Hrvati se žestoko sukobili oko vožnje na autocesti: 'Iz gušta i adrenalina vozim 170 na sat'
Na našem Facebook profilu pitali smo čitatelje je li ušteda od šest minuta, do koje je došao matematičar Toni Milun, vrijedna jurnjave po autocesti
Ljetni vikendi i vrhunac turističke sezone ponovno su donijeli velike gužve na hrvatskim autocestama. U kolonama mnogi vozači postaju nestrpljivi, a dio njih pokušava nadoknaditi izgubljeno vrijeme pritiskanjem papučice gasa.
No, koliko se zapravo dobiva bržom vožnjom? Tim se pitanjem još prošle godine pozabavio matematičar Toni Milun, koji je izračunao da je stvarna ušteda vremena znatno manja nego što mnogi misle.
Prema njegovu izračunu, vožnja dionice od 200 kilometara brzinom od 130 km/h traje jedan sat i 32 minute. Poveća li se brzina na 140 km/h, na odredište se stiže za jedan sat i 26 minuta, odnosno svega šest minuta ranije.
Na našem Facebook profilu pitali smo čitatelje je li ušteda od šest minuta vrijedna jurnjave po autocesti. Odgovori su pokazali da su mišljenja podijeljena.
Jedni smatraju da je razlika zanemariva
Dio čitatelja ističe da nekoliko minuta ne opravdava veći rizik u prometu.
Miroslav smatra da tijekom gustog prometa i loših vremenskih uvjeta ograničenja brzine treba dodatno smanjiti.
"Ograničenje po autocesti za vrijeme gustog prometa se ograničava ispod standardnih 130 km/h, kao i za vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta, što je apsolutno i jedino ispravno i logično. Nevjerojatno mi je koliko ima ovih vrhunskih vozača koji bi uvijek i svuda vozili barem 150 km/h. Ne razumijete uopće promet i da niste sami na svojoj privatnoj autocesti", rekao je.
Vedran upozorava da uz veću brzinu rastu i troškovi putovanja.
"Ako se ubaci kalkulacija veće potrošnje goriva od 90 do 130 km/h pa dodamo cestarinu, onda na putu od 200 km dođemo do oko 40 eura više za sat vremena. Također je upitno koliko je sigurnija vožnja autocestom u sezoni u usporedbi s lokalnim cestama", komentirao je.
Drugi tvrde da nije riječ samo o vremenu
S druge strane, brojni čitatelji smatraju da vožnja od 140 km/h nije nikakva jurnjava.
Goran kratko poručuje: "Otkad je brzina 140 km/h 'jurnjava po cesti'?" Josip priznaje da mu je jednostavno ugodnije voziti malo brže. "Je, ali veći je gušt voziti 140 nego 130", kaže.
Bojan smatra da vozači ne voze uvijek brže zato što žure.
"Ljudi nekad ne voze brzo jer im se žuri, nego jer je to tempo koji im odgovara. Ako su sposobni i voze sigurno, to nije problem", kaže.
Nekoliko komentara istaknulo je kako brzina nije jedini problem na autocestama.
Miljenko smatra da promet najviše usporavaju vozači koji se ne znaju pravilno kretati autocestom.
"Problem je u nevozačima koji ne znaju voziti – oni koji idu 80 u lijevoj traci, ne znaju stisnuti gas kod pretjecanja, ali i oni koji se ganjaju 170+. Oba tipa rade probleme podjednako", kaže.
Andrej ističe da su ljetne gužve često veći problem od same brzine. "140 gdje je ograničenje 130 nije jurnjava. Ali sad ljeti ima toliko nepredvidivih vozača na autocesti da je ljepše ići starom cestom lagano nego se stresirati", kaže.
Sve ovisi o duljini puta
Pojedini čitatelji smatraju da odgovor ovisi o tome koliko je putovanje dugo.
Ivan navodi da na vrlo dugim relacijama razlika ipak postoji.
"Da, puno znači ako vozim 150–170 km/h na dugoj relaciji od 1100 kilometara u jednom danu. Ako putujem samo do Zadra, nije neka velika ušteda vremena", kaže.
Drugi Ivan kroz šalu piše: "Zato se ne vozi 140 nego barem 180 pa ušteda nije šest nego puno više minuta."
Božidar otvoreno priznaje da razlog nije vrijeme. "Ako vozim 160-170, vozim iz gušta i adrenalina, a ne radi šest minuta bržeg stizanja na odredište", kaže.
Bilo je i matematičkih primjedbi
Neki čitatelji osporili su način na koji je prikazana računica. Danko smatra da usporedba nije matematički potpuno precizna.
"Protivim se divljanjima na cesti, ali ovo je notorni udar na fiziku i zdrav razum", kaže.
Tobias pak smatra da autocesta nije mjesto za presporu vožnju. "Ako ne možete voziti bar 120, nemojte ulaziti na autocestu", rekao je.
Rasprava je tako pokazala da među vozačima ne postoji jedinstven stav. Dok jedni upozoravaju da šest minuta nije vrijedno većeg rizika, drugi smatraju da je umjereno veća brzina sasvim uobičajena na autocesti te da su veći problem prometna kultura i nepredvidivo ponašanje pojedinih vozača.