Tu vrijeme kao da je stalo: Prosječna plaća je 15 $, a budućnost mračna. Ljudi se guše u smeću...
Kuba je sljedeća, čuli ste u Direktu već više puta i tako će, čini se, i biti. U sobi punoj novinara, Donald Trump kaže: hoću li je osloboditi ili preuzeti, mogu učiniti što god želim
Havana kakvu znamo s turističkih razglednica nalikuje na grad u kojem vrijeme kao da je stalo. A Havana sinoć bila je grad u kojem je nestalo struje. Deseci ljudi čak su se usudili izići na ulice i lupati loncima pod svjetlima lampa i automobila.
Većina otoka potonula je u mrak zbog pada električne mreže, za deset milijuna Kubanaca ionako težak život postao je još malo teži. "Nije samo nestanak struje. Nema vode, nema električne energije, nema plina. Nema vode jer nema struje za pokretanje pumpi. Sve je ovo stvarno jako loše", kaže Lazaro Hernanez iz Havane.
Loše je kubanska svakodnevica godinama. Ne samo da prosječna plaća od 15 dolara ode na tek dvije kile mesa, ne samo da kronično fali svega najosnovnijeg i da se zemlja guši u smeću, nego je od siječanjske američke intervencije i otmice predsjednika Madura u Venezueli, skroz stala opskrba Kube naftom, odakle im je dolazila polovica potreba.
Trumpove prijetnje
Uz prijetnje carinama svima koji im isporučuju naftu, Donald Trump opet ne skriva pretenzije prema otoku. "Vjerujem da ću imati čast preuzeti Kubu. To bi bila, to je velika čast. Preuzeti Kubu u nekom obliku. Mislim, bilo da je oslobodim ili da je preuzmem. Mislim da bih s njom mogao učiniti što god hoću. Želite znati istinu? Oni su trenutačno vrlo oslabljena nacija. Bili su to dugo vremena", rekao je novinarima u Ovalnom uredu.
I takvi oslabljeni su dobrim dijelom zbog američke blokade, uvedene još početkom 60-ih, kada je vlast preuzeo Fidel Castro. S vremenom su gubili saveznike, pomoć iz Rusije i Kine danas je nedostatna. "Kuba je ipak otok koji je daleko i od Kine i od Rusije, posebno u ovim trenucima u kojima je cijeli svijet u krizi, gdje svi ustvari gledaju kako će preživjeti. Voditi brigu o nekakvom udaljenom karipskom otoku je doista veliki problem", ističe povjesničar Hrvoje Klasić.
Prvi predsjednik koji se ne preziva Castro, Miguel Díaz-Canel, potvrdio je da su u početnim fazama razgovora s Trumpovom administracijom, čak su i pustili 50 zatvorenika na slobodu, u znak dobre volje. Ali Trumpov šef diplomacije Marco Rubio danas je jasan: "To što imaju preživljavalo je zahvaljujući subvencijama Sovjetskog Saveza, a sada i Venezuele. Više ne dobivaju subvencije. Dakle, u velikoj su nevolji. A ljudi na vlasti ne znaju kako to popraviti. Dakle, moraju dovesti nove ljude na vlast".
'Ponaša se kao nasilnik'
Na pitanje bi li intervencija na Kubi bila sličnija onoj u Venezueli ili Iranu, Trump, kako kaže, ne smije odgovoriti. Ali, situacija i u Venezueli i u Iranu sugerira da odgovor ni ne postoji. "Očekivati od Trumpa da ima plan za Kubu je isto kao i očekivati da ga ima za Iran ili Venezuelu, a vidimo da nema. On se jednostavno ponaša kao nasilnik, takav je u obiteljskim odnosima, takav je u biznisu, takav u politici, danas je takav kao državnik", smatra Klasić.
Za razliku od Iranaca, gdje su mnogi dočekali američku intervenciju kao korak prema rušenju režima, na Kubi Trumpu ne vjeruju. "Ne bih željela da ovdje na Kubi bude rata jer mi Kubanci nismo spremni za rat. Mi, kao ljudi, kao civili, nismo spremni za rat", kaže Marianela Alvarez iz Havana, dok Amed Echenique dodaje "ne vjerujem Trumpu kao osobi, čak ni ovo malo što znam o njemu. I to je nešto što mi zapravo ne daje nadu".
I što onda dalje? Iako Kubanci žele bolji život, mnogi svjesni da se u Americi bolje živi, 60 godina u komunizmu ostavilo je traga. "Da će, uz svu indoktrinaciju i obrazovanje, uz svu povijest, oni samo tako pristati da dođu Amerikanci s oružje, vojnim avionima ili bilo čime, i da onda zauzmu taj otok, mislim da to neće ići samo tako", zaključuje Hrvoje Klasić.
Struja se danas na otok tek djelomično vratila. Na benzinskim pumpama su redukcije. I bez Trumpove intervencije, Kubancima budućnost ostaje mračna.