Smjer politike u Hrvatskoj će u narednom razdoblju odrediti dva izborna ciklusa. Najprije će 15. ožujka biti održani unutarstranački izbori u HDZ-u, na kojima će se birati cjelokupno vodstvo stranke. Potom će, najvjerojatnije najesen, biti održani parlamentarni izbori, o kojima će ovisiti sastav Hrvatskog sabora i Vlade u sljedeće četiri godine.
Već sad se događaju razna preslagivanja na svim stranama političke scene, no najviše interesa javnosti privlače zbivanja na desnici. Naime, Andrej Plenković je uspio izazvati nezadovoljstvo dijela HDZ-a kojeg predstavlja blok okupljen oko Mire Kovača, Davora Ive Stiera i Ivana Penave. Oni su nezadovoljni politikom koju HDZ pod Plenkovićem vodi te ispaljuju ozbiljne udarce prema sadašnjem šefu stranke koji je već poprilično opterećen lošim rezultatima na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima.
"Ujedinjavanje dijela ljudi koji nisu zadovoljni sadašnjim smjerom HDZ-a je logično. Više nema pitanja mogu li oni pomiriti svoje osobne ambicije i animozitete. Očito su uspjeli i njihova zajednička inicijativa je sada logična. Imaju puno veće šanse za postizanje nekog rezultata nego da su išli pojedinačno", smatra za Net.hr politički analitičar Ivica Relković.
Karamarko nema nikakve šanse
Trojac iz stranačke opozicije optužuje Plenkovića za pomicanje stranke ulijevo, indirektno dovođenje Zorana Milanovića na predsjedničku funkciju te većom brigom za Bruxelles nego za domaća pitanja. Prva su dva pitanja nagnala i bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da razmisli o ponovnom obnašanju te dužnosti, no on je ubrzo odustao. Relković smatra da nema mnogo šansi.
"On još gaji nade da njegovo ime ima težinu u HDZ-u, naročito među članstvom. Ja mislim da nema, jer HDZ teško vraća nekoga tko je potrošio šansu, ma kako god je potrošio. Mislim da je povratak Tomislava Karamarka u bilo koju važniju ulogu završen. On sad nema nikakve šanse, čak i oni koji su bili za njega, a bili su na ministarskim ili na drugim unutarstranačkim pozicijama, radije će igrati na kombinaciju Kovač-Stier-Penava nego na Karamarka. Hoće li se on kandidirati misleći da može nešto napraviti, to je na njemu", istaknuo je Relković i dodao kako bi on svojom kandidaturom zapravo pomogao Plenkoviću.
Naime, Relković smatra kako bi Karamarko svoje potencijalne sljedbenike mogao tražiti u dijelu ljudi okupljenom oko opozicijskog trojca, čime bi njima odmogao i tako indirektno omogućio Plenkoviću da ostane šef stranke. No, on je ubrzo odustao od te ideje, upravo zato jer su se Kovač, Stier i Penava kandidirali, a on je svojedobno imao još radikalnije zamisli o vodstvu stranke i politici.
Udar zdesna
S druge strane, Plenkoviću prijeti i stari rival, Miroslav Škoro, koji je na prethodnim predsjedničkim izborima ozbiljno poljuljao potporu Kolindi Grabar Kitarović te se prometnuo u treću veliku političku opciju u zemlji. I njegova je politika, iako pripada istom spektru, usmjerena protiv HDZ-a i Plenkovića. Stoga se odlučio na stvaranje koalicije zajedno s bivšim koalicijskim partnerom HDZ-a - Mostom te Hrvatskim suverenistima i Blokom za Hrvatsku.
Škoro je već započeo pregovore s potencijalnim koalicijskim partnerima; planira osnovati i svoju stranku što je tehnički preduvjet da na izbornim listama bude ravnopravan ostalim partnerima. Iako se u javnosti govorilo kako će prva prepreka nastanku nove političke opcije biti njeno ime, Relković smatra kako je to najmanji problem. Iako je točno da se neki ne vide pod "Škorinim kišobranom", Relković smatra kako se u pozadini vodi bitka za pozicije na stranačkim listama.
"Škoro vjerojatno traži da njegova stranka bude prva na koalicijskom popisu. Na listiću piše niz stranaka i u ovoj opciji je ključno hoće li se oni dogovoriti tko je prvi, drugi, treći, četvrti... i kakve su raspodjele prvih pozicija. Te pozicije nose kasnije i raspodjelu novca koji se dobiva za politički rad. Nije isto ako svi uđu u Sabor pod imenom Škorine stranke ili pod Mostom ili Suverenistima. Mogući su i ljudi koji ne pripadaju nijednoj od tih stranaka, ali uz neku od njih će im biti vezano ime. Oni to moraju znati prije izbora kako bi im bila osigurana raspodjela sredstava. To je ono što pregovara ta desna struja, zato Škoro mora osnovati stranku. Bez nje, on ne može imati sredstva niti za sebe, niti za ljude koje bi on dobio, nego bi sredstva dobili svi ostali", rekao je Relković.
No, osim raspodjele koalicijskoga plijena, društvo okupljeno oko Miroslava Škore morat će, želi li osigurati što bolji rezultat na izborima, uskladiti i svoje stavove. O tome će ovisiti politička scena u Hrvatskoj od jeseni, naročito ako se dogodi, prema Relkovićevu mišljenju, izgledan slučaj da nijedna od tri opcije (i SDP je u igri na ljevici) ne uspije na parlamentarnim izborima ostvariti dovoljno dobar rezultat da osigura stabilnu većinu u Saboru i mandat za slaganje Vlade.
Škorina politička budućnost ovisi o HDZ-u
Naime, unutar Škorine koalicije prevladavaju dva mišljenja. Prvo je da bi, zbog svjetonazorskih sličnosti mogli koalirati s HDZ-om, ali pod uvjetom da Miro Kovač postane predsjednik HDZ-a. Drugo je mišljenje da je potrebno srušiti HDZ, u čemu bi im pomogla Plenkovićeva pobjeda na unutarstranačkim izborima, no tad se koalicija s HDZ-om, prema mišljenju stručnjaka, ne bi mogla ostvariti. No, to povlači i određene rizike, koji se, prije svega, ogledaju u mogućem broju glasova na izborima.
"Njihov rezultat će ovisiti tko će voditi HDZ nakon 15. ožujka. Ako to bude Andrej Plenković, njihove su šanse veće, a ako to bude Miro Kovač njihove su šanse manje, jer će manje uzeti od HDZ-a koji će u tom slučaju pokriti taj desni dio. Ključno je postizborno razdoblje. Ako HDZ nastavi voditi Andrej Plenković, ne znam kako bi oni mogli koalirati s njim nakon izbora. On je njima ključni protivnik. S Mirom Kovačem bi mogli, ali tad bi oni bili manji i imali bi manje glasova", upozorava Relković.
"Mi ne znamo njihovu bazu. Vidimo izjašnjavanje pojedinih predsjednika raznih podružnica, ali ne znamo diše li tako njihovo članstvo. Mislim da se ne može jednostavno poistovjetiti reakcija čelništva i reakcija članstva. Ne znam je li to dovoljno da Miro kovač pobijedi Plenkovića. Čini mi se da je Plenković još uvijek u prednosti, jer onaj tko drži Vladu ima prednost, ali nisam siguran za zamjenika. Pošto oni biraju pojedinačno, moguće je da zamjenik dođe iz drugog bloka, to je u ovom slučaju Penava. To se već jednom dogodilo u stranci na relaciji Karamarko-Prgomet, pa se nije održalo. Ovisno o pobjedniku unutar HDZ-a, oni koji su 'desnije' od stranke imat će veće ili manje šanse", mišljenja je Relković.
Velika koalicija ili ponavljanje izbora
Ako potencijalno udruživanje s HDZ-om propadne, Škoro se može nadati da će uspjeti pridobiti još neku stranku desnice ili zalutalu političku opciju. Kod njih koalicija sa SDP-om ne dolazi u obzir, jer je jedan dio napada prema Plenkoviću usmjeren upravo prema njegovom "ljevičarenju". No, Relković se slaže s nedavnim izjavama svog kolege Žarka Puhovskog kako postoji nekakva šansa za veliku koaliciju HDZ-a i SDP-a. No, to ovisi o obje strane i ishodu izbora.
"To ovisi o tome ima li ijedna od njih u slučaju ponavljanja izbora kapaciteta dobiti nešto, ili će se dogoditi da nitko ni s kim ne može. Pitanje je i imaju li lijeva i desna strana dobiti išta, jer su iza SDP-a svi razmrvljeni, a s druge strane, iza HDZ-a je jaki blok s kojim oni ne žele surađivati. Ako se to dogodi, oni će morati postoizborno kalkulirati; hoće li u ponavljanju izbora imati još gori rezultat, pa im je velika koalicija izlaz da koliko-toliko riješe neke stvari u Hrvatskoj, ili će biti tvrdoglavi pa reći 'nećemo, pa što god bilo'", smatra Relković i dodaje kako do izbora neće biti govora o tome, jer bi i jednima i drugima to moglo odnijeti glasove.
Gužva na desnici tako bi mogla rezultirati prvom ozbiljnijom političkom krizom u Hrvatskoj, nakon kalkuliranja Mosta oko koalicijskog partnera 2015. No, u ovom slučaju, unutarstranačka previranja će potencijalno biti ključ vlasti, a time i hrvatske politike u sljedećih pet godina.
