Nedjelja je nekad, a mnogima i danas, bila dan počinka, kad se pritegne ručna, malo uspori. Ponekad se iz ladice izvade stari recepti, proćakula koja storija s dragim ljudima.

I ove nedjelje u našem kutku "Iz Grgić kuhinje" donosimo malo drugačija izdanje. Sjećanje prof Ive Grgića na dan kad je upoznao našu novinarku Katarinu Dimitrijević Hrnjkaš i šaku ili dvije dobre štorije i - da ne bi ostali dužni - dva recepta koji lako hrani želudac i hrani dušu.

Prof. Grgić: 

Tko se još sjeća dnevnih novina "Vjesnik". Ovi iz generacija Z, X, Y i kako se sve ne zovu, sigurno ne znaju što su i koliko su nam značile, tako da nam ostaju oni zlatne dobi ili popularno zvani „Mirogojski mališani“.

Vjesnik je bio ozbiljan tisak i vrelo aktualnih, ali i vjerodostojnih informacija. Bilo je i onih vječnih gunđala koji su pronalazili manjkavosti.

Jedni su ga kudili zbog velikog formata, a drugi da je blizak vlasti. Gluposti, i jedno i drugo. Veliki format su voljeli suradnici "SLUŽBE" jer su mogli izbušiti dvije rupe za motrenje, a ako krene kiša i glavu su mogli ogromnim listovima zaštiti. Vjesnik je bio i studentima jer su mogli u njega zamotati komad slanine, čvarke, tko bi pored praznog droba brinuo o olovu.

Foto: Privatni album

Na koncu, Vjesnik je poslužio kao stolnjak u zagušljivoj studentskoj sobi, a dobro bi došao i kao potpala, posebno ako je bio malo mastan. 

Mnogi poznati novinari, a poslije uvaženici novog sistema su prošli kroz redakciju Vjesnika. I tako, ne sjećam se godine, ali sjećam se osobe i mjesta kao da je jučer bilo, reče mi, on, znanac "upoznati ću te s jednom malom, odlična je, ima puno ideja i čak je i poljoprivreda zanima". Može, rekoh Ranku dok je psovao vlast nakon pola gajbe piva ispred lokalne trgovine na Šalati. Može odmah, promrmlja on naštimavajući objektiv na ogromnom foto aparatu jureći u Sabor na presicu.

'Radoznala novinarka, čak je zanima poljoprivreda'

Naravno, nije bilo odmah nego par dana poslije, sjedili smo Ranko, ona-novinarka i ja. Novinarka je bila Katarina Hrnjkaš, velikih crnih očiju, radoznala kao i danas. "Agroturizam, koliko o njemu znate", pita me Katarina. "Znam sve", nisam lagao jer su to bili počeci agroturizma kod nas. I da vas ne gnjavim, završili smo kod jednog tipa koji nam je ostao u sjećanju kao velika škrtica, od njega smo otišli praznog želudca i vrećice, ali sa zgodnom pričom. Srećom, tada sam bio naivan i nisam primjenjivao slogan "niti prodajem niti darujem" te sam ostao bez tvrdine i tekućine. 

Prošlo je puno godina i Katarina je dodala još i Dimitrijević, promijenila nekoliko novina i portala i opet banula u moj život. Prvo smo krenuli s ozbiljnim temama, a kada smo vidjeli da smo naivci jer Ministarstvo poljoprivrede služi kao utočište za političare i njihovu sljedbu, a poljoprivrednici ionako ne vjeruju ni sami sebi a tek nama, krenuli smo u projekt "Iz Grgić kuhinje". I gle čuda, ljudi nas prate, vele da i nismo loši.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Sluzavo, malo i delicija na tanjuru. Ovaj recept će vas raspametiti!

A kako se Kety pojavljuje kao autor nedjeljnog priloga, rekoh joj da i sama nešto sazna i ugradi u našu novu knjigu koja će svjetlost dana ugledati u prvom kvartali sljedeće godine. Naravno, obeća i ispuni svoje obećanje. Krenimo redom, od podmorja do nedjeljnog svečanog ručka. Kud puklo da puklo. I ovo je njena priča: 

"Sat vremena pod morem traje vječno. Tamo dolje, gdje svjetlost prestaje, a tišina bruji glasnije od buke s kopna, svaka minuta je borba – i s morem i sa samim sobom. Ronioci znaju da to nije igra. Svako poniranje ispod površine ples je sa sudbinom.

Ali Jadran zove - isti onaj koji nas svakog ljeta opija svojom ljepotom, sada progovara kroz tišinu mulja i boca, kroz olupine, gume i staklo. More traži svoje junake, i oni se odazivaju.

'BIO JE IZBEZUMLJEN' /

Hrvat iz mora izronio kameru i vratio snimke Rusu: Zahvalio se - kalašnjikovom! 'Što drugo?'

Tridesetak njih, bez plašteva i bez kamera, s bocama zraka na leđima i osmijehom u očima uronili su nedavno da vrate moru dostojanstvo – da svaka riba opet pliva, a ne da pluta između plastičnih vrećica.

Na poziv Dražena Ivankovića, veterana i neumornog zaljubljenika u Jadran, ukrcali su se ronioci na brod Tunu i krenuli u akciju “Kvarner nije kontejner”. Ispod mirne površine, iza sjaja razglednica, pronašli su ono što ne želimo vidjeti – tuđe otpatke i vlastitu neodgovornost. Svakim zaronom vadili su redom - vrše, boce, bicikle, naočale, paštete pa i rasvjetni stup. I u tjedan dana izvadili 15 tona otpada. Počistili su podmorje oko otoka Ilovik, Susak, Unije, Cres, Goli otok, Sveti Grgur. Bili smo s njima u ekološkoj akciji, a sat ronjenja - doznali smo - isto je kao dan rada u rudniku. 

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Donosimo tajne odlične peke, korak po korak: 'Bez toga nema ni života ni teletine'

I tko ne bi bio gladan?!

Nekoliko desetaka junaka s Jadrana nakon ronjenja bi pojeli i vola, kamoli na tanko narezanu fetu sira i pršuta, koju maslinu. 

Na turističkom brodu Tuna sve je mirisalo po moru, maslinovom ulju i – djetinjstvu. Tamo kuha Marin Županović, čovjek koji bez recepta zna točno kad je tijesto "pravo", kad je komin "vruć taman" i kad blitva "priča da je suha".

Recepti?

Kaže Marin — "Otprilike." I nama je to sasvim dovoljno da izvučemo iz njega recept za soparnik i paštu - pa i naše bake nekad nisu imale vagu i čašu s mjernim jedinicama, a opet je sve bilo - savršeno!

Recept za soparnik na Marinov način

"Dobro se izmiješaju brašno, voda, ulje i malo soli. Ostavi pet minuta sa strane. Blitva se nasjecka večer prije, posuši se, pa se izmiješa s kapulom, peršinom i češnjakom, sve s maslom i maslinovim uljem. Na siniji se izrelja prva kora, doda se blitva, pa ide druga kora, zavije se i stavi na vrući komin koji se ložio cili dan", otkrio je Marin recept za soparnik.

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Recept za juhu od gljiva, lisnato tijesto s mljevenim mesom i gljivama te pohane bukovače

Dok priča, Marin rukama pokazuje kako žar "diše", kako se soparnik ne smije izgoriti, nego samo "napuhat ka balun".

"Kad se ispeče, vrati se na siniju, dobro se otrese od luga, namaže s maslinovim uljem i češnjakom… i ostavi. Meni je soparnik najbolji dan poslije – mekan, mirisan, pun duše. Vruće stvari nisu za mene, ja volim da se sve slegne", smije se.

Recept za 'makarune' sa sirom

A onda, kao da mu je iz djetinjstva iskliznuo još jedan miris, doda:

"Znate što je fantazija? Makaruni sa sirom! Kad se tijesto za soparnik izvalja tanko, izrežu se rombovi, skuhaju u posoljenoj vodi, pa se na maslacu i maslinovom ulju zažuti češnjak, prelije i pospe ribanim sirom. Red makaruna, red sira, red makaruna, red sira… i to do vrha zdjele. Fantazija, kažem vam", govori nam Marin i otkriva da je to jelo njegove bake.

Slušajući Marina, teško je odlučiti što više osvaja – njegova soparnica, makaruni ili način na koji priča o hrani. On ne kuha da nahrani – on kuha da oživi uspomene. Hvala Marinu Županoviću - ime i prezime, koje nakon ovih recepata - vrijedi zapamtiti." 

IZ GRGIĆ KUHINJE /

Sataraš i šalša, kraljice jeseni i provjereni recepti koje su znale i naše bake!

POGLEDAJTE VIDEO Recept za desert koji osvaja aromom: Pripremite tiramisu za savršen kraj svakog obroka