"Ovo je jedina normalna i pravična odluka. Nisam bio u sukobu interesa. Htio sam spasiti Hrvatsku od enormnog financijskog gubitka“, izjavio je Tomislav Karamarko za N1 TV nakon prve objave da je Ustavni sud presudio njemu u korist, da se odlučivanje o njegovom predmetu ponovno vraća na Upravni sud.
Radi se o sada već legendarnoj odluci Povjerenstva za sukob interesa ili lipnja 2016. u kojoj je zaključeno da se tadašnji potpredsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko našao u potencijalnom sukobu interesa, te je povrijedio načela obnašanja dužnosti, kada se bavio arbitražnim sporom oko Ine – a njegova supruga Ana Karamarko u tom trenutku je već godinama bila angažirana za tvrtku Joze Petrovića, glavnog konzultanta tvrtke MOL, dakle, mađarske tvrtke koja se "bori" za vlasništvo u Ini.
Tomislav Karamarko je odmah tvrdio da nije u sukobu interesa, ali je podnio ostavku na dužnost potpredsjednika Vlade, prouzročio prijevremene izbore i pokrenuo proces preokreta i u HDZ-u, odnosno, dolazak Andreja Plenkovića na vlast. No, nastavio je pravosudne bitke za dokazivanje da nije bio u sukobu interesa i u toj borbi stigao je i do Ustavne tužbe, te dobio i presudu koja će nesumnjivo odrediti i buduće funkcioniranje Povjerenstva za utvrđivanje sukoba interesa, institucije koja je postala jedno od rijetkih korektiva nedemokratskog ili koruptivnog kombiniranja – kakvih je u hrvatskoj politici, na žalost, sve više.
Karamarkova pravna pobjeda
Presuda dolazi upravo u trenutku kada se Povjerenstvo bavi Andrejem Plenkovićem, Karamarkovim nasljednikom, i njegovom ulogom u nastajanju lex Agrokora, te se s velikim zanimanjem očekuje objava cjelokupnog obrazloženja odluke Ustavnog suda, odnosno procjena koliko će ta odluka pomoći i Andreju Plenkoviću.
No, formalno gledano, Tomislav Karamarko nipošto nije posve "amnestiran", odnosno odluka Ustavnog suda ne može se tumačiti kao dokaz da je činjenica da je supruga potpredsjednika Vlade istodobno – posredno – radila za mađarske suvlasnike Ine a on kao političar sudjelovao u donošenju odluka o budućnosti Ine, nevažna u demokratski ustrojenom političkom sustavu. Ovo je samo trenutna pravna pobjeda i ponovni povratak na Upravni sud. Građanin, bivši političar Tomislav Karamarko, dakle, nastavlja svoju pravosudnu borbu.
Karamarko i Brkić nekad su bili bliski suradnici
No, činjenica jest da se u proteklih nekoliko godina, od njegove ostavke, svaki put kada bi se netko iz nove HDZ-ove garniture, počev od premijera Andreja Plenkovića, na dalje, ovjenčao novom aferom, presudom Povjerenstva za sukob interesa ili otvaranjem istrage Uskoka (jer dalje se u pravilu niti ne bi išlo) vrlo često pojavljivalo propitivanje: "Kako to da je Karamarko imao političke hrabrosti podnijeti odmah ostavku, a xy nema…?"
Ili, kako to da je "Afera konzultantica" bila dovoljna da Karamarko ode, a sada sve ovo nije dovoljno? Naravno, s obzirom da je iznenada otišao i s obzirom na profil nasljednika, Andreja Plenkovića, neovisno o tome što je nasljednika u prvoj fazi podržavao glavni stranački operativac, Milijan Brkić, u stranci je ostalo mnogo onih koji su žalili za Karamarkovim zaoštravanjem udesno. Svaka objava Tomislava Karamarka na društvenim mrežama tako je vrlo često bila popraćena brojnim komentarima onih koji su "zazivali" njegov povratak.
Nakon ostavke nije se ispisao iz članstva u HDZ-u
On sam je prošlog ljeta, u intervjuu za tjednik „7dnevno“, rekao da su mu "dvije godine političke izolacije" još više učvrstile "domoljubna politička stajališta", te da ga "ništa neće slomiti". "Ako kao takav, s ogromnim političkim iskustvom i jasno deklariranim svjetonazorom budem potreban hrvatskom narodu, dužnost mi je - odazvati se. Političke promjene su moguće i nadasve potrebne", izgovorio je tada Karamarko i sve se doimalo kao uvod nekog njegovog novog političkog angažmana, ali nakon najave – nije uslijedila nikakva akcija. Spominjalo ga se kao mogućeg kandidata na predsjedničkim izborima, i to "ujedinjene desnice", ali i to je izostalo.
No, sada, nakon odluke Ustavnog suda, koja se u krugu Karamarkovih simpatizera interpretira kao krunski dokaz da je Povjerenstvo za sukob interesa, predvođeno Dalijom Orešković, te 2016. "nepravedno osudilo Tomislava Karamarka", da on zapravo nije niti trebao otići, te da je ustoličenje Andreja Plenkovića odvelo HDZ u pogrešnom smjeru, dio strukture unutar HDZ opet je počeo razmatrati bi li se Tomislav Karamarko trebao vratiti u politiku.
Činjenica jest da je on i dalje član HDZ-a, odnosno, nakon ostavke i povlačenja iz aktivne politike nikada se nije ispisao. Nije se pojavljivao na velikim skupovima HDZ-a iako je bio pozivan jer, kažu, nije htio dovoditi ljude u nelagodu: mnogi koji su sada bespogovorno lojalni Andreju Plenkoviću popeli su se malo više u stranačkoj hijerarhiji upravo zahvaljujući Karamarku. Doduše, i iz Plenkovićevog protokola se vodilo računa da signaliziraju Karamarku da nije "baš dobrodošao". Kažu nam da mu je poziv za posljednji skup u Ciboni poslan taman u posljednji trenutak, da se može reći da je pozvan, ali i da – ne bi došao.
Ustavni sud je srušio presudu Dalije Orešković, danas kandidatkinje na predsjedničkim izborima
Karamarko protiv Plenkovića?
Sada, nakon objave o odluci Ustavnog suda, Tomislav Karamarko je mnogo oprezniji i – za sada – oglasio se samo kratkim komentarom o "jedinoj normalnoj i pravičnoj odluci". No, izvor Net.hr-a kaže da je ta odluka ipak pokrenula i novi val očekivanja da se Tomislav Karamarko kandidira na narednim unutarstranačkim izborima.
"Mnogo je onih koji zbog nezadovoljstva Plenkovićem traže novog predsjednika HDZ-a, a za mnoge od tih Karamarko je mnogo ozbiljniji i principijelniji kandidat od Davora Ive Stiera ili Mire Kovača. Upravo bi Karamarko, nakon što sudski dokaže da je bio nepravedno optužen za sukob interesa, mogao dobiti drugu priliku za vođenje HDZ-a", smatra sugovornik Net.hr-a.
No, ima i onih koji kažu da je Karamarko ipak u ove tri godine već izgubio svoju unutarstranačku mrežu. Konačno, i Miro Kovač je bio jedan od "njegovih", ali sada se odlučio na samostalnu akciju. Darko Milinović, koji je bio veliki zagovornik Tomislava Karamarka izbačen je iz stranačkih struktura, Darko Horvat je postao Plenkovićev ministar, a odnos s Milijanom Brkićem je odavno pukao – u trenutku kada je Brkić odlučio pogurati Andreja Plenkovića.
Neki od naših sugovornika kažu da zapravo Miro Kovač ima Karamarkovu podršku na unutarstranačkim izborima, te da će Kovačeva eventualna pobjeda biti "njegova" pobjeda i mogući povratak u politiku preko Kovača. No, to je operaciju na koju treba čekati dosta dugo. I vrlo je neizvjesna.
Ambiciozno osnovao Institut ali nema znakova aktivnosti
Čime se sada, zapravo, bavi Tomislav Karamarko? Teško je utvrditi. Nakon što je svibnju 2017. osnovao Institut za sigurnost i prosperitet Hrvatske, svojevrsni think tank čiji je cilj ambiciozno najavio na Facebook stranici ("cilj je pomoći u oblikovanju sljedećeg poglavlja u životu naše domovine i njenih građana") dvije godine kasnije nema nikakvih naznaka da Institut djeluje, da je organizirao ikakve skupove ili aktivnosti.
Što se dogodilo? Službenog obrazloženja nema, adresa instituta je i dalje istaknuta u strogom centru Zagreba, ali nema znakova nikakvih aktivnosti. Institut vodi Robert Bosak, kandidat HDZ-a u XII jedinici na izborima 2015. godine, bliski suradnik Tomislava Karamarka, koji je, očigledno mnogo aktivniji na svojem drugom radnom mjestu. On je naime vlasnik i agencije za istraživanje javnog mnijenja, 2x1 komunikacije koja redovno objavljuje rezultate istraživanja o političkom raspoloženju birača.
Za Institut se pretpostavlja da je zapeo zbog nedostatka financijske potpore na koju se računalo nakon one čuvene Karamarkove turneje po inozemnim sličnim institucijama – što je uredno objavljivao na svom Facebook profilu. Navodno je bilo i nekih konkretnijih naznaka da bi mogao računati na podršku američke Heritage fondacije – koja je u Hrvatskoj prisutna posebno preko Centra za obnovu kulture (COK-a) kojeg vodi utjecajni hrvatski konzervativni lobist Stjepo Bartulica.
Tomislav Karamarko - vraća li se u aktivnu politiku?
Bila je tu i natruha ideje da se tako makne od sumnji da je nalinkan na Orbanov lobi preko Joze Petrovića i MOL-a, ili „ruski lobi“ preko Oksane Dvinski, sada utjecajne savjetnice u Sberbanci, obiteljske prijateljice Karamarkovih, koja je bila vlasnica niz tvrtki u Zagrebu, između ostalog i jedne koja je pokušala poslovati u Finskoj, ali je odbijena zbog sumnji na pranje ruskog kapitala. Ali po svemu sudeći nije došlo ni do kakvog konkretnijeg dogovora. Iako je Karamarko u objavi na Facebooku u kojoj predstavlja Institut pozvao sve da ga prate na stranici www.isph.hr – te stranice više nema.
Formalno, Tomislav Karamarko je nezaposlen. No, svako malo bude viđen s nekim manje ili više poznatim osobama iz politike i biznisa na kavi, te se može reći da i dalje lobira i kombinira. Kao što je poznato, prije nego što je postao predsjednik HDZ-a, dugo je radio i u MUP-u i u tajnim službama, pa mu je i iz tih vremena nesumnjivo ostala mreža nevidljivih i utjecajnih kontakata.
Na žalost, Tomislav Karamarko nije odgovorio na naš upit je li donio odluku o kandidaturi na unutarstranačkim izborima. Ima i onih koji smatraju da će projekt aktiviranja njegovog ponovnog povratka u politiku ipak pričekati finale predsjedničkih izbora i rezultat predsjedničkog kandidata HDZ-a. Biti će to trenutak u kojem će se definirati i sudbina sadašnjeg predsjednika Plenkovića, ali i cjelokupni smjer stranke.
