Nakon Vidojeve smrti veliki dio Balkana se urotio protiv nje. Njihovu mržnju i gnjev zaobilazila je tiho i dostojanstveno. Ispričala je kako se uspjela iskontrolirati u situacijama koje nisu bile fer: "Ova godina je nesumnjivo za mene bila šampionska po tom pitanju. Godina koja je pokazala svu svoju okrutnost i nemilosrdnost prema meni. Uvijek se tješim da nije sve tako crno i strašno i da može gore. Imam predivnu zdravu djecu, time sam blagoslovljena i to me gura dalje. Pored svega, dožicjela sam i medijski linč. Borila sam se pravnim sredstvima. Procjena javnosti bila je da će taj linč uroditi nekim spektakularnim plodom, ali za sada nije. Još uvijek sam na nogama, živa i zdrava. Ove gladijatorske igre su od pamtivijeka prisutne do danas, pisanje o ratovima, tužnim sudbinama i nesrećama. Ta potreba za tragedijom meni je potpuno nepoznata, izbjegavam čitati ružne stvari jer me oštećuju. Osjećam da postajem slabija i preplašenija zbog toga, što je i cilj takvih natpisa. Nije bilo teško zaobilaziti situacije koje su mi se dogodile u ovom periodu jer sam znala da će bilo koji moj odgovor biti dočekan na nož i neće biti prihvaćen kao argument jer na našem sivom Balkanu postoji običaj i tendencija da udovica (ali, ne i udovac) treba odustati od života kad mu se dogodi gubitak partnera...'