Lu Jakelić (31), kantautorica iz Đurđevca, već godinama osvaja domaću scenu svojim jedinstvenim spojem pop-rocka i alternativnog popa. Debi album „Sve o čemu sam šutjela“ 2019. odmah je osvojio vrh ljestvica, a „Šesto Čulo“ iz 2022. potvrdio je njezin status jedne od najzanimljivijih mladih glazbenica u Hrvatskoj.

Inače, Lu dolazi iz glazbene obitelji, svira klavir i gitaru, a osim glazbe, radila je u struci kao radijska i televizijska voditeljica. Poznata je po iskrenim, emotivnim tekstovima i prepoznatljivom stilu.

Foto: Privatna Arhiva

Za nju je glazba spontani i iskreni izraz, a ljeto je vrijeme za odmor i punjenje baterija prije nove glazbene jeseni. U intervjuu nam otkriva kako gleda na izazove mladih kantautorica u Hrvatskoj, omiljene glazbene domaće uzore i dojmove s koncerta Alanis Morissette.

Ljeto je u punom jeku. Gdje ćemo vas sve moći slušati i gledati u narednim tjednima? Koji su vam planovi za nastupe?

Zasad se vidimo u rujnu u Podgorici, čemu se iznimno radujem, a u listopadu u Dubrovniku. Nedavno me netko pitao što čitam ljeti. Gotovo uvijek čitam, ali ljeti se često vratim biografiji Olivera Dragojevića (Zlatko Gall: Trag u beskraju). Poistovjećujem se s citatima i nekim Oliverovim mislima, a među njima je i čest odgovor na ovo pitanje: ne volim nastupati ljeti. To će se vjerojatno mijenjati kroz život i gdje god me pozovu i dalje odem, ali živim i osjećam taj jedan oksimoron da je meni ljeti - zimski san. Odmaram, povučem se na otok i čekam svoju jesen. Najviše stvaram, aktivna sam i nastupam od jeseni pa do početka ljeta.

Foto: Privatna Arhiva

Kako biste opisali svoj glazbeni izričaj onome tko vas još nije imao priliku čuti?

Najradije bih da taj koji prvi puta sluša opiše umjesto mene kad posluša (smijeh). Bez puno filozofije, to je iskrena glazba. Rijetko pišem namjenski jer to u meni ništa ne živi “po narudžbi”. Dođe, sijevne, traži me da ulovim, zapišem, ispjevam, snimim. Tu žive dvije sestre - uzbuđenje i svrha, a brat razumijevanje se rijetko kad pridruži. To, kao i prihvaćanje, odrađuje publika i dok je tako bit ću sretna i ispunjena. A ovi štreberi bi to valjda nazvali indie pop, što ja znam (smijeh).

Opišite nam svoj idealan ljetni dan – gdje ste, s kim ste i što radite kada niste na pozornici?

Vrlo sam jednostavna ljeti i ne očekujem puno ni od sebe ni od planova. Volim čitati uz more, prošetati uvečer kroz kale i pisati što mi dođe na um. Preferiram manja mjesta i otoke i tu usporenost koju smo najviše osjećali kao djeca, kad nam se činilo da vrijeme sporije ide jer smo bili u trenutku.

Foto: Privatna Arhiva

Planovi za ovo ljeto? Odmarate ili samo radno?

Zasad je ljeto više za odmor. Najviše stvaram od jeseni, ali i dalje sam aktivna s nastupima tijekom godine.

Imate li trenutno neko ljetno štivo uz sebe? Što vam je posljednje bilo u rukama?

Trenutno čitam trilogiju Alice Hoffman (Čarolije za svakodnevnu upotrebu) po kojoj je snimljen i jedan od mojih najdražih filmova, Practical magic s našim Goranom Višnjićem, Nicole Kidman i Sandrom Bullock. Privlači me sadržaj koji govori o čaroliji i mistici. Vraća me u djetinjstvo, ali i tu nevidljivu poveznicu da su naše intencije i misli jako važne. Ako ne čarobiram s time, onda čitam Meeting the shadow (Zweig & Abrams). Psihološka knjiga u kojoj se preklapaju psiholozi i pjesnici.

Foto: Privatna Arhiva

Nedavno ste bili u Mađarskoj na koncertu Alanis Morissette. Kako zvuči i izgleda uživo jedna takva glazbena ikona?

Alanis Morissette je glazbena bura i maestral u jednoj ženi i rock ikoni. Pobija onaj stav da je rock and roll usiljeni stav, a dokazuje da je stav koji i mekoćom može biti snažan. Jako sam vezana uz njene tekstove i glazbu i nju mi je, kad smo bili mali, otkrio stariji brat. Prvo sam je slušala u Pragu, a onda pod dojmom momentalno nakon koncerta kupila karte i za Budimpeštu. Njeni koncerti su kao misa, duhovno iskustvo, to vidiš po ljudima. Ne mora izvoditi nikakve kerefeke (iako ih ima u pratnji benda), žena stoji i pjeva, a svi ostali prolaze svoj život pred očima u pratnji naježene kože. I kad me netko pita “što je dobra pjesma?”, to je odgovor - nema ga. Šutiš, osjećaš, zaliven svojim odlukama i iskustvima kroz nekog tko stoji na pozornici i sve je to bolje rekao od nas, da mi ne moramo govoriti nego samo osjećati i puštati.

S kim ste bili na koncertu? Vidjeli smo da je na jednom vašem storyju bio i kolega Luka Nižetić?

Da, Luka je bio sa mnom na koncertu. Dobro je vidjeti poznata lica i podijeliti takvo iskustvo s kolegama.

Postoji li netko s domaće scene tko vam je uzor ili čiji rad posebno poštujete?

Poštujem skoro sve na sceni što više i što se dulje ovime bavim jer glazba nije samo za one koji vole pjevati. Izdržljivost, ustrajnost, cjenkanje, biznis, razvlačenje, žongliranje privatnog života i rada na sebi sa scenom i tako dalje... Da ne govorim tek o financijskom ulogu koji je konstantan, a povratu koji se stalno nešto čeka... (smijeh). A što se uzora tiče, idolopoklonstvo sve manje osjećam i u glazbi. Ima ljudi koje ću zauvijek voljeti iščitavati: recimo Arsen, Urbanovo i Gibino pero, način kako Oliver pjeva, posao koji rade Seve, Dino Merlin. Od svojih mlađih kolega sam baš sretna zbog Adija Šoše i čujem naše rašpe u glasovima jednom spojene!

Foto: Privatna Arhiva

Je li vas netko od naših (ili stranih) izvođača posebno pozitivno iznenadio nakon upoznavanja?

Jako poštujem cijeli band Parnog Valjka i Arena u Puli koju smo zajedno radili u čast Akiju, ogromna mi je uspomena na iskustvo, poniznost i perfekciju glazbenog izražaja i discipline.

Koliko je izazovno biti mlada pjevačica i kantautorica u Hrvatskoj? S kojim se izazovima najčešće susrećete?

To je kao kod svakog poduzetnika ili vlasnika tvrtke. Nekad su dani divni i umjetnički, nekad rješavaš porez ili ljudske odnose i gledaš Bože, kako ću ja ovo sad. Da, ne radimo na baušteli i ne radim 2 posla da prehranim obitelj, tako da neću uopće pisati da mi je toliko teško da bih odustala. Ali u pravu si, najbolji izraz je - izazovno je. Tko misli da smo birali biti javne osobe, neka stane na pozornicu i održi koncert od skoro 3 sata i priča ili pjeva ono što misli, pa se čujemo poslije za kavu da razmijenimo mišljenja. Meni osobno, glazba je poziv i ja za njom idem gdje god me pozove ili smjesti. Bavila sam se glazbom samostalno, bavila sam se (ne tako davno) njome radeći kao cvjećarka, konobarica, u tele-prodaji, u medijima. I u svemu tome, naučila sam gdje je “kreni”, a gdje je “stani malo”. Treba puno hrabrosti i ustrajnosti. Ono što ti mogu odgovoriti punokrvno kao glazbenica jest, da nam svima nedostaje dobar menadžment. To je vani očito i dolazi “uz posao”, dok je kod nas džungla u kojoj čekaš fatamorganu.

Foto: Privatna Arhiva

Sama pišete svoje pjesme. Koliko vam vremena oduzima taj proces i kako izgleda vaš stvaralački put – od ideje do gotove pjesme?

Pisanje pjesama ovisi o načinu na koji najviše voliš stvarati i s koliko ljudi u prostoriji. Moja publika već zna da valjam foru da je moja najbliža suradnica moja mačka Nala koja k tome, malo gleda u križ, pa je pitanje vidi li me uopće. Za mene je to intiman proces, najčešće uglazbljujem rečenice iz svog “dnevnika misli”. Moj djed je sve zapisivao i to sam, čini mi se, od njega pokupila. Sviram klavir ili gitaru, a u posljednje vrijeme sama snimam i vokale i harmonije. I onda svaki put isti proces ispočetka - tresem se dok to pokazujem svom producentu jer mislim da ništa ne valja dok me on ne uvjeri suprotno (smijeh). Smiješno je to, na pozornicama svi izgledamo kao bića u kontroli, a u pozadini samo čekamo potvrdu i prihvaćanje... I tako u krug. Da moram danas potpisati to do kraja života, bih. Uz klauzulu da studiji gdje pišem budu i putujući.

Imate li možda neku glazbenu suradnju u glavi koju još niste ostvarili, a voljeli biste uskoro?

Eno gore sam tračala Adija Šošu, sad si me sjetila da mu se javim za to.

Foto: Instagram

Za kraj, kad biste mogli na jedan dan preuzeti život bilo kojeg glazbenika ili glazbenice, živog ili pokojnog, tko bi to bio i zašto?

Kako dobro pitanje, a škakljivi mogući odgovori... Da ne kompliciram, zamijenila bih se na kratko s Taylor Swift ili bendom Coldplay jer svira ispred milijunske publike. Interesira me moć posložene produkcije i timova koji rade za osobe koje su nekoć pisale i svirale u svojoj sobi. Zasad se možemo poistovjetiti s tim i dječjim ganjanjem tog prokletog sna.

POGLEDAJTE VIDEO: Ima li ženu? Dosje? Predstavlja li se lažno? Doznajte što je Tea, i zašto je popularnija od Chatgpt-a