Retorika zemalja s kojima Hrvatska graniči, a nisu članice Europske unije ni NATO-a niti to žele biti, “zabrinjavajuća” je, rekao je u ponedjeljak hrvatski ministar obrane Ivan Anušić te dodao da Srbija sada raspolaže s ozbiljnim “ofenzivnim sustavima”.

U prilično dramatičnom tonu, na konferenciji o europskoj obrambenoj industriji u hotelu Westin u Zagrebu, rekao je da je “permanentna retorika iz tih zemalja zabrinjavajuća”, pa dodao: “Prema informacijama koje mi imamo, u ovom trenutku Srbija raspolaže s ozbiljnim ofenzivnim sustavima koji su izuzetno kompleksni, skupi i koje nabavlja već punih četiri, pet ili šest godina.”

Nastavio je da službeni Beograd i dalje kupuje oružje “koje može biti izuzetno opasno kada bi se upotrijebilo”, da su “drastično i dramatično” uvećani obrambeni kapaciteti ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane te da ne želi nagađati o motivima koji iza toga stoje. Poručio je: “Moramo se pripremati kako bismo zaštitili svoje granice, životni prostor i narod.”

Dan iza te izjave uslijedila je reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji je rekao: "Naivni ste ako mislite da je Hrvatska u strahu. Ne, ima jaku moćnu vojsku, samo što su oni, za razliku od našeg pristupa, uvijek bili pametniji. Nisu to učinili prvi put, nisu gluplji, ali nisu ni pametniji. Naši ljudi vole podcjenjivati... Hrvati imaju izuzetno jaku vojsku, dio su NATO-a, nemaju straha... Ne vole vidjeti jaču Srbiju jer znaju da ona postaje ... Dugo im je meta, ali postaje neosvojiva tvrđava, i to je problem, ne da se boje, jer znaju da ih nećemo napasti. Ne bih ih podcjenjivao, kao što ne podcjenjujem ni Albance na Kosovu i Metohiji, kao što ne podcjenjujem ni Albance u Albaniji i način na koji se naoružavaju, ljudski faktor i sve ostalo. Moja ozbiljnost, odgovornost i predanost ovome uvijek će doprinositi očuvanju mira i obrambenih sposobnosti naše zemlje".

Tko je jači u sve prisutnijem odmjeravanju snaga između Beograda i Zagreba, te što sve od naoružanja i ljudstva ima Hrvatska, a što Srbija, u razgovoru za net.hr komentirao je nekadašnji ministar obrane i sudionik Domovinskog rata Ante Kotromanović.

Na pitanje postoji li ikakva stvarna prijetnja vezana za Srbiju zbog koje bi Hrvatska morala biti nervozna, Kotromanović kaže:

"Ustavna uloga Oružanih snaga Republike Hrvatske je obrana granica, to je permanentna zadaća i tu nema odstupanja ni za milimetar. Drugo – Hrvatska se vojska mora pripremati i obučavati za prvi dan rata. Sjetimo se – to se dogodilo Rusima kad su napali Ukrajinu, ruske snage nisu bile pripremljene za rat. Zato je vrlo bitno raditi obuku i obučavanje postrojbi za prvi dan sukoba."

Srbija za vojsku lani izdvojila 2,3 mld eura

Nastavio je da je Republika Srbija lani za vojsku izdvojila 2,3 milijarde eura - povijesno rekordan iznos - kojim su dosegli oko 2,5 posto srpskog BDP-a.

"Hrvatska je istovremeno izdvojila oko 1,95 milijardi eura, to je nešto iznad 2,5 posto domaćeg BDP-a. Srbija ima veću vojsku – oko 25.000 vojnika, plus rezerva. Hrvatska ima oko 15.000 vojnika plus rezervu", usporedio je.

Trend ulaganja i modernizaciju u vojsku je u porastu u Hrvatskoj, no posljednjih sedam godina i Srbija je počela značajno izdvajati za vlastitu obranu, Kotromanović prije svega tu istuče ulaganje u njihov protuzračni sustav (PZO).

Srpski PZO pritom kombinira rusku, kinesku i izraelsku tehnologiju.

"Imaju ruski sustav kratkog dometa Pancir S-1, koji je jako dobar sustav, a kupili su i kineski FK-3 - sustav srednjeg dometa. Također, kupili su i izraelski sustav s dometom od oko 300 kilometara. Tim sustavom dobili su značajnu vojnu sposobnost", kaže Kotromanović.

Inače, spomenuti ruski sustav Pancir S-1 ima domet do 30 kilometara, dok kineski FK-3 ima domet od oko 100 kilometara.

Srbija očuvala vlastitu vojnu industriju

Kotromanović nastavlja: "Karakteristično za Srbiju je to što imaju puno veću i značajniju vojnu industriju od Hrvatske, uspjeli su očuvati vojnu industriju, razvijaju bespilotne i topničke sustave - i to u suradnji s drugim zemljama, prije svega s Izraelom. Srbija ima određeni know-how te ima sposobnosti."

Dok se Hrvatska vojno oprema u sustavu NATO-a pa koristi zapadnu tehnologiju i opremu, Srbija istovremeno kombinira nekoliko izvora – ruski, kineski, izraelski pa i francuski. Na pitanje koliko je Srbija u tom pogledu u težoj poziciji jer je teže balansirati nekompatibilne sustave, Kotromanović kaže da je sigurno lakše kad postoji jedan standard.

"Srbija baš šara. Oni imaju takvu politiku sjedenja na nekoliko stolica pa su kupovali malo od Rusa, malo od Kineza, malo od Izraela, malo od Francuza... U slučaju bilo kakve veće krize ili problema, teško je imati otvorene sve te pravce. Tko zna što se može dogoditi u Rusiji. Otamo mogu dobiti određenu opremu i neke dijelove, ali u slučaju većih kriza i sukoba to sve postaje puno kompleksnije u pogledu održavanja opreme, rezervnih dijelova, nabave streljiva... Oni su vjerojatno svjesni te situacije i te slabosti", kaže Kotromanović.

Dodaje da će Srbija vjerojatno pokušati pokrpati te nedostatke vlastitim razvojem određenog tipa streljiva ili određenih rezervnih dijelova.

Izrael i sukob Milanovića i Anušića

Srbija se naoružava i od Izraela koji ima jednu od najnaprednijih i najmoćnijih vojski na svijetu. No upravo oko Izraela prošli tjedan ponovno je zaiskrilo na relaciji predsjednika i vrhovnog zapovjednika Zorana Milanovića, koji zabranjuje bilo kakvu vojnu suradnju s Izraelom, i ministra Anušića, koji je posjetio Izrael.

Na pitanje koliko je u interesu Hrvatske da se vojno poveže s Izraelom, Kotromanović kaže da dosad nismo imali najbolja isksutva s njima. 

Propala kupovina F-16 Baraka

"Vidjeli smo kako je to izgledalo kada smo mislili kupiti polovne F-16 Barak. Oni su nas cijelo vrijeme držali ispod vode i to nije bio iskren odnos. Svi su znali da ih ne možemo kupiti, da se posao ne može napraviti. S druge strane, mi smo se ponašali kao da držimo glavu u pijesku, misleći da će se problem riješiti sam od sebe. Bilo je potpuno jasno da je to nemoguće kupiti", kaže Kotromanović.

Podsjetimo, riječ je o epizodi kada je Hrvatska htjela kupiti 12 rabljenih F-16 Baraka za 500 milijuna dolara. Riječ je o američkom avionu, a Izrael na njih ugradio vlastitu elektroniku i nadogradnje. Posao je propao jer je za prodaju aviona trebalo odobrenje SAD-a, a oni su tražili da se avioni vrate u izvorno stanje - prije ugradnje izraelske opreme.

Hrvatska je kasnije kupila francuske Rafale, koji danas čine srce hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

'Hrvatska treba razvijati vojnu industriju'

Kotromanović je nastavio: "Nama je najvažnije okrenuti se zemljama NATO-a, na čelu sa SAD-om, i da većinu ključne opreme razvijamo sa zemljama koje su članice NATO-a i Europske unije. To je naš prostor u kojemu se treba kretati hrvatska industrija."

S obzirom na to da Srbija razvija svoju vojnu industriju, a Hrvatska gotovo da nema ništa (osim pojedinih svijetlih, ali ipak zanemarivih primjera), na pitanje treba li Hrvatska razvijati svoju vojnu industriju Kotromanović je zauzeo čvrst stav da je itekako trebamo imati.

Osvrćući se na to da je i Hrvatska bila dio Europe koje nije previše ulagala u oružane snage pa se i taj dio zapustio.

"Rješavali smo se uspješnih stvari koje smo razvili tijekom Domovinskog rata - to su bile bespilotne letjelice, određena topnička, odnosno raketna sredstva... Ali takva je bila situacija cijele Europe – nitko nije ulagao previše u oružane snage. Da nije bilo rata između Rusije i Ukrajine, vjerojatno bi cijela Europa nastavila ploviti istim smjerom kao zadnjih dvadeset godina", kaže.

Nastavlja da je sad najbolja prilika za razvoj obrambene industrije, da za to postoji potpora EU. 

"Hrvatska mora tražiti svoju priliku, pogotovo kada kupujemo opremu. Za oko milijardu eura kupili smo Rafale, za oko milijardu eura kupovat ćemo i korvete, kao i topničke sustave od Francuza (CESAR op.a). To je naša prilika da pokušamo naći partnera, da izdvojimo dio sredstava kao strateški projekt Vlade i da u dogovoru s partnerima, kao što je Rheinmetall ili neka druga velika američka kompanija, pokušamo podići našu vojnu industriju. Mislim prvenstveno na proizvodnju topničkih granata 155, na proizvodnju baruta i ključnih komponenti", ističe Kotromanović.

Končar kao sjajna prilika

Posebno je ukazao na tvrtku Končar za koju je rekao da ima snažan potencijal s nekoliko tisuća inženjera, a da s dobrim partnerom izvana mogu puno toga napraviti u smislu razvoja visoko tehnoloških rješenja za oružane sustave.

Rekao je da Hrvatska ima snagu i kapacitet razvoja te da Vlada treba vidjeti koje su to firme koje imaju potencijal razvijati se u obrambenom sektoru. Kaže da potencijal imaju i druge tvrtke u metaloprerađivačkom sektoru, dao je primjer i Montmontaže koja je održavala tenkove Leopard. 

Hrvatska ima jaku kopnenu vojsku

Uz ranije spomenutih 15.000 vojnika, Kotromanović kaže da Hrvatska ima jaku kopnenu vojsku. "Prilično smo se dobro i opremili -  imamo 126 oklopnih Patria, Bradleyje, a tu je i nabavka novih Leoparda. Ali moramo još snažno razvijati protuoklopni segment, vođene rakete koje mogu 'tući' na 4–5 kilometara. Trebamo uvesti novi VES, odnosno specijalnost vojnika koju vojnik stječe nakon temeljne obuke. Na primjer, to je VES za dronove - potrebno je godišnje obučavati nekoliko stotina takvih vojnika ili još bolje timove vojnika i to kao što to rade rade Ukrajinci. Danas 200 operatera na dronovima može zaustaviti oklopnu diviziju i uništiti silne tenkove", ističe.

Treći segment koji moramo snažnije razvijati, smatra naš sugovornik, je protuzračna obrana, i to u svim elementima – kratkog, srednjeg i dugog dometa.

Trebamo snažno razvijati PZO

"Tu smo se najmanje razvijali, ali Ministarstvo razmišlja o nabavi raketa srednjeg dometa, no tu se moramo baš snažno razvijati. Rat u Ukrajini pokazao je koliko je ključna protuzračna obrana i različiti dronovi koji mogu napraviti ogromnu štetu neprijatelju. To smo vidjeli i tijekom 'preventivnog udara na Iran' (kako to zovu Amerikanci). Bez modernog PZO sustava teško da se može u modernom ratovanju parirati zemljama koje imaju raketne sustave kratkog i dugog dometa", navodi Kotromanović.

Na pitanje je li danas bitnije imati čvrsto željezo u tenkovima i mecima ili je važnije ulagati u suvremenu tehnologiju ratovanja, kao što su dronovi, navodi da će vojska budućnosti biti digitalna.

'Digitalno je budućnost, ali trebamo vojnike u čizmama'

"Tko bude tehnološki moderniji, ima stratešku prednost. Ali ako mislite osvojiti nekoga, morate imati vojnika u čizmama s puškom. Neće Izrael sada poraziti Iran ako ne dođe do previranja iznutra, mogu ga bez toga samo jako i značajno oštetiti. Opet, protiv Irana je užasno teško ići na kopnenu jaku intervenciju. Zato se paralelno mora razvijati tehnološki i digitalno moderna vojska sa snažnim kopnenim snagama", kaže Kotromanović.

Ukazuje i da mornarica nije igrala posebno značajnu ulogu u ratu Rusije i Ukrajine.

Istovremeno - u Iranu je nešto drugačije jer su Izrael tehnološki i digitalno jako nadmoćni Iranu. "Povukli su zato svoju ratnu mornaricu u armadu zato što je neprijatelj inferiorniji. Ali da Iranci imaju hipersonične rakete tipa Orešnik, teško da bi se dolje šepurili ratni brodovi - oni bi tada bježali. Zato se sve mora razvijati paralelno. Hrvatskoj narednih deset godina treba jačanje PZO-a, sustava dronova i to mora biti politika idućih desetak godina", kaže.

Teško je razvijati mornaricu, zrakoplovstvo i kopnenu vojsku paralelno

Spomenuvši ratnu mornaricu, Hrvatska u Jadranu gotovo da nema ništa bitno. Na pitanje trebamo li jaku mornaricu u današnjem smislu ratovanja, Kotromanović potvrđuje da je teško razvijati sve tri komponente – mornaricu, zrakoplovstvo i kopnenu vojsku. To je ujedno i jako skupo, a treba imati na umu da je Hrvatska članica NATO-a, ali ipak mala zemlja. Kaže - pitanje je bi li bogata Švicarska, da ima more, razvijati i mornaricu, odnosno sve tri grane vojske. 

"Hrvatska ima određene potencijale po pitanju mornarice, ali naše more je zatvoreno i sve je to dio strateškog promišljanja. Jedni će reći da su nam potrebne korvete radi vidljivosti i operativnih sposobnosti, drugi da imamo puno otoka i da možemo razvijati mobilne bitnice koje mogu bilo koga u Jadranu lako gađati na 100 kilometara. To je stvar strateškog promišljanja Ministarstva obrane kojim će putem krenuti", rekao je.

S obzirom na to da je nedavno vojni analitičar Marinko Ogorec rekao da Hrvatskoj dvije zemlje mogu biti opasnost, a da su to, uz Srbiju, i Mađarska, Kotromanović o tome kaže:

"Srbija je uvijek izravna prijetnja s obzirom na politiku koju vodi, a to je da oni nisu odustali od "srpskpg sveta" i teritorija koje smatraju svojima temeljeno na tome da gdje god živi i jedan Srbin da je to Srbija. S druge strane, Mađarska s Orbánom je u interesnom savezu sa Srbijom. Rekao bih da su to elite Vučića i Orbána koji rade silne i međusobno povezane biznise. Orbán je više puta mahao zastavama bivše Austro-Ugarske u kojoj je Hrvatska bila dio Austro-Ugarske, ali ne mogu tvrditi da je Mađarska izravna prijetnja ili da ima ambicije ući u naš prostor, na primjer, Slavonije. Mi smo ipak članica NATO-a i Europske unije, ali nadam se da će se promijeniti ta vlast u samoj Budimpešti pa će puhati drugačiji vjetrovi", kaže.

Vračajući se na početak razgovora podcrtava da Hrvatska vojska mora uvijek biti spremna za prvi dan sukoba i da to čini razliku između vojski.

"Mađarska vojska je stajaća vojska koja nije ratovala od 1918., odnosno od Prvog svjetskog rata. Prema tome, Hrvatska ima sigurno veća iskustva u prilagođavanju i improviziranju, ali ne razmišljam o nekakvom sukobu između Mađarske i Hrvatske. Hrvatska vojska uvijek mora biti žilava i čvrsta i mislim da je takve snage – žilave i čvrste. Uvijek može biti jača i čvršća, to je dobro i radimo na tome. Svi moramo voditi brigu o hrvatskoj vojsci. Moramo imati razumijevanja za postupke koje vode Ministarstvo obrane. Svi želimo najbolje i mislim da onda ne bi trebalo biti, kako se kaže, straha", zaključuje. 

POGLEDAJTE VIDEO Stručnjaci o generaciji Z koja izbjegava služenje vojnog roka: 'Današnji klinci nisu glupi'