Blagog pogleda s trunkom melankolije, promuklog glasa koji neodoljivo privlači i bujne, neukrotive kose, Monica Vitti je savršeno utjelovila likove koje mori "tetralogija nekomunikativnosti": L’avventura (1960.), La notte (1961.), L’eclisse (1962.) i Deserto rosso (1964.), četiri su filma koja su Antonionija uvela u panteon svjetskog filma, a tada tridesetogodišnju glumicu među najveće svjetske filmske zvijezde.

"Imala sam sreću što sam karijeru počela s čovjekom velikog talenta", ali i "duhovnim, punim života i oduševljenja", priznala je glumica u razgovoru za talijansku televiziju 1982.

Monica Vitti, rođena u Rimu 3. studenog 1931., diplomirala je na dramskoj akademiji 1953. i prvo počela nastupati u kazalištu, gdje se već istaknula svojim komičarskim talentom, po kojemu je ostala zapamćena.

Dok je još igrala u sporednim komičnim ulogama zapazio ju je Michelangelo Antonioni s kojim je ubrzo ušla u poslovnu i u sentimentalnu vezu.

Tijekom suradnje s Antonionijem postala je jedna od protagonistkinja 'commedie all'italiana', u kojima je nastupala s muškim kolegama kalibra Alberta Sordija, Uga Tognazzija, Vittoria Gassmana i Nina Manfredija.

Nakon 20 godina života s Antonionijem (1957.-1967.) udaje se za redatelja i scenarista Roberta Russa 1995.

Godine 2011. Roberto Russo je objavio da Monica Vitti već 15 godina boluje od Alzheimerove bolesti.

Glumica je tijekom karijere osvojila brojne nagrade, napose pet Davida di Donatello (talijanski Cezar), Zlatnog lava u Veneciji za životno djelo i Srebrnog medvjeda u Berlinu.