U 19. i ranom 20. stoljeću većina je žena bila isključena iz radne snage, pa je bilo logično da će njihov prioritet biti udati se za nekoga tko je već postigao financijsku sigurnost. Muškarcima je imalo smisla prvo postići ekonomski uspjeh, a zatim se brinuti o braku - kada su zbog veće društvene moći mogli pronaći mlađe žene koje su im davale bolje šanse za djecu. Međutim, kako su žene počele stjecati veću ekonomsku moć, privlačnost puno starijeg supružnika počela je slabjeti, čineći veze s većom razlikom u godinama manje uobičajenima — i često više tabuiziranima, piše Slobodna Dalmacija.