Iako je to smatrala prvim grijehom, crkva nije imala ništa protiv seksualnih odnosa između supružnika, ali je protiv seksa iz zadovoljstva.

Koncept se danas obično povezuje s homoseksualnim odnosima, ali nekada je podrazumijevao svaki seksualni čin čija svrha nije bila reprodukcija. Zato su se oralni i analni seks, ali i masturbacija smatrali sodomijom.

U kršćanskom svijetu, sodomija je mogla predstavljati i zločin. Vlasti su u nekim slučajevima bile veoma popustljive - na primjer, muškarci su mogli imati ljubavnice i ići u javne kuće, dok su u drugim okolnostima aktivno progonili homoseksualce.

Istom logikom, prostitucija je bila dopuštena i smatrana je "manjim zlom". Javne kuće su bile vlasništvo općine, kako bi vlasti mogle regulirati događanja u njima i izbjeći nerede. Dok su prostitutke, iako grešne žene, imale osigurane određene sigurne i higijenske uvjete.

Naša ideja o srednjovjekovnoj seksualnosti je prožeta brojnim mitovima. Dva najpoznatija su pojas nevinosti i pravo prve bračne noći ili na lat. droit du seigneur.

Pojas nevinosti je, navodno, bila neka vrsta metalnih gaćica koje su se stavljale na žene i onemogućavale ih da imaju seksualne odnose. One su se zaključavale, a ključ je imao muž ili zaručnik, da bi izbjegao mogućnost nevjere u odsustvu. Međutim, ne postoje direktni dokazi o postojanju pojasa nevinosti, a oni neposredni se pojavljuju samo u književnim izvorima. Uz to, iz očiglednih razloga ova praksa bi bila izuzetno naporna i otežavala bi odlazak u kupaonicu, a najvjerojatnije bi izazvala i ozbiljne ozljede intimnih dijelova.

Još jedan veliki mit je o prvoj bračnoj noći - prema kojem je lokalni feudalac imao pravo provesti bračnu noć s tuđom mladom. Baš kao i pojas nevinosti i on se pojavljuje samo u književnim izvorima i o ovome ne postoje konkretni povijesni dokazi, a još manje zakonik koji ovu praksu čini "legalnom". Naravno, to ne znači da nije bilo zloupotreba od strane plemića.

Crkva je svakako stavljala veliki naglasak na čednost i činjenicu da u brak treba ući nevin, posebno u slučaju žena. U teoriji, predbračni seksualni odnosi se nisu trebali dogoditi, ali stvarnost je bila potpuno drugačija.

U slučaju muškaraca, u praksi se pretpostavljalo da je svaki već imao neko seksualno iskustvo prije braka. Ovo je bilo toliko izraženo da se u slučaju mladoženja koji su bili nevini pred oltarom sumnjalo da su možda homoseksualci ili impotentni. S obzirom na to da je svrha braka bila reprodukcija, oboje su smatrani nepoželjnim - stoga je iskusni mladoženja smatran poželjnim.

Kada su žene u pitanju, njihova čednost je bila imperativ. Ovo nije bilo isključivo moralno pitanje, već i praktično u smislu da tada nisu postojali DNK testovi koji bi mogli otkriti tko je otac djeteta. U praksi su postojali načini - čak opisani u medicinskim raspravama - da se "falsificira" nevinost, poput stavljanja pijavica u vaginu kako bi ona krvarila tijekom odnosa.