Venezuela je ključ? Davor Štern otkriva zašto Trump preuzima naftnu 'tvrđavu'
Naftni stručnjak pojašnjava da potrošnja električne energije raste nepredvidivom brzinom i otkriva pozadinu tog rasta
403 Forbidden
403 Forbidden
Nakon što su američke snage izvele otmicu venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura te ga deportirale u SAD, u New York, gdje se očekuje njegovo suđenje, američki predsjednik Donald Trump najavio je kako će SAD voditi Venezuelu sve dok ne budu mogli provesti „siguran, pravilan i razborit prijelaz”.
Trump je dodatno najavio da će se, kao dio preuzimanja, velike američke naftne tvrtke vratiti u Venezuelu, koja ima najveće svjetske rezerve nafte, i obnoviti teško degradiranu naftnu infrastrukturu, proces koji bi, prema riječima stručnjaka, mogao trajati godinama.
Stoji li iza otmice Madura energetski rat, odnosno je li motiv venezuelanska nafta, bio je povod za razgovor o toj temi s energetskim stručnjakom Davorom Šternom. Po njemu, to je jedan od motiva.
Goleme zalihe nafte u Venezueli
"Venezuela ima ogromne zalihe nafte. Ali ta nafta je karakteristična po tome što je teška. Znači teška i naziva se još kisela nafta. Naročito se nalazi na delti rijeke Orinoco u Venezueli. Ta nafta je uvijek bila interesantna za naftne kompanije, pogotovo za američke, kao i američke rafinerije", rekao je Štern.
Pojašnjava da SAD ima 'laganu' naftu, a miješanjem dviju vrsta nafte – teške i lagane – u kompleksnim rafinerijama mogu se dobivati ekonomski jako isplativi proizvodi.
Amerikanci bez teške nafte
"Njima (Amerikancima, op. a.) fali ta dubina prerade, odnosno fali im teška nafta jer se iz takve nafte dobivaju lakše frakcije – to znači visoka gama kerozina, benzina i dizela, ali im fale teže frakcije: asfalt, bitumen i teško lož-ulje, kao i marin dizel za pogon brodova, kao i vojne mašinerije i tenkove. I svi ovi teški ratni strojevi idu na teže frakcije", govori Štern.
Govoreći o bogatstvu naftom, Štern kaže da je teško reći jer je njihov sustav poremećen. Ali po rezervama su na oko petom mjestu u svijetu.
Štern kao energetski stručnjak ne misli da je samo nafta bila glavni motiv otmice Madura. Po njemu je to kombinacija više stvari.
Urušavanje ekonomije Venezuele
"Naime, otkad su Hugo Chavez, pa potom Nicolas Maduro, došli na vlast, Venezuela je bila jedna od najnaprednijih zemalja Južne Amerike. Njihova ekonomija je bila zadivljujuća. Prije trideset godina bili su perjanica Južne Amerike i puno ljudi išlo je u Venezuelu. Ja znam čak i neke Hrvate koji su odlazili tamo jer su uvjeti bili jako dobri. Ali onda, kad su došla ova dvojica sa svojim idejama stvaranja nekog antikapitalizma i socijalizma, zemlja se polako počela urušavati i to tako da su prvo oni protjerali strane naftne kompanije", govori Štern.
Kad su potjerali strane naftne kompanije, zauzvrat su dobili sankcije, podsjeća naš sugovornik, a time se urušio i sustav proizvodnje u naftnoj industriji.
"Imali su ogromnu naftnu nacionalnu kompaniju koja se zove PDVSA (Petróleos de Venezuela, S.A.) i to je bila jedna od najjačih kompanija u svijetu. Kako je došlo do urušavanja sektora, smanjila se i proizvodnja. Sada su spali na razinu od milijun barela na dan, što je jako malo za takvu zemlju s takvim resursima", ističe Štern.
U razgovoru otvara još jednu temu koja je po njemu jako bitna – a to je da će potrebe za energijom u budućnosti rasti nepredvidivim tempom, pogotovo u Americi.
Podatkovni centri gutaju goleme količine struje
"Izgradnjom data-centara, odnosno podatkovnih centara, eksponencijalno rastu potrebe za električnom energijom. Te potrebe je već sad teško zadovoljiti iz konvencionalnih i nekonvencionalnih izvora, pa se predviđa da će se proizvodnja električne energije povećavati kroz veću upotrebu plina i mazuta u energetici. E, tog mazuta nedostaje Americi iz njihove nafte. Isto tako se najavljuje da će se smanjiti izvoz LNG-a iz Amerike jer će im biti potrebno sve više vlastitog plina za stvaranje električne energije koja je potrebna za te data-centre", ukazuje Štern.
Potvrđuje da pritom misli i na umjetnu inteligenciju koja troši goleme količine energije, potom na električne automobile i autonomna vozila.
Na pitanje nije li paradoks da se uvode električni automobili kao dio rješenja za poboljšanje kvalitete zraka, prije svega u gradovima, a da ti isti automobili trebaju električnu energiju koja se mora negdje proizvesti, a onda se poseže za naftom i mazutom, Štern kaže da je to začarani krug pa i da je Europa u taj začarani krug ušla bez dovoljno promišljanja.
No, govoreći o Venezueli, Trump se okrenuo Kubi. Mediji su već počeli spekulirati o tome je li sada dao signal da su oni možda iduća meta.
Trump je u subotu kroz pitanja novinara spomenuo i kolumbijskog predsjednika Gustava Petra. "Mora paziti što radi", rekao je.
"Proizvode kokain. Šalju ga u Sjedinjene Američke Države. Zato mora paziti što radi", rekao je Trump.
Novinari su pitali je li ova poruka upućena i čelniku komunističke Kube Miguelu Díaz-Canelu, a Trump je odgovorio: "Kuba je nešto o čemu ćemo na kraju govoriti jer je Kuba trenutačno propala država. U tom je smislu vrlo slično jer želimo pomoći ljudima na Kubi, ali želimo pomoći i ljudima koji su bili prisiljeni napustiti Kubu i koji žive u ovoj zemlji."
Kuba nema naftu, ali je zanimljiva zbog nečeg drugog
Je li i Kuba zanimljiva zbog nafte i energetike, pitali smo Šterna, a on spremno odgovara: "Ne. Kuba je zanimljiva kao ‘nekakav nosač aviona’ za nekakvu strašnu vojnu prijetnju, radi blizine Americi, odnosno Floridi. Kuba nije bogata resursima. Šećer koji je proizvodila može biti interesantan, ali i tamo je ta proizvodnja pala na nekakve granice koje su neinteresantne. Ja bih čak i više uspoređivao s onim što je bilo – nije izravno Amerika na to utjecala, ali svijet jest – na Arapsko proljeće. Zaboravljamo da su se kroz dugi niz godina događale smjene vlasti u većem broju zemalja zato jer je postojao veliki interes stranaca za te zemlje. Konkretno to su Libija, Sirija, pokušaj u Egiptu, Irak".
Nastavlja da je i Venezuela bila optuživana kao nekakvo leglo za međunarodni terorizam. To bi se moglo usporediti, recimo, s Iranom na Bliskom istoku, da bi to mogla biti Venezuela u Južnoj Americi.
Po njemu se neće razviti građanski rat u Venezueli jer je većina ljudi bila razočarana vlašću, da se neće opirati promjeni vlasti, da odlazak četvrtine stanovništva posljednjih 15 godina govori o tome da su bježali od dosadašnjeg režima.
"Možda povratkom tih ljudi nekakav novi podstrek u ekonomiju zemlje koja je bila ekonomski razvijena. Mislim da bi mogao proći cijeli ovaj slučaj u nekako mirnom ozračju. Ali nisam stručnjak za geopolitiku, ali mi se tako čini", kaže Štern.
POGLEDAJTE VIDEO Venezuelanci diljem svijet slave pad Mandurova režima: 'Pala je diktatura, imamo slobodnu zemlju!'
403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden
403 Forbidden