izbjegavaju se razgovori o budućnosti i definiranje odnosa pod izlikom "nevoljenja etiketa" ili tvrdnjom da je "prerano".
Svaki pokušaj razgovora o problemima u vezi nailazi na obrambeni stav, prebacivanje krivnje ili tvrdnju da druga strana pretjeruje. Takve su osobe sklone otkazivanju dogovora u zadnji tren, uvijek s uvjerljivim izgovorom, bilo da se radi o poslu, obitelji ili iznenadnom umoru. Sve se odvija pod njihovim uvjetima, dok partner ostaje u vječnom iščekivanju i nadi da će se vratiti ona osoba s početka priče.
Uzroci odabira partnera koji ne mogu voljeti
Ponavljajući odabir emotivno nedostupnih partnera nije znak lošeg prosuđivanja ili nedostatka inteligencije. To je, u svojoj srži, neurobiološki uvjetovan odgovor na najranija iskustva pojedinca. Prema teoriji privrženosti, iskustva s primarnim skrbnicima u djetinjstvu stvaraju unutarnji "radni model" za sve buduće odnose.
Ako je osoba odrasla uz roditelja koji je bio emocionalno distanciran, nedosljedan ili odsutan, njezin se živčani sustav kalibrira na takav obrazac. Nedostupnost postaje poznati teritorij, osjećaj koji mozak prepoznaje kao "ljubav", iako se svjesno želi nešto potpuno drugačije. Ta rana iskustva oblikuju obrasce privrženosti koji pojedinca u odrasloj dobi tjeraju da traži ono što mu je poznato, čak i ako je bolno.
Osim toga, postoji i snažan biokemijski mehanizam. Intenzivna "kemija" ili "iskra" koja se osjeća s nedostupnim partnerom zapravo je sustav privrženosti u stanju alarma. Živčani sustav prepoznaje poznati obrazac nedostupnosti i reagira hitnošću, fokusom i potrebom za osvajanjem.
Budući da se ti osjećaji lako mogu zamijeniti za strast, alarm se pogrešno tumači kao duboka želja. Istraživanja neurokemije pokazuju da nepredvidive nagrade, poput povremenih izljeva pažnje nedostupnog partnera, stvaraju jaču aktivaciju dopamina nego dosljedne i predvidive nagrade. To je isti mehanizam koji stoji iza ovisnosti o kockanju. Zbog toga stabilan i dostupan partner može djelovati "dosadno" – njegova predvidljivost ne aktivira centre za nagradu u mozgu na isti, adrenalinski način.
Kako prekinuti začarani krug?
Prvi i najvažniji korak jest osvještavanje uzorka bez samookrivljavanja. Važno je prihvatiti da privlačnost prema nedostupnim partnerima pokreće živčani sustav, a ne svjesna odluka. Jednom kada se to shvati, postaje moguće birati drugačije.
Ključno je naučiti razlikovati anksioznu aktivaciju, koju sustav pogrešno tumači kao "kemiju", od mirnog i stabilnog osjećaja istinske sigurnosti. Sigurna ljubav u početku može djelovati neobično, čak i dosadno jer nedostaje drama na koju je osoba navikla.
Vježbanje tolerancije na taj osjećaj mira ključno je za prekidanje ciklusa. To često podrazumijeva rad na samopoštovanju i zacjeljivanje starih rana, ponekad uz stručnu pomoć terapeuta. Terapija može pružiti sigurno okruženje za istraživanje osobnih obrazaca i razvijanje kapaciteta za primanje zdrave, dosljedne ljubavi. U konačnici, promjena dolazi s odlukom da pojedinac zaslužuje partnera koji je dosljedno prisutan i ne uzrokuje neprestano preispitivanje statusa veze.
POGLEDAJTE GALERIJU