Nakon politike mnogi će zadržati lice "Supermana", do kraja izglancati svoj lik, no nekadašnja premijerka Jadranka Kosor u knjizi "Žene koje mašu rukama" namjerno ruši taj okvir – i pušta čitatelja tamo gdje politika rijetko dopušta kamere: u bolnicu, u toplice, u dane na dvije štake, u samoću, bol i oporavak. Piše bez uljepšavanja, o stvarima o kojima se "ne bi trebalo" govoriti, a kamoli pisati – o papirnatim gaćama, kateteru, starenju. 

U velikom intervjuu za net.hr otkriva porive koji su je gurnuli da se do kraja ogoli i pusti nas u svoju apsolutnu privatnost pa i u epizode udvaranja muškaraca, mučne trenutke kad joj je sudbina "servirala" i onoga, koji ju je ostavio zaključanu u stanu nakon ozljede - zbog koje je skoro umrla. 

Otvara i drugu, jednako neugodnu temu: zašto društvo političarke teže oprašta ranjivost, zašto žene u politici često šute kad bi trebale stati jedna uz drugu te kako je došlo vrijeme političkih "potrčaka".  

U najnovijoj knjizi "Žene koje mašu rukama" otvoreno pozivate čitatelja u svoju privatnost, čak do najintimnijih detalja. Jeste li se na to odlučili promišljeno, jeste li vagali hoćete li se upustiti u to ili ste jednostavno uzeli pero i pisali?

Nisam uzela pero, nego laptop - odmah nakon operacije prvoga koljena. Najviše sam pisala u vrijeme rehabilitacije u toplicama i nije bilo teško jer sam pisala o onome što sam osjećala. Pisala sam zbog sebe, ali knjiga će možda poslužiti i kao svojevrstan "vodič" drugima za slične situacije jer  je to knjiga o životu.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Dionice o premijerskom mandatu su samo usputne - o njima pišem ovlaš, sjećajući se u trenucima oporavka nakon operacija dvaju koljena tek nekih lijepih ali i teških trenutaka iz političkog života.

Temelj knjige "Žene koje mašu rukama"su sjećanja na vrijeme kad sam morala hodati na dvije štake do trenutka kad sam ih se oslobodila.

Pisala sam o tegobama, o problemima, o samoći, usamljenosti, starenju... o svojim i tuđim iskustvima. To su teme o kojima se i dalje nedovoljno govori i piše, to su, na neki način, tabu-teme, osobito kad se vežu za političare i političarke. I znanci i neki prijatelji su se čudili: "Zaista ćeš o tome pisati?"

Činilo im se da pišući o usamljenosti, starenju, bolestima, operacijama, poteškoćama, bolovima, oporavku u toplicama... pišem o slabostima.

Ali ne! Pisala sam o pobjedama! U dugotrajnom procesu rehabilitacija jednog pa drugog koljena upoznala sam mnoge ljude koji se fantastično hrabro i suvereno nose s problemima, koji s nevjerojatnom snagom savladavaju svakodnevne teškoće, koje su često - pogotovo kod starijih ljudi - vezane uz svakovrsnu oskudicu.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Pišete kako su vam ljudi otvoreno i bez zadrške prilazili, je li to bio teret?

Ljudi koje sam susretala su me prepoznavali i bez krzmanja mi prilazili. U toplicama nisam mogla sjesti, popiti kavu a da mi netko ne priđe i da odmah ne otvori svoju priču o bolestima, operacijama, poteškoćama, o još nekoliko drugih dijagnoza, o malim mirovinama, o djeci, pa o djeci koja nemaju djecu, o djeci koja ih ne posjećuju, o djeci koja se ne brinu...

Fascinirala me lakoća kojom su mnogi imali potrebu sve mi o sebi ispričati, pokazati mi još nezacijeljene rane.

U jednom trenutku, da, učenje o tuđim sudbinama postalo je teško breme pa mi je pisanje pomoglo da se tereta djelomično oslobodim.

Vama su drugi davali svoje priče i taj teret - jeste li vi imali osobu s kojom ste mogli podijeliti sve to?

Zapravo, nisam.

Teško mi je bilo dan za danom upijati loše informacije a sve priče o ljudskim sudbinama koje sam čula bile su vezane uz neku teškoću i bol.

Ipak, sve te ispovijesti doživjela sam i kao priznanje jer mi se katkada činilo kao da sam bila "hodajuća utjeha" za mnoge usputne poznanike s kojima sam dijelila dane u toplicama.

'NISAM OPTIMIST' /

Od mira dalji nego ikad: Božo Kovačević o tome kakvu igru igra Washington i zašto Putin ne odustaje?

Govorili su: "Evo, kad ona hoda na dvije štake, onda možemo i mi." Vjerojatno postoji percepcija da su političari, pa i bivši, nedodirljivi za bol i teškoće.

Kao djevojčica i ja sam, na primjer, mislila da se moj liječnik ne može razboljeti - da je nadnaravno snažan i moćan. A i političari često grade svoju sliku u javnosti tako da se čini kako su nedodirljivi Supermeni.

Je li ta slika "Supermena" bio teret dok ste bili premijerka? Probudite se s glavoboljom, virozom, kičma vas boli, ali nema te "ispričnice" i nema tu stava "danas ne bih".

Imala sam poteškoće s kretanjem i prije a bolovi u koljenu su se zbog stresa osobito intenzivirali u mom premijerskom mandatu. Bilo je dana kad nisam mogla ni ući niti izaći iz aviona.

Nekad jednostavno nisam mogla ustati, ali sam radila i nastojala da to što manje ljudi primijeti.

Kao premijerka u vrijeme goleme ekonomske krize i neizvjesnih pregovora za EU nisam imala pravo na žaljenje jer sam morala rješavati probleme.

Kakve su reakcije ljudi na knjigu?

Odlične su reakcije! Jedna od najljepših poruka stigla je od poznanika i bivšeg književnog kritičara. Napisao je da ga fascinira moj osjećaj za detalje i opis  i atmosfere i da sam u nekim segmentima "bolja od Prousta i Dostojevskog". Divno! Tako da počinjem iznova čitati Dostojevskog i Prousta! 

Druga jako dobra poznanica rekla mi je da je "Kraljicu" i "Premijerku, prethodne dvije autobiografske proze " pročitala lagano, kao da je popila dvije čaše hladne vode.

Za "Žene koje mašu rukama" napisala mi je: "Teško čitam, atmosfera me obuzima, stanem pa plačem, pa se opet vraćam, prepoznajem se u mnogome..." 

Kad je pročitala, opet se javila: "Sjajno, sjajno! Čestitam. Najbolje do sada!"

Veseli me što se knjiga čita, da je mnogi komentiraju, na ulici me zbog nje zaustavljaju nepoznati ljudi, vesele me usputni osmjesi nepoznatih žena... 

Iskreno; kao nikada, osjećam navalu inspiracija za novu knjigu.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

U knjizi pažnju posvećujete detaljima - kroz mirise, okuse hrane te gotovo da uvlačite čitatelje u svoj prostor. Namjerno?

Pa naravno. Promišljala sam je li knjiga sadržajno gusta jer tu ima i atmosfere koja je meni jako bila važna.

Volim knjige s bogatim, raskošnim detaljima. Usput, da,  i posvuda pišem o kuhanju...možda je i to ženski rukopis? I dok sam bila premijerka kuhanje je bio moj ritual povezivanja moje male obitelji - mene, sina i majke. Kad bih se vraćala s putovanja - bilo da je to bio Vukovar, Dubrovnik, New York, Kairo ili Bruxelles - vraćala sam se uvijek žurno u Zagreb i subotom pekla gibanicu od sira.

Spomenuli ste ženski rukopis, tu je i druga tema vezana za žene - politika. Još ste kao ministrica, kasnije kao predsjednica Vlade u svakoj izjavi davali balans ženskog i muškog.

Govorili ste, "radnici" i "radnice", "liječnice" i "liječnici"... I kroz izjave davali ste na važnosti ravnopravnosti spolova.

Danas svjedočimo da u političkoj retorici političarke diskreditiraju često upravo na temelju spola. Sjetimo se da oporbene političarke nazivaju "narikačama" i sličnim pogrdnim epitetima.

'KAKO GA ZAUSTAVITI?' /

Dramatična poruka: 'Putin je započeo Treći svjetski rat, samo jedno ga može zaustaviti'

Je li situacija ozbiljnija po pitanju ravnopravnosti žena nego je bila prije 10 i više godina?

Stanje je i gore nego što navodite jer mnoge žene ne reagiraju, a trebale bi.

Šest je potpredsjednika Vlade – nijedna žena. To je isto jasna poruka izvršne vlasti. Kad su se Facebook prosvjednici digli protiv mene kao predsjednice Vlade, i kad su ispred moje kuće vikali: „Jaca kurva”, nitko od žena, čak ni iz moje stranke - nije reagirao. Nisu reagirale ni nevladine udruge, nitko nije sazvao konferenciju za novinare i novinarke i rekao: „Ovo je nedopustivo, sramite se.” Ne u moju obranu nego u obranu svih žena na političkim funkcijama, jer je to najopakiji seksizam, najgore vrste.

Do danas ništa se osobito nije promijenilo.

Velike političke stranke na svim dosadašnjim izborima radije su plaćale velike novčane kazne nego da im liste budu u skladu sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije, koji sam i ja pisala i koji nalaže da na listama bude barem četrdeset posto "podzastupljenog spola", a to su žene.

Pisala sam i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji kao i mnoge druge zakone u korist žena, i koji se danas, u 21. stoljeću, ne poštuju. 

'KAKO GA ZAUSTAVITI?' /

Dramatična poruka: 'Putin je započeo Treći svjetski rat, samo jedno ga može zaustaviti'

U hrvatskom parlamentu ima žena koje su glasne - uglavnom su to oporbene zastupnice, ali one nemaju utjecaj ni moć u donošenju odluka. Žene iz vladajuće većine gotovo da su nevidljive.

Mislite li da političarke iz vladajuće stranke nisu dovoljno "glasne" i zašto?

Zato što čekaju što će reći šef koji je, naravno, muškarac pa se često zadovoljavaju samo pukim dodvoravanjem. I to je sve i  to je tužno. Najveći protivnik Istanbulske konvencije o zaštiti žena od nasilja, notorni Zekanović, danas je važan vladajući zastupnik i nijednoj vladajućoj  ženi to nije odiozno. Općenito je prošlo vrijeme političkih "giganata" kakve sam zapamtila iz vremena kad sam ja ušla u politiku, krajem 1995. – od Tuđmana, Vlade Gotovca, do Žarka Domljana i Savke Dabčević-Kučar. Takvih; obrazovanih, hrabrih, mudrih, više nema.

Živimo u vrijeme političkih potrčaka, dodvorica, beskičmenjaka i prevrtača, nevažnih persona koje daju sve za vlast a vlast ne bi ispustili ni za što.

Zašto je danas izjava bivše političarke Jadranke Kosor nekad glasnija od izjava svih političkih oporbenih političara?

Hvala. Ako je to tako možda je to zato što i za bavljenje politikom treba nešto znanja, nešto iskustva ali i strasti. Ja i dalje, tu strast, nažalost i danas osjećam. Kažem „nažalost” jer bi za mene možda bilo bolje da prestanem slušati, gledati, živcirati se i komentirati.

Biste li se vratili u politiku kad bi vam netko dao ozbiljnu ponudu?

Ne kritiziram ja Vladu, samo govorim o činjenicama. A to se valjda još uvijek smije i može. 

A što se tiče "ponuda"; ne može mi nitko dati nikakvu ozbiljnu ponudu, to je nemoguće a i što bi to uopće značilo.

Ipak, vaše poruke "ovo je rat" ili poruka "Neka Tusku  zapjeva onaj čiju pjesmu Plenković brani kao domoljubnu. Uz prijevod." u trenutku su se činile glasnije od oporbenih kritika. Jeste li u kontaktu s ikime iz bivše stranke, što oni kažu?

Jesam, to su oni neki iz "stare garde", HDZ-ovci iz 1990.-1991. Tuđmanovi HDZ-ovci u mirovini koji misle isto što i ja.

Što bi dr. Franjo Tuđman rekao o ovome što se danas događa?

Profil političara kakav je Andrej Plenković ne bi bio uz dr. Tuđmana. Uostalom, on i nije htio u HDZ u Tuđmanovo vrijeme, tek sam ga ja upisala 2011. godine kad je htio na našu listu za parlamentarne izbore.

Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Što kažete na Plenkovićevu reakciju na Dabru u kojoj je osudio što je napravio i dodao "da će tražiti da se ne ponovi". Nije bilo bitnije reakcije.

Plenković je rekao da će od Dabre tražiti „da se takva praksa ne događa”. Dakle, točka-zarez: da ne pjeva javno o ustaškom zločincu. To što je Dabro opjevao da je AP (onaj iz Madrida) vođa svih Hrvata, jer tako on misli, pa i pjeva – to dakle neće biti problem samo ako se "takva praksa ne bude događala". Kao što nije problem ni to da je Dabro pucao iz pištolja i kalašnjikova i zbog toga bio u zatvoru.

Kao da smo svi tupi, blesavi i kao da nitko od nas ne uočava bijedu tog političkog braka.

Mi sada ubiremo zle plodove izmišljenih protuustavnih "dvostrukih konotacija" koje je iz straha promovirao "europejac" Plenković, jer se nije znao suočiti s pločom sa ZDS u Jasenovcu. Tako je to krenulo. 

Dr. Tuđman je kristalno jasno artikulirao svoj stav prema ZDS i svim oblicima veličanja NDH. Govorio je 1991. i 1992. da je to usporilo međunarodno priznanje Republike Hrvatske, da su ustaše bile zlo, neopisivo zlo.

Na nedavnoj konferenciji za medije netko je točno rekao Andreju Plenkoviću da će njegova ostavština biti Dabro koji pjeva Poglavniku slaveći ga kao "vođu svih Hrvata". I to je točno. Mitraljezac koji slavi onoga koji je osramotio Hrvate, prodao komad Hrvatske pa onda kukavički pobjegao. Tako se ova vlast odrekla činjenice da smo u Drugom svjetskom ratu, kao narod, bili na pobjedničkoj strani.

BEZ KOČNICE /

Dabro žestoko odgovorio na prozivke: 'Znao sam ja kome stajem na žulj. Moćnim lutkarima iz sjene'

Je li ova atmosfera u Hrvatskoj dobra hrana za sve one u Srbiji koji su "podivljali" i koji u Hrvatskoj vide neprijatelja spremnog napasti? Vučić je više puta govorio o trojnom vojnom parku koji kuha napad na Srbiju?

Zanima me prije svega što se događa u mojoj Hrvatskoj pa zato i govorim da je problematično da ministri odlaze na koncert za koji se zna da će se na njemu u jednom trenutku uzviknuti ustaški pozdrav. Političari koji su odgovorni za državu odgovorni su za poštivanje Ustava i nikako ne bi smjeli uveličavati događaje za koje se zna da će im kulminacija biti uzvikivanje ustaškog pozdrava.

Političari koji vode Hrvatsku, vladajući, odgovorni su za državu i za narod, za sve građanke i građane. Temelj domoljublja bilo je uvijek i mora biti poštivanje Ustava Republike Hrvatske a Ustav jasno kaže da je jedan od stupova Republike Hrvatske antifašizam, odnosno odluke ZAVNOH-a, nasuprot NDH.

To piše u Izvorišnim osnovama koje je pisao dr. Franjo Tuđman osobno. Prema tome, političari koji su odgovorni za državu nemaju što raditi na koncertima na kojima se zna da će se uzvikivati ustaški pozdrav. To što neki političari govore da je taj pozdrav "opran" u Domovinskom ratu, najveća je uvreda za hrvatske branitelje koji su se također borili protiv fašizma.

Politika Andreja Plenkovića dovela je do kakofonije u kojoj se više ne zna tko pije, a tko plaća. Zapravo; društvo plaća, zdravlje društva u kojem se zatiru ustavne vrednote. Kad je aktualni šef Vlade rekao da „Za dom spremni” postoji dvostruka konotacija – da je protuustavan, ali da se ponekad može upotrebljavati – to je bio trenutak kad sam rekla da je pustio duhove iz boce.

UVOZ IZ RUSIJE /

Uz ustaše sad imamo i 'rustaše'! U sektoru dizanja desnice došlo je do nedostatka radne snage

Vratimo se na regiju. U vaše vrijeme odmrznuli ste pregovore s Europskom unijom, odnosi sa Slovenijom i Srbijom bili su sve prijateljskiji. Čini se da sada odnosi sa zemljama regije idu nizbrdo. Odnosi sa Srbijom na rubu su incidenta, u BiH vrije s Dodikom, iskrenja su s Mađarima.

Kako vratiti retoriku pozitivnog dobrosusjedstva?

Mislim da je najgore što se izrodilo iz novokomponiranog veličanja „Za dom spremni” i Ante Pavelića – pogonsko gorivo jednom notornom Vučiću i njegovim medijima da udaraju po Hrvatskoj. Da nam on, Šešeljev potrčko, dijeli lekcije – to je jedna od najgorih posljedica i to me dodatno ponižava.

A što se tiče regije, potpuno sam sigurna da dok se cijela aktualna generacija političara u Bosni i Hercegovini ne promijeni, neće tu biti napretka u međunacionalnim odnosima i naravno u borbi protiv korupcije. Korupcija je postala regionalni problem koji se više ne tretira kao problem, nego kao normalna pojava.

Bojite li se za budućnost Bosne i Hercegovine? Dodik otvoreno zagovara i prijeti se odcjepljenjem.

On cijelo vrijeme prijeti praznim puškama, ali doprinosi tome da BiH egzistira kao nefunkcionalna država. I jako mi je teško slušati kad mi hrvatski političari govore kako im je na srcu Bosna i Hercegovina i ulazak u Europsku uniju, a onda prijateljuju s onim koji ne priznaje Sarajevo kao glavni grad i neprekidno zaziva odcjepljenje Republike Srpske. 

S jedne strane premijer govori o žestokom zalaganju za ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, a onda nonšalantno prelazi preko neotvorenog graničnog prijelaza, odlazi u Banju Luku i tamo stoji s Dodikom. S kojim prijateljuje i čelnik HDZ-a u BiH ali i predsjednik RH. Licemjerno, sve je to jako licemjerno.

Kako gledate na sadašnju oporbu, i dalje se čini kao da se traže, nastupi su mlaki ili nedovoljno uvjerljivi. Što kažete na "šuškanja" o Milanovićevom povratku u stranku?

Prije ili kasnije današnja će opozicija osvojiti mandat za upravljanje države. Od prošlog su ljeta aktivniji, vidljiviji ali i dalje bez snažnog lidera kojem bi birači dali veliku podršku kao mogućem budućem predsjedniku Vlade.

Zdravo bi bilo ići na izbore što prije jer krpanje vladajuće većine i sve afere koje ih vežu i spajaju postaju teško izdržive. Ali vidite; sve je moguće.

Zastupnica koja je donedavna bila gorljiva esdepeovka i koja je žestoko kritizirala Plenkovića, sad mu je postala 77 ruka i umilno se, javno, nudi za kavu s premijerom. To isto nismo imali do sada. Inače; mislim da predsjednik Milanović neće na parlamentarne izbore i da spinovi o njegovoj listi ni na koji način ne koriste opoziciji, dapače.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO Može li Dabrin ultimatum ugroziti vladajuću većinu? Ključnu ulogu mogli bi odigrati 'spavači'