29. studenog 1943. u bosanskom gradu Jajcu održano je drugo zasjedanje AVNOJ-a, Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. AVNOJ je tom prilikom proglašen vrhovnim predstavničkim tijelom zakonodavne i izvršne vlasti, a osnovana je i privremena vlada pod imenom Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije za čijeg je predsjednika izabran Josip Broz Tito, ujedno proglašen i maršalom Jugoslavije. Donesena je odluka da će se Jugoslavija, nakon oslobođenja, nastaviti graditi kao federativna zajednica ravnopravnih naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Uz ravnopravnost, na drugom zasjedanju AVNOJ-a naglašeno je i pravo jugoslavenskih naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje. Svojim odlukama AVNOJ je postavio temelje poslijeratnom razvoju Jugoslavije kao socijalističke federacije sastavljene od 6 republika i 2 pokrajine, koja će kao takva postojati sve do raspada početkom 1990-ih.