Surova pravila intimnih odnosa u srednjem vijeku: Stvar koja je danas najnormalnija tada se smatrala sodomijom

Iako je to smatrala prvim grijehom, crkva nije imala ništa protiv seksualnih odnosa između supružnika, ali je protiv seksa iz zadovoljstva.

Koncept se danas obično povezuje s homoseksualnim odnosima, ali nekada je podrazumijevao svaki seksualni čin čija svrha nije bila reprodukcija. Zato su se oralni i analni seks, ali i masturbacija smatrali sodomijom.

U kršćanskom svijetu, sodomija je mogla predstavljati i zločin. Vlasti su u nekim slučajevima bile veoma popustljive - na primjer, muškarci su mogli imati ljubavnice i ići u javne kuće, dok su u drugim okolnostima aktivno progonili homoseksualce.

Istom logikom, prostitucija je bila dopuštena i smatrana je "manjim zlom". Javne kuće su bile vlasništvo općine, kako bi vlasti mogle regulirati događanja u njima i izbjeći nerede. Dok su prostitutke, iako grešne žene, imale osigurane određene sigurne i higijenske uvjete.

Naša ideja o srednjovjekovnoj seksualnosti je prožeta brojnim mitovima. Dva najpoznatija su pojas nevinosti i pravo prve bračne noći ili na lat. droit du seigneur.

Pojas nevinosti je, navodno, bila neka vrsta metalnih gaćica koje su se stavljale na žene i onemogućavale ih da imaju seksualne odnose. One su se zaključavale, a ključ je imao muž ili zaručnik, da bi izbjegao mogućnost nevjere u odsustvu. Međutim, ne postoje direktni dokazi o postojanju pojasa nevinosti, a oni neposredni se pojavljuju samo u književnim izvorima. Uz to, iz očiglednih razloga ova praksa bi bila izuzetno naporna i otežavala bi odlazak u kupaonicu, a najvjerojatnije bi izazvala i ozbiljne ozljede intimnih dijelova.

Još jedan veliki mit je o prvoj bračnoj noći - prema kojem je lokalni feudalac imao pravo provesti bračnu noć s tuđom mladom. Baš kao i pojas nevinosti i on se pojavljuje samo u književnim izvorima i o ovome ne postoje konkretni povijesni dokazi, a još manje zakonik koji ovu praksu čini "legalnom". Naravno, to ne znači da nije bilo zloupotreba od strane plemića.

Crkva je svakako stavljala veliki naglasak na čednost i činjenicu da u brak treba ući nevin, posebno u slučaju žena. U teoriji, predbračni seksualni odnosi se nisu trebali dogoditi, ali stvarnost je bila potpuno drugačija.

U slučaju muškaraca, u praksi se pretpostavljalo da je svaki već imao neko seksualno iskustvo prije braka. Ovo je bilo toliko izraženo da se u slučaju mladoženja koji su bili nevini pred oltarom sumnjalo da su možda homoseksualci ili impotentni. S obzirom na to da je svrha braka bila reprodukcija, oboje su smatrani nepoželjnim - stoga je iskusni mladoženja smatran poželjnim.

Kada su žene u pitanju, njihova čednost je bila imperativ. Ovo nije bilo isključivo moralno pitanje, već i praktično u smislu da tada nisu postojali DNK testovi koji bi mogli otkriti tko je otac djeteta. U praksi su postojali načini - čak opisani u medicinskim raspravama - da se "falsificira" nevinost, poput stavljanja pijavica u vaginu kako bi ona krvarila tijekom odnosa.